СРЂ

946

СРЂ. — SRD.

које se је razbila skrinjica pa se, osim drugih znamenitih spisa, izgubili i statuti, onaj stari na pergameni i onaj od god. 1540., a onaj od god. 1400. bio je sav poderan i nestalo mu dosta listova, te je ostao jedino onaj od god. 1665. Kasnije nestalo i onoga krnjega od god. 1400, ili mu se dajbudi dosad nije ušlo u trag. V. Nebesni zaštitnik. Običaj je kršćanskih država da odaberu jednog Božjeg ugodnika za svog nebesnog zaštitnika ili pokrovitelja, kojemu će se u svojim potrebama obraćati vrućim molitvama, da ili štiti i brani od zla i nevolje. Jesu li Poljičani odvajkada imali svog nebesnog zaštitnika, ne zna se za stalno, ali to je sigurno i izvan svake sumnje da su početkom šesnaestog vijeka izabrali za svog pokrovitelja sv. Jurja Mučenika. Grodine 1463. pala je Bosna u turske ruke, pa su Turci već od tada počeli uznemirivati ove krajeve, a njihove provale postale i češće i žešće kada im god. 1499. pala u ruke Krajina i Rađobilja. U to doba živio je glasoviti poljički junak Žarko Dražojević, kojega su s njegova junaštva nazivali novim Skenderbegom. Sveti Juraj sa pričom o pogubljenom zmaju bio je za kršćane znak pobjede kršćanstva nad poganstvom. Njega je i Žarko irnao za svog žaštitnika u neprestanoj borbi sa Turcima, pa se sada i Poljičani, kojima su se spremali teški dani sa novim susjedom, ne samo staviše pod njegovu moguću zaštitu i sliku mu rezaše na svoj pečat, nego i svoj sto stadoše birati na njegovu svetkovinu, 23. travnja, i imaše ostati u službi od Jurjeva do Jurjeva. VI. P e č a t. Svaka odluka i odsuda poljičkoga stola i zbora imala je biti pečatana poljičkim pečatom. Taj pečat nije bio uvijek isti. Kada su se Hrvati doselili na ove krajeve, oni su još bili pogani, i kao takovi klanjali su se raznim bogovima, pa su obožavali i nebeska tjelesa : sunce, mjesec i zvijezde. Između