Студент

sa studentskih galerija

НОВО У „ГОСПОЂИ МИНИСТАРКИ“ ПОВОДОМ ОБНОВЕ У НАРОДНОМ ПОЗОРИШТУ

Пошто се старинско тумачење познате Нушићеве шале није појављивало једно време на сцени зграде на Тргу Републике, очекивали смо од обнове један нов напор ка савременом (али не и лажном) приказивању Нушића с се најзад почело. Подмлађивање целе екипе, почев са самим редитељем, Душаном Владисављевићем, давало је основа за ове наде. Међутим, испоставило се дв је решено да се стара, изанђала претстава само окрпи, дв се извођачи мало дисшшлинују па да се све опет пусти у промет, јер овај he комад под публике увек успети. Овде је још ракије било речи о василном и неумесном „продубљивању" Нушића. Пример је код „Госпође министарке" још очигледнији, мада се у том умртвљујућем постуггку овде није отишло тако далеко. Ипак, и оне незнатне интервенције учињене су у овом ггравцу. Ако се овај лак, непретенциозан комад, сав усретсређен на претераности, изопачености. на смешно у најгрубљем, најприснијем и најзаразнијем виду, ако се он подвргне анализи школских вредности, онда губи замах и свежину а недостатак класичних, разумских квалитета још је очигледнији. Припремајући једну позоришну претставу, важно је знати шта се има пред собом. Иначе, дешава се парадокс: делу, које је почаствовано стављањем на репертоар, ради се даље о глави. „Госпођа министарка“, која је сав виц, која ie сва урнебесно духовша реплика на реплику и зато нестварна. надстварна, претерана, даје се мирно, тако да личи на стварност, тако да цепидлачки озбиљни гледалац (па и критичар) има права да пита: „Зар је то тако могло да се деси?“. „Овако није у животу“ итд. Значи, да стил извођења није био v стању да публици сугерира о каквом се комаду ради, да није био у стању да је пренесе у царство екстрема који су права стварност овакве комике. Треба ипак рећи да је, у односу на стање пре обнове, претстава визуелно обогаћена; кретање је живље и занимљивије, распор>ед група. нарочито рођачке, много је живописније. Да је тако било и са говором, да се редитељ није плашио „плиткости" брзог, нехајног причања срачунатог на просто пласирање досетке, не би се десило да наивна места наивних позитивних личности (којих код Нушића увек има и увек су терет) буду толико упадљива и спора. Цела претстава требало је да буде у бурном темпу, требало је да се гледалац немилосрдно држи у рукама, пок не изнемогне од смеха, јер овај је комад зато и стваран. „Госпођа министарка" је толико ефектно писана да и човеку слабије инвенције није тешко да замисли његово савршено сценско остварење. Када се има у виду да овакав идеал постоји код великог дела публике, мора се признати да је веома тешко угодити свима обнављајући ову популарну Нушићеву комедију. Од нових личности које гледамо као интерпретаторе, највише пзда уочи Јовиша Војновић, који је имао да се бори са веома захвалним шаблоном којим се Марко Маринковић некада приближио београдској публици. Он је умео да користи текст, али ипак није постајао јевтин. Ова сезона је у великој мери допринела уверењу да Војновић један од најјачих београдских комичара. Дара Вукотић у тешкој насловној улози није била своја. али није била на слаба- Небрижљивост према тексту и погрешан локални изговор, сметали су јој да се приближи Љубинки Бобић. Миод р а г Лазаревић и Богослав Никшић сналазили су се мало круто и незахвалним улогама, али су вили, симпатичан пар. Бранислав Јеремић је једаи од најбољ;их од многих Пера Каленић које смо гледали у Народонм прзоришту. али не толико добар као некада Бранко Јовановић Фину, чак и потресиу минијатуру, израдио је Станко Буханац. док су Северин Бјелић и Ташко Нацић донели, свако на свој начин, сочног успелог Никарагуу. В. Д.

РЕЗУЛТАТИ КОНКУРСА ЗА ЛИКОВНЕ РАДОВЕ

Жири за преглед ликовних радова. графичких радова и скулптуре. послатих на конкурс који је одржан у оквиру феетивала Београдског универзитета- одлучио је да се награде следећи радови: Сликарски радови I награда ЗОРАНУ МАТИЋУ за рад „Ватра". II награда СВЕТОЗАРУ ЂОРЂЕВИЋУ за рад „Цвеће“. Графички радови I награда МИОДРАГУ РОГИЋУ за рад „Пољубац". II наградаМИТКУ ЧУДОВУ за рад „Цветови". Скулптура I награда МИРИ САНДИЋ за рад „Дивља свиња". II награда АНТОНУ КРАЉИЋУ за рад „Глава“. Жири; ВИНКО ГРДАН, ЛАЗАР ВУЈАКЛИЈА, АНА БЕЛ-IШ. KULTURA i UMETNOST

DiDRo „О UMETNOSTI“

(Kultura Beograd 1955)

Osnlvač Enciklopedlje 1 njen urednik Diđro, sa Holbahom bio je-žiža prosvetiteljskog misaonog života 1 borbe. I kao filozof i kao estitiČar. Diđro, zauzima značajno, prvo mesto među francusklm prosvetlteljima-filozoflma 18 veka. Baveći se umetncšću Didro je blo l njen teoretlčar. Borto se da i ona kao i filozofija postane 1 bude nova. Svoje estetsko učenje suprotstavljao je starim klasicističkim školama isttČućl nove zahteve u umetnosti. Ona treba da se okrene životu, da izražava njegova protivurečja 1 probleme i đa hi rešava za dobro Coveka,

а ne đa pdjedinim povlaSćenim slo* jevima služi samo za zabavu 1 iživIjavanje. Diđrova estetika, uostalom 1 fllozofija prosvećenosti sva je nađahnuta novim duhom, okretnuta životu 1 ćoveku. Ona nosi zahtev 1 prektično se bori da umetnost oslobodi starih formi klaslcizma, dogme i crkve, da Je učini aktivnom i tvoračkom u ođnosu na Covekov razvitak, pogled na svet, da 1 ona đoprlnosi da Ijuđi menjaju svoju siiku o svetu. Umetnost treba da se odrekne svega natprlrodnog i bude čovekova. To je bttna člnjenlca istorlskog značaja Dlđroove filozofije i estetike, revolucionarnost 1 humanlzam koji i đanas istinskl uzbuđuje. U ovoj knjizl prevedeno Je pet Dl-

droovlh eseja; eseji o muricl 1 ~Salont” pisani izvanrednim stilom izostalt su, lako nlsu manje vredni. EseJ „Filozofska istražtvanja o poreklu I prirodt lepog (1751 god.) raniji Dtdroov rad, lako Jc plsan dosta apstraktno 1 danas ima svoj značaj za estetiku. Ta prva nazlranja o umetnostl Diđro Је dalje razvljao u mnogim svojlm delima. Prevazilazeći svoju teoriju o umetnosti kao podražavanju prirode, on je uočlo đa se u umetničkom stvaranju akt samog stvaralačkog subjekta ne sme zapostavljati i da je ta estetska delatnost složena E za razliku od Cisto mi''saone uključuje 1 druge psihiCke i objektlvne đruštvene fenomene u sebe. Težeći da ođredi suštinu lepog Didro mu prlđaje utilitaristlčki značaj. All rešavajući atj problem kompleksno on istiCe suprotno ranijim teoretičarlma da se korist ne može uzetl kao Jedlna osnova, uslov 1 Cinilac fenomena lepog. Lepo proizllazl iz percepcije koju ml stlčemo preko Cula o Izvesnlm stvarnim odnoslma fcojl postoje u prirodnim 1 IJudsktm tvorevinama. Saznanje tlh odnosa Je osnova lepoga. koje se ne javlja odvojeno od istinitog i đobrog. Didro Je đljalektički mislio učeći đa lepo kao takvo nije nešto apsolutno, nepromenljivo t večno. Kao u teoriji saznanja tako i u učenju o lepom Didro je senzualist, u osnovi materijalist. Covek se akitvno ođnosl prema pojavama sveat. I u poimanju njihovlh odnosa, suština dolazl 1 đo pretstave o lepom preko Cula. U tom smislu Je Didro геšavao problem lepog u estetici, fenomen i pojavu lepog u IJudskoJ svesti i poimanju. U eseju „О đramskoj poezljl” (1758), 1 u „Paradoksu o glumcu” (1770), Didro ističe nove tenđencije (najvažnija Je moralistička) 1 nove zahteve u oblasti dramske 1 pozorišne umetnosti. Dramska đela treba da buđu prirodna, istinita, nasuprot klaslclstičkoj

tradlclji pozori§ta, koja Je umetnost učinlla praznom, Izveštačenom 1 lažnom. Dramskl llkovl treba da su celovltl, prirođnl, Jasni, kako bi mogll da deluju na gleđaoce 1 da ih vaspitavaju u novom i zdravom đuhu. Treba pomenuti da u ..Eseju o sllkarstvu” (1785) ima vrlo značajnih misli-naroClto o boji, svetlosti 1 scenl, koje će tek mođerno slikarstvo prihvatiti 1 praktiCno koristitl. I pored izvesnih ogranlCenosti ovo delo u osnovi aktuelno Je 1 danas. Vredno Је pažnje naroClto onih kojl se interesuju za umetnost 1 njome bave. Jer znaCaj i snaga Didroove estetike je u tome što ona umetnost shvata kao izraz Covekovog života 1 borbe, suprotno dotadanjim iđealističkim i skolaštičkim shvatanjlma umetnosti. lako Je Didro osnovao estetske probleme rešavao raclonalistički, često apstraktno, dubina njegove mlsll Je u tome Sto Je oslobađao umetnost od mraka Sređnjeg veka, ukazujući JoJ put daljeg razvoja, koji umetnost u izvesnom smislu 1 danas prođužuje. Cltaoci zalteresovanl ovom vrstom esteskih problema naćl će u ovim esejlma kompleks pltanja 1 ođgovora iz oblasti umetnosti. onako kako ih je duh francuske prosvećenosti obeležio, istakao 1 rešavao posebno u delu svog velikog pretstavnika Deni Didroa. Pređgovor Dr. Veljka Koraća bogat Je u svome sađržaju, nosi mnoge detalje 1 činjenlce o piščevom životu 1 rađu i materiJalistiCki prvi put kod nas osvetljava đuh 1 đelo ovog velikog filozofa 1 u ovoj oblasti stvaralaštva. Bitno Je i to da predgovor neposređno ukazuje na vreme 1 uslove u kojima se pisac razvijao, stvarao 1 borlo, otkrivajućl Cltaocu sam znaCaj Didroa za filozofiju i estetiku uopšte, a posebno značaj ovog dela o kome Je reč.

Zivojln R. NIKOL.JC

РЕЗУЛТАТИ КЊИЖЕВНОГ КОНКУРСА

. Жири за преглед књижевних радова послатих на конкзфс који је одржан у оквиру фестивала Београдског универзитета. донео је следећу одлуку. Поезија I награда се не додељује. II награда додељује се учеснику тгод шифром „ВЕЛИКО ЛЕТО“ за песму „ГОДИНЕ ПОД НАШИМ НЕБОМ". 111 награда додељује се учеснику под шифром „БЕЗИМЕНИ“ за песму „ШЕФУ ЈЕДНЕ ОБИЧНЕ СТАНИЦЕ БАНАТСКЕ“. Проза I и II награда се не додељује. 111 награда додељује се учеснику под шифром „КОРАЦИ" за приповетку „НОЋ ИСПРЕД И ИЗА ЧЕКАЊА«. Драма Не додељује се ниједна награда. Жири; МИЛОШ БАНДИЋ, ПЕТАР ЏАЏИЋ и ПРЕДРАГ ПАЛАВЕСТРА.

PRIČA NAGRAĐENA III NAGRADOM

Skica situacije Tek što je izašao iz stanice lokalnl voz stao je na signalu. U prvom kupeu do vrata putnic! su znatiželjno pogledali kroz prozor. Žena, pored koje je sedeo dečak, pitala je zašto je voz stao. Dva seljaka nisu ništa ođgovorili. Sigurno je signal, rekla je žena. Putnici su čuli kako su se otvorila vrata vagona. Neko }e stresao sneg sa nogu. Covek koji je ušao na signalu otškrinuo je vrata prvog kupea i pitao da li je slobođno. Niko mu ništa nije odgovorio i on je seo u ugao. Voz je krenuo i žena je bila zadovoljna Sto će uskoro opet biti kod svoga muža. Prva ratna zima donela je prve neugodnosti. Baš neugodnosti. Tako je govorio njen otac. Mama. zašto је sada rat? pitao je dečak. Cuti. kazala je marna. Covek kojl je ušao na signalu izvadio je novine i stavio ih pred sebe, Mama. zašto mi sada idemo kođ tate iako ješ nije boiić? Prestani da zapitkujeS odgovorila mu je mama. Jeđan seljak se digao i Izašao u hođnlk. Brzo se vratio. Mama. izvadi mi loptu da se igram, tražio je dečak.

Tl si jedno uiasno derište. Sedi tu i ćuti. Putnik sa sjgnala savio je novine i napravio od njih zeca, kome kad se povuče za rep, mrđaju uši Pružio ga je dečaku. Tek sada je žena primetila đa on nema više od 25 godina, I da nema zimski kaput. Imao je lepe očl 1 kratku kosu. Mama. Jtnem da uzmem? pitao je dečak. Ona je klimnula glavom. Uzeo je zeca i povukao ga za гер. Zec je mrdnuo ušima. Daj da ti pokažem još nešto rekao je mladič. Dečak je napravio kapu i stavio je na glaje opet eavio jedan list novina i napravio mu kapu. . Dečak je rekao da i on to zna. PokaSi mi Dečak je napravio kapu i stavio jee na glavu. Rekao mu je da i on stavi svoju. Hajde da se igramo vojnika, tražio je dečak. Voz je još nekoliko puta stao. Zena je bila