СРЂ

БИЉЕШКЕ. — BILLJEŠKE.

135

Kako se teško vjerovalo da su te pojave baš onakvo kako ih priča M. von Osten; kako jo mučno prianjalo, da konj, pa baš ruski, očito je življi duhom i prikladniji za nauk nego većina djece u osnovnoj školi, tražilo se da nema tu kakve prevare. Nije se otkrilo ništa. Da nije bilo sporazumka između konja i vlasnika, đokazuje to što konj odgovaraše tačno Petru i Pavlu kao i samomu v. Osten- u, i da se nije pometao ni kad bi v. Osten bio na sjednici, ni kad bi izostao. Naturaliste, profesori, zvaničnici, savjetnici svake vrsle promatrahu pomljivo, ali ne otkriše ništa, te se moradošc povući ne ođgonetavši zagonetku. Sad se sve razumije. Odg-onetka nije više jedna nego dvije, jer neki mladi psiholog istumačio je način pametnoga Hansa. Ima dakle dva pametna lica u Berlinu : konj i psiholog. Pošto se je odbor sastavio i raspravio, povjeriše proučavanje pameti te životinje jednom specialisti, mladomu psihologu universitati u Berlinu M. Oskar- u Pfungst- u. I sad, zahvaljujuć Pfungstu, Hans je posve razumljiv. Konj, po ispitanju Pfungstovu, nema poznanja, što mu se pripisuje; on ima dar vrlo tanahan opažanja. Kad mu je postavljeno pitanje, ne gleda on sliku i ne muči moždani ištući i dubući koji je broj promislio taj i taj gledalac. On gleda prosto pitaoca, i čita odgovor na licu i u pokretima njegovijem. On čita misao iz vanjskijek znakova njezinijeh, osjetljivijeh vidu. U početku svoga ispitivanja, Pfungst je ugledao M. von Osten-а. da izvodi male pokrete u času, kad'konj podavaše potrebite uđarce kopitom. Ali ostali — odbor na primjer — ne opažahu te pokrete. I M. vonJOsten, u neznanju da ih izvodi, poricaše to.

Za to Pfungst izmisli i dade napraviti spravu, pomoću koje pokreti naj sitniji u kojoj drago od triju prostorina, što učini čeljade tu namješteno, odma bivaju zabilježeni i uvećani na jednom valjku. Kad se to ntvrdi, Pfungst uze da bude konj, a drugo čeljade koje drago, ušavši u spravu, zastupalo je krotitelja. Ovaj potonji postavljaše Pfungstu pitanja — naravno ne takvi:, kojima se moglo lako odgovoriti: rađilo se n. p. o pogađanju promišljenog broja, — a psiholog odgovaraše vladajući se po malijem pokretima, što poput v. Ostena-a, činjaše čeljade, koje postavljaše pitanje, i to nehoto. Pfungst odgovaraše vrlo dobro, i nije mu bilo mučno pokazati zabilježene, masnijem slovima na valjku, iza pokušaja, male znakove, po kojima se bio vladao za odgovor. Ni v. Osten, ni oni koji ga zamjeniše nijesu se stavili da čine kakve pokrete, koji su bili gotovo neprimjenjivi. Ali Hans ih je očito primjenivao i razumio; a tako i Pfungst, te po njima se obojica vladali. Jedan protivni pokus potvrđuje potpuno tumačenje Pfungstovo. Najme, ako je konj povezanijeh oči, ili ako je drugijem načinom zapriječen da vidi pitaoca, ne može da odgovori. Još jedan dokaz jednako to potvrđuje: Pfungst može u nekijem prilikama pritisnuti u sebi one male pokrete, po kojima se konj ravna za odgovor, i ukinuće tijeh pokreta vidi se iz ispita poteza u spravi, gdje je Pfungst namješten za pokus. Tad Hans ne odgovara ništa, ili odgovara smeteno. Ali one dane kad Pfungst stavlja pitanja i ne pazi osobito na sebe, Hans odgovara tačno Pfungstu ili svome vlasniku ili komu drago. Pfungst je sad zabavljen da uredi svoja opažanja na pametnomu konju