СРЂ

696

СРЂ. - SRĐ.

nacrta dlijetom napravljena poslije taljenja. Jedan od tih pasova tece kacigi okolo krajnoga ruba, a drugi su joj okolo kube i preko nje. Ispod kacige se vide vojnikove kose vrlo lijepo izveđene, koje mu slaze niz vrat i rude se gore na čelu; isto je tako lijepo izvedena i mlada brada što kipu opkoljuje lice, te se ispod usana, koje su gore s malenim brcićima, svršava ubavno na bradi zavijajući se na šiljak. Gornji je dio kipa (poprsje do pasa) šupalj i prilične debeline, jer je to onaj dio koji se okreće i u kom se nalazi stožer; nasuprot donji dio, koji nosi stožer, regbi da je gotovo pun, osim trbušne strane, te je zato i mnogo težak. Žaliti je što su u ove druge komade, to jest u noge vojnika, ubodeni šiljci od gvožđa (ne može se reći jesu li stavljeni bili odmah pri taljenju komada ili poslije), da se njima učvrste kipovi na podnožju, jer se je dogodilo što se obično dogodi: gvozdeni šiljci s vremenom nabreknuše od rđe te učiniše da bronza od noga ispuca onoliko koliko su šiljci zavučeni. Ovo su valjda opazili odmah s početka, te se šteta mogla donekle popraviti, ali možda radi nehajstva stvar se zapusti te stoprv se onda popravi, kada se vidje da kipovi hoće da se s prvom olujom prevale; no tada bijaše već odviše kasno, da bi radnja ljudski ispala; svakako, rečeni šiljci biše više puta izmijenjeni, kao i jedna vojnikova ruka što je promijenjena, koja še možda slomije kada su zabijali kline, da se u nju učvrsti ručica od malja !. . . a kakva je ta nova ruka ! ? . . . prava grdoba prama ostalim. * * * Rekli smo u početku da su kipovi sačuvani u našemu muzeju, a sada dodajemo, da bi tu morali uvijek i ostati, jer ako se i namjeste na svoje pređašnje mjesto (kada zvonik bude nadograđen) a da im se noge ne razdrobe, ipak će oni za stalno u malo doba propasti i tako će Dubrovnik izgubiti ovo nenadoknadivo blago, što mu spominje naj ljepše doba prošlosti njegove. U muzeju se mogu čuvati i uzdržati ovaki kakvi su, da tako rečemo, za vijekove, a gore u zvoniku samo za koju godinu. Na onoj visini i napola sakriveni stupovima zvoničke lože, kako je poznato, istom se vide, te se ne može ni pomi-