Студент

sa studentskih galerija

Једна позоришна седмица

Крлежж како ее различктв ехвата Сава Северова ■ Раша Плаовић .Госпођа Бисерна Река" ■ дечје игре „Шекспнризираше.“ Раша Плаовић кгра Леона у „Глембејевима* као своје сопствеио редитељско средство. А то је редитељ коЈм све прецизно смисли и глумац који све што смисли уме лепо да покаже. Његов Леон Је сав негациЈа глембјајевштине. а мало онај ГлембаЈ против кога се он годинама грчевито у себи бори; сав протвгонист готово ва» радње, а не КР лежико драмско фумкционално лице чиЈа ее читава судбина одвија баш кроз трагичну противуречност, коЈа Је оне кобне ■оКи коЈу гледамо, дошла до кулмикациЈе, када се ЈВеоново иа изглед супериорно вербално одрицаље од породице претвара у замсташе Једног сасвим глембаЈввеког крвавог скандала. ПлаовиКев Леон све време Чува некакав суверени иир, не припремајуКи ничим завршно убиство, заправо живчану ерупциЈу у комплексу Глембај, Јер се он не може ни припремити оним педантно отсечним сценским Језиком. коЈим се свака реч дуто, предуго мази у Јасноћи сваког сугласника, глумачкоЈ обоЈености неке свесне редитељске функције. или тобож немирном игром ресана на софи док Је глас тако миран и еуверен. А онда како Је таЈ Леон паметан! Какав Је то интелектуалац; како се лако креће од Ојлера до белих руку Једног ХолбоЈна! Плаовић ужива у Леону. Св е Је ово гледано мало превише црно, мада је сигурно да потпуни Леоне, Још није рођен на сцени, без обзира што Је Плаовиђев Један од највећих домета у том лику, Јер други чин Је у многоме тековина без које се неће моћи у будућности стварати тај лик. • е • Сава Северова прошле недеље била је као баруница Кастели партнер таквог Леока. Била су то два различита света, иако Је и Сава Северова негде давно доживелв ту бароницу иа интелектуалан начин. И код н>е Је све, и свака најмаша реакдија, део општег плака у портрету Кастели. Али данас све Је иијансирано у Једном ужем диЈапазону са ретким осећањем за меру. У првом чину то Је ненаметљива отменост, а у трећем, у сцени ,исповести*. гестови коЈи сећаЈу нв сумнлву прошлост тек су реминисценциЈе на таЈ живот, кад су гестови већ грубљи, као што је данас само помало груб тамни глас ове кобие жене. Све ово пласирано је без наметљивости, без ефеката и без боЈазни да нешто веће прећи преко рампе. али и све је предани доживљај до самозаворава и потпуно спа Јаше глумца са личношћу на сценм. • • * .Госпођа Бисерка Река“ врађа нас у детишство. И све што ггрихватам у тој ДедиђевоЈ интерпретацији источшачких условности, све то нису Јгикакве нове условности, већ богата машта дечЈих игара. И нико се не смеје безобразно томе што ови глумци обмашују наше око навикло на натуралистички декор живота. Али како се ту види сваки глумачки недостатак! Исфорсиран глас, малаксалост у стилизациЈи, нека сценска недисциплина. Прошло Је две-три недеље од прсмиЈере, а неким глумцима Је тешко да се целе вечери одрже у стилу. А деци кад досаде игре они их прекидају, • • * Читао сам своЈу сопствену скицу о „Ромеу и Ђулијети". Зачудио сам се како сам написао сразмерно много лепих речи о Плешином Ромеу. А таЈ Ромео, осим што се игра Једноставности, и то тако да то естетски делује, Јер је код њега све то добра техника. je својом контемплативношђу на линији, по мом мишљешу, погрешног схватања Шекспировог стила. Шекспир своЈим рефлекси Јама не филозофира, већ су све те рефлексиЈе само аспекти сасвим личких животних ситуациЈа и особина поЈединих драмских лина А писано je тако, Јер je то манлр столећа шекспир. истина има некакву филозофију. заправо некакав ренесансни поглед на свет. али да Је све што његове личности говоре његова филозофИЈа. онда би он био филозоф коЈи осцилира од најцршег солипсизма, па до материјализма неке наЈновиЈе вариЈанте А филозофирати са Шекспировим Ромеом. то Је затрпаваше суштине Шекспировог лика маниром драматургиЈе Шекспировог времена у коме Је Шекспир велики. lep je био изнад тог манира оним што ie испод тог макира говорио унутаршим токовима.

Јовли ЋИРИЛОГ

PISMO „ STUDENT " u

Nezaslužena nagrada

U prošlom broju »Studenta« izašla je priča nagrađena prvom nagradom pod naslovom; »Pogrešna Ijubav«. Zelimo đa damo kratak osvrt na nju. Mi nismo uzeli učešća u nagradnom konfcursu »Stu denta« i ovaj članak ne pi šemo iz pristrasnih pobuda, niti smo pak onj koji nemaju osećaja za meru. Osim toga autora kao ni ostale učesnike ne poznajemo. Priča je po kvalitetu takva, da o dubljoj analizi nema ni govora, јег upravo nema šta da se analizira. Ipak ćemo se zadržatj na nekim mestima. Priča nije ni pokušaj da se njen autor ugleda na ne ki pravac u književnosti, a još manje Па nckog prizna tijeg književnika, (Kao na pr, Hemingveja). U napisu Rankovića nema ni sličnosti sa onim lepim, konciznim rečenicama Hemingve ja koje kazuju mnogo i s va šta. To su komparacije bez smisla i bez ikakvog efekta, Imaju li bilo kakve veze sa realnošću i željom da se izazove neka čudna 1 nera zumljiva osećanja i zapaža nja, naprimer, ove rečenice: »Sunce, već prošireno od umora, opustilo uši zrako-

va... Suma ga njuši (zar može šuma da njuši psa?), Zvezde skiče treptanjem... Zemlja reži tamnom meko ćom... Nebo je mlrisalo na glad... Plat miriše na do bro«. I onom kojl nema pojma o književnosti, koji čak nije pročitao nijednu knjigu, ovo izgleda glupo, ma koll ko bilo neozbiljno. beziđej no i nesadržajno. Na stra* nu »repići kojima sve maše«, »mirisl što cvile« 1 »trava ©blizana rosom«. Pi sac je hteo sve, samo ne da na Jedan realan i pristupa čan načjn izrazi evoja oscćanja, Daleko smo od toga

da dajemo recepte kako tre ba pisati, ali ne možemo preči preko činjenice da je ovaj rađ nagrađen prvom nagradom. Znamo toliko đa treba pisati za vreme u k° me se živi i rađi. \ko ne-

ko piše za sutra, onda se latio vrlo nezahvalnog posla, јег ga ni oni sutra ne» će razumeti.

Bojadžić Nenad 1 Paramentić Obrad, studenti

ČEGA IMA NOVOG NA POZORIŠNOJ AKADEMIJI

Na đan 10 maja 1954 gođine na Pozori Snoj akađemijl bi la Je mala svetkovina. Tom prlllkom, prvoj generaciji svršenih stuđenata pređato je zvanično priznanje-diplo me. Dođeljene su: sa klase Mate Miloševića: Zvonimiru Ferenčiću, Predragu Lakoviću, Veri Belogrlić i Majl Belović; sa klase Vlktora Starćića: Nadi Markovlć, Ljubomiru Bogdanoviću 1 Branku Plešl; sa klase Joze Laurenćića: Mileni Dapčevlć; sa klase Dr. Huga Klajna: Milenku Marčiću, Vladimlru Plaoviću Tođorki Kondovoj, Slavoljubu Stefanoviću, Diml. triju Đurkoviću i Slobođanu Sedlaru; sa klase Josipa Kulundžlća: Miroslavu Beloviću, Ognjenkl Milićević Joslpu Lešiću, Dimltriju Osmanli i Vlađimiru Petriću. sa klase Vjekoslava Afrlća: Stevanu Petroviću, Pređragu Delibašiću i Vojdragu Berčiću. Posle predaje 1 Cestitanja izveden je intemi program re. citacija.

Napomena redakcije

Sheđno svojim prlnclplma, ređakcija »StudenU« objavljuJe gornji napis. 21rl sađrfava svoje miiljenje koje Je aflrihl гао nagrađujućl pripovetkn »Pogreina IJubav« prvom na* građom. Gornji napis karakteriie evidentan nedosattak makakve vr

ste stndloznostl n trettrmn}« mmterije, n ovom slućmjo knjl ievne, nmetniCke, I is tog rmsiogm nmjoietljlvlje 1 nmjnepodesnlje жа ovlmšno zmključivmnje 1 resonovanje. Objmvljujemo i deo naptm koji prepornčnje striktno nglo dmnje nm Hemingvejm, I mmrao nm Heralngvejm i ba* nm nje. govn divnu krmtkn rečenien, I* ako ovmkve prepornko (uvoroni mo da će to I čimnkopiset* razmlslivši, uvidetlj, пвшаЈШ nikakvog smisla. Ono što neko ве rmznme da* nms, mišljenje koje Ima taj noko, nikmko ne moie dm bnde kriterijum, nikmko ne moie da bnde korapelentno, tvrdečl da to, recimo sutra, uverenl nne i danas, ne poseđuje mlnlmom umetničkih kvaliteta. 2IRI »STUDBffita

BALET MLADIH

Baletskl koncert omladine Srednje baletske škole u okvlru festlvala NO opštlne Te. razije, pretstavlja jedan prljatan umetnički doživljaj. Mali, ali odlično uvežban i korektno Izveden program. publika je toplo primila 1 nagra. dila dugotrajnim aplauzom. »Baletski čas« od Strausa, »Sll fide« od Sopena i Ravelov »Bo lero«. Najuspelija tačka i po koreografskoj koncepeiji M. Stambuka i po igračkim oetvarenjima je »Bolero«, balet u jed nom člnu. Stilski ujednačen i tehnlčki beeprekorno izveden. Dirlgent Dragoljub Erić Je sa. svim spretno i do кгаја sproveo ritmičko povezivanje scene 1 orkestra. Imena koja čitamo u programu, široj publid su nepoznata, ali duboko verujem da neka od njih neće bitl Još du go nova našoj pozorišnoj publlcl. Tlme u prvom redu mt. slim na Danicu Rekalić. Mada nije imala nijednu značajnu solo partiju, 1 kao horistkinja je privukla pažnju svojlm zaista izvanrednim kvalttetima. Svojim talentom prlvlači pa žnju l Gordana Miletič. Ona je u prelidu (»Silfide«) dala živu, interesantnu 1 dobro uvežbanu igru. Možđa bi JoJ se moglo zameriti za nedovoljno ujednačenu tehniku Svakako treba spomenuti I dobru igru mornare (B. Milen kovlć, D. Feđl t A. Sunđlć) u »Boleru« i lepršavu Igru Svetlane Vandoro u »Baletskom Casu«. Pratnja na klaviru M.

Popovlć (»Baletski Cas«, »Sllfide«) Je bila precizna i rlt. mlCki spretna. Simfoniski orkestar OKUD »Ivo L,ola Ribar« (»Bolero«) je svojom uvežbano iću i taCnošću doprineo da ovaj baletski koncert bude je. dan prijatan dožlvljaj. Z. B. POPOVIC

POBEDNIK

SNIMIO SLAVKO ĐURIC

Priča nagrađena IV nagradom

Jedan dobar plivač

Те gođlne nije bila suia l vrbak uz obalu blo je zelen i pun komaraca Već daleko pre većeri 1 posleđnji parovi bi pobegli užurbano prekidajućt poljupce. One bl đržale rukama pojascve svojlh studenata radnika 1 đaka dok bl oni ruku preko ramena prebacivali namerno kao đa beru maslaćke Ш kiđaju lišće. Njišući se u kukovima devojke i žene odvodile su visoko u tvrđavu. daleko od obale svoje IJude. Odlaziii su njlma i gušlli sc na kamenu u gumenim zagrljajima uskom pešćanom pojasu između reke t vrbaki. ostalo je samo još nekollko kupaća Prva plava paućina vet se hvatala nađ vođom On je seđeo u plićaku i peskom trljao mrki mišić od pete do ispod kolena. I opet će ostati mislio je sam A parovl su se eto našli i spojili t odlaze na krečnjaćke zidine I kule Crnl trupovt šlepova ogledall su se u tamnoj ploći геке Dopuzala ’e do njega vukući se na rukama u plićaku Ramena su joj bila iznad vode ■ grudi je pokrila talasima Zaustavlla se na metar ipo od njega i gledals mu nekud tza leđa tražeći medu mladim vrbams oslonac - Da se ne udavite? Rekao je knveći usne. Ruka je prestala da se k r eće Neprimetno je spusiio nogu u vodu da opcre crni i pomalo blatnjavi pesak sa sebe.

А. ne. Nasmelala se iznenadne 1 Iskreno. Ja se držim obale. Postala Je mlađa za đeset gođina. Sada Je bilo 3asno da ima dvadeset i pet godlna. Pa, ipak, ovđe se često dave, Juče se đavtlo četvoro. Šve su ih spasli. Lupaju rukama po vodl. Potonu, a kad ih izvuku na pesak odmah odjure bez ijedne reči Pritom cvokoću zubima. Zastldeo se što je tako neukusan. Ali nije mu dala da kaže išta đrugo. Hteo je da joj kaže nešto milo. Aii nije znao kako se mile stvari govore. E. pa za mene i ne bi bilo šteta đa se udavim. Rekla je to mirno i pažljivo pre nego što je uspeo da smisli neku reč koja bi rekla neSto o tome da mu je prijatno što nije sam Izvukja se iz vode i otkrila svoj kostim sa končastim trakama Dotakla ga je prstom i rekla: Ja sam se j banji davila I jedan dečko i vojnlk su došll po mene. Ja -:am tako uhvatils vojnlka da smo zajedno potonuli. A dečko nas je izvukao Malo je zastala ko da skuplja rečl i dodala: - Bio je to tako dobar dečko Posle sam I razgovarala sa njim. Ustao je. opružio noge i prstlma prešao preko nogu slepivšl dlake dok je skidao kapljtce mulja sa butina Otplivao je do šlepa. popeo se na čamac i skočio u vodu Plivao je ka njoj koja je sedela usamljena u plrćaku. Zelem vuneni

I-KU et 4-Oi>iTKA j