СРЂ

424

СРЂ. — SRĐ

sudište i tržište. Za rješavanje sporova zazivalo bi se božanstvo i svaka izmjena trgovine i svaki promet prošao bi kroz ruke svećenicke. Bogato imanje božje zaimavalo bi sc dobitkom, trebalo jo plaćati poreze, no u novcu, nego u robi, kao žitu, ulju, datuljama itd. Na j'locicama nalaze se i podaci 0 platama, koje su primali svećenici 1 cinovnici trgovinskih spremišta ovoga hrama. U naj većem broju prilika babiionski računari su zabilježili uz plaćene poreze i svrhu za koju su bili plaćoni. Jedna pločica kaže da je nekoliko žita bilo predato za prehranu svećenika i poslužnika hrama. Na drugim mjestima pominju se isplate za vratara hrama, pjevače pri žrtvovauju, za ovčare hrama i u svete svrhe. U pojedinim računima naveden je i grad, koji je također plaćao poreze. Hraiu nipurski primao je dakle danke od svih okolnih mjesta i ovi porezi, plaćeni žitom iii životinjom, ili se dovožahu u Nipur ili su se odmah na mjestu upotrebljavali za isplatu, tako da je tim nastajao vrlo komplikovan 11ačin utjerivanja poreza i vrlo težak način računovodstva. Mnoge piočice sadrže izvješća o sklopljenju posala privatnih lica i bacaju interesnu svjetlost na život i rad stanovnika ovog starinskog grada. Tako so na primjer pripovijeda da jedan građanin, koji je hotio prinijeti bogovima ugodnu žrtvu, pustio se odvesti u zatvor sudbenom odlukom za jednog svećenika, koji je bio u zatvoru, što nije bio platio svoje dugove. Pravni sudbeni sporovi svake vrste rješavaju se odlukama ovih pločica. Tako je jedan čovjek uzeo vola u zajam u seljaka i obećao da će ga vratit kroz stanoviti rok, jerbo ga je trebovao za žetvu. Za nesreću vo slomi nogu i nijc mogao biti

vraćen u ustanovljeno vrijemo Po tttžbi gospođarevoj onaj je čovjek osuđen da naknadi štetu, što vo nije na vrijeme bio povraćen. Pri tumačenju natpisa upadoše profesoru Clay-u u oko mali urezi, koji su bili učinjeni na kraju pločioa pri biijcžcnju isplata. To bjehu kontrolni znakovi platilaca. Ali u naj više posala uporavljivao se i pečat za završenje njihovo i za kontrolu, i pločice po naj više bi se zatvorile u zapečaćeni omotak. Ovo pečaćcnje glinenih pločica odg'ovara potpisu modernih pogodaba. Pečat pripada onomu koji je u ispravi naznačen kao primilac stanovitog iznosa. Tim što su (iločice bile zatvorone u omotku i što jo na njcmu bio utisnut pečat, bila je isključena prijevara. Cesto mješte pcčata nalazi se znak, koji jc palcem utisnut u meku glinu i tim je bio jasno markovan gospodar. — Po tome, kako СЛау kaže, već stari Babilonci bili bi spoznali znatnost znakova Ijudskih prsta, koje se danas opet drže kao nevaravo sredstvo identifikovanja. W. J. - Tjeralica iz starc Grčke. Brzojavljaju iz Borlina 23. aprila: Pri iskopinama u Miletu otkrila so skoro tjeralica, koja je iz 449. g. prije Hrista, a bila je urezana u jednom stupu na Miletskom trgu. Upravljena jo proti plemenu Nilita, kojeg članovi biše svi prognani iz Mileta. Tada su raspisane ucjene za uhapsenje ili usmrćenjo svakog pojedinog plcmcnjaka. Gradski organi napućeni su uz zapelu globe da uhapse ili ubiju svakog Nilita. Tjeralica vrijedi, dok ima jednog od njih. - Uregjenje iskop'na rimskog Herkulaneuma. Profesor AValdstein bio jo učinio prijedlog da se stari g-rad Her-