СРЂ

GIZDELINI RIMSKI ZA HORACIJEVA DOBA. Prof. W. barun Ljubibratić.

Ovom crticom započinjemo niz slika iz privatnoga života starili Rimljana. Naravno, govoreći o nekim osobito neobičnim navadama, o nekim za nas zaista čudnovatim običajima Rimljana, ne možemo baš pomisliti na Rimljane iz doba Katona starijega ili punskih ratova, jer i ako je onda bilo pokvarenosti — o čemu nam povjest pruža dosta dokaza — ta pokvarenost nije bila još zarazila cijeli narod, niti pružila tako duboke korijene, kako se to naprotiv opaža iza propasti Kartage. Kad je Rim srušio visoke i jake bedeme svoje moc'ne suparnice, uništio jedinu državu, koja mu se mogaše oprijeti na moru, raširio svoju vlast od jednoga kraja poluotoka na drugi, podjarmio naj pogibeljnije neprijatelje svoje, stade malo po malo gubiti od one svoje oštrine i neporočnosti, s koje odvajaše između svih ostalih naroda onoga vremena. Tek onda, kada slavodobitni rimski orao razastrije svoja krila nad cijelim tada poznatim svijetom ; kad se silno blago stade stjecati u Rim iz svih krajeva na zemlji; kad Rim stupi u vezu s ostalim mekoputnim, pokvarenim narodima; kada cives romanus dođe do uvjerenja, da je u svojoj gnusnoj poderanoj tozi mogućniji od naj silnijega vladara na svijetu, tada — nije čudo — iščezoše sve stare vrline, jer se činjahu dostojne divljenja, ali nipošto podražavanja. Rimljanin, kad postade gospodarem svijeta, htjede se okoristiti svojim privilegovanim smještajem, a po njegovim nazorima to bijaše moguće jedino podražavajući način življenja onih, lcoji na tom polju bijahu majstori. I stoga će se uzroka naše crtice iz privatnoga života Rimljana baviti carskim doba, jer baš to doba stoji u očitoj opreci s prvim vijekovima republike. * ■* •* Govoreći o rimskim gizdelinima čini nam se na prvi mah, da je nemoguće spojiti zajedno ove dvije riječi: gizdelin i Ri-