Студент

U POSETI TREĆOJ BEOGRADSKOJ:

VISOKA

ŠKOLA

FRAZERSTVA

Da li je učeničko samoupravIjanjc proklamovano zato da bi poskižilo kao vežba za buduće nepoSredno upravljanje u preduzećima, ili zato da bi se stvarno upravfjalo? Kako sada stoje stvari može se reći ni za jedno ni za drugo. Najveći broj učenika ne zna šta je to i otuda je ono postalo »birokratska institucija jer upravljaju sa-

mo rukovođstva. Najčešća forma samoupraviian i a u školama je čisto apstraktno postojanje nekih organa i funkcionera, a uspesi su ostavreni jedino u školskim statutima ! izveštajima školskih komiteta i zajednice učemlca. Ovo zajednički tvrdc i učenici i profesori. Priznaju takođe i zajedničku krivicu, ali malo ko pokušava da nešto pomeri napređ. * * * Sta o tome misle učenici 111 beogradske gimnazije? U ovoj »panel«-điskusiji (učcstvovali su: Dušanka Ban, Aleksandra Krompić, 1 Dušan Ntkollć, kao predstavnici »samoupravljači«, i direktor škole Anastasije Stanković) pokušali smo da dobijemo odgovore na pitanja koja ovakvo stanje nameću, Prvo: • Zašto đačko samoupravljanjc ne postoji? školski komitet ne funkcionišc kako treba. Predsednik je smenjen zbog slabog uspeha u školi i rad sađa stagnira. ođgovorila je drugarica direktor.. Zato Sto između profesora i učenika postoji velika distanca koju treba smanjiti, rekao jc Dušan Nikolič (gde, na kom području, nije objasnio). Učenička zajednica je i ranije postojala kao organ za sebe, ali nijc bilo poznato šta je cilj njenog rada, dodala je Dušanka Ban. JAVNOST OCENJIVANJA NE POSTOJI U 62. Čl. Statuta piše »...Putem Zajednice učcnika, odnosno razreda i odeljenja, dolazi do izraza miŠljen ja učenika o svim pitan jima i problemima iz života i rada Gimnaziie, razreda, odelienja i pojedinih učenika«. Pošto ste upoznati sa Statutom, objasnite na koji če način doći »do izraza mišljenja učenika«, na primer, o rađu nekog profesora? To zavisi od profesora 1 razrednog starešine. Recimo, stavke o javnom ocenjtvanju ne pridržavaju se svl profesori. Javno ocenjivanje zahteva aktivnost celog odeljenja, a tu smo zatajili. Svoje primedbe iznosima razrednom starešini, a dalje sve zavisi od njega. rekao je Alcksandar Krompić. SAMOUPRAVUANJE PO RECEPTU IZ UD2BENIKA Na pitanje: šta nama treba da obezbedi đačko samoupravljanje?. đobili smo odgovore koji su nas malo pođsećali na dobro naučenu lekciju iz sociologije. Samoupravljanje mora obezbediti veće i svestranije interesovanje. odgovorila je Dušanka Ban, Ako postoji mogućnost da se iznese i prihvati naše lično mišljenje, samim tim je i zainteresovanost veća. Ono takođe treba da nam stvori izvesne rađne navike i organizacione sposobnosti. To se mora bezuslovno naučiti u školi. Niko od nas ne želi da se nastavi ovo sadašnje stanje: »dolazim u Skolu zato što moram«. Ako bi postojala mogućnost za diskutovanje sa profesorom o gradivu tokom časa, interesovanje za rađ bi bllo znatno većc. • Na koji način bi sve što se oČekuje od samoupravljana moglo biti ostvareno? Upoznavanje i samih profesora sa onim što ođ njih i od nas traži đačko samoupravljanje, bilo je zajedničko mišljenjc učenika. Slažem se da treba da se potpunije izgrađuju i profesor i učenik. Od nas samih zavisi kako će se to rarvijati. Mora biti \nše. svesti i odgovomosti prilikom izbora rukovođ.stva. Jedno autoritativno rukovodstvo se lako možc izboriti za ono što učcnici traže; tada bi bflo manje problema odgovorila je drugarica Stankovlć. O uvođenju većeg broja omladinaca u učeničko samoupravljanje dobili smo jedinstven odgovor učenika i direktora: To se može ostvarlti. * * ★ Statut Skoie profesori n« p<v štuju: naiosnovnija prava učenlka nisu dcfinisana. tako da H nema mogučnostl da učenici dobiju samoupravna prava. U ovoj diskusij! izgieda đa se nisu mogle izbeći apstrakcije i prazni razgovori o sociološkim problcraima samoupravljanja. Otuda razumljivo Sto nismo đobili odgovore kako u ovoj situacijf mogu izgledati »konkretni zađaci«. On! se u ovakvoj situacijl ne mogu čak ni zamislitl. Ipak, to su bila mišijenja učenika i direktora I nadamo se da ncćc ostatl samo na mišljcnjlma.

DUNJA HERCIGOMA MILAN M. MIAIC

OSVETA, PROFESORKA

Iluzijc o povlasticama poslednje, »srećne« maturantske generacije koja polaže staru maturu izgleda da su sasvim nestalc. Naši srednjoškolski profesori traže od nas da odjednom naučimo sve ono što nismo uspcli da naučimo za prolekle tri godine školovanja. Pred predajom maturskog rada, koji zahteva poseban, skoro naučan rad i samim tim i poseban napor, profesori postaju izncnadno veoma savesni: zadaju nam da ponovimo celokupno gradivo prvog polugodišta za nedelju dana, proširuje se gradivo, zahteva se čitanje literature za proširivanje znanja. Mnoge brojke, nazivi divizija, datumi, pesmice, forraule, sve sc to uči na brzinu da se što bolje iskoriste ova dva mescca. Maturanti su stavljeni pred dilemu: solidan maturski rad ili uspeh u školl. U ovoj situaciji zaista se ne zna šta je važnije, ili izgleda da ni sami profesori to ne znaju. Na žalost, učenici nemaju nikakvih mogućnosti da bilo Sto izmene, Intcrvencije kod razrednih starešina se obično svodc na sleganje ramena i već

ustaljeno: »Vama mora da je jasno da ćete ovih dva meseca raditi do usijanja«. Da se ovakva situacija smatra normalnom, pokazuje i primer Osme beogradske gimnaZije. Direktor škole je pre dve-tii godine molio profesore da ne preopterećuju učenike domaćim radovima, kako bi se smanjio broj neopravdanih izostanaka. Sada, kada se učenik, ćlan Saveta, žalio na preopterećivanje maturanata, svi su ćutali. Samo je neko od profesora zapitao: »A šta bi bilo da imate stam (ili novu) matum sa šest predmeta?« U Osmoj beogradskoj su se prava učenika i princip samoupravljanja baš kod najvažnijeg problema pokazali kao ,mrtvo slovo na papiru. Jedino što bi u ovakvoj situaciji vredelo, to je odlučna i zajednićka akcija, svih maturanata. Kojim putem se ova akcija može sprovesti to je jedino i glavno pitanje. Jer ako Icgalna sredstva zataje, a situacija je tako teška, ostaje samo još jedan put. A. P.

SJAJ I BEDA ŠKOLSKIH KOMITETA "IDEJNOST", ISPRAŽNJENA

Sta je u stvari školski koimtet, šta on treba da rađi, kakva mu je uloga u školi to je za najyeći broj učenika pitanje na koje nemaju odgovor, Nasuprot njima, svaki »aktivista«, član Komiteta mogao bi o tome da vam na licu mesta održi čitavo predavanje. »Skolski komitet je idejno- politički organ Saveza omladine, politička organizacija, omladinsko rukovodstvo škole, organizacija mladih... itd itd. A u čemu je »idejnost« i kakva je to »politika« školskog komiteta Saveza omladine? Takozvana »Ideološko-politička predavanja« su najviše organizovan i naimanie popularan oblik »idefnog vaspitavanja«, čiji je »nosilac ŠKSO«. Najomiljenija tema je marksizam, all on se obrađuje tako da pre liči na sve drugo nego na neko tumačenje Marksa. Predavači, članovi komiteta, najčešće nisu raščistlli sa onim što pričaju. Ako SKSO zamišlja da na ovaj način vršl neki idejni uticaj, onda je vrlo naivan. Jedina »politika« školskog komiteta, čiji je uticaj među učenicima očigledan, je uspešno rasturanje »Susreta«. Istina, u po slednje vreme iz sve snage se propagiraju i »radne akcije«, ali pošto se ta propaganda svodi uglavnom na plakate i prikazivanje naivnih filmova o brigadirskom životu (»Prekobrojna«), i to sc može svesti samo na uzaludno trošenje vremena. Ovo je na žalost jeđino što ra-

di SO u sredojoj školi i to osim članova komiteta, nikog drugog i ne interesuje. Valjda i zato što SK SO okuplja uglavnom »profesionalnc« rukovođioce koj! tu, sa tltulom »član Komiteta«, glume nekakve autoritete kompenzirajući svoje očigledno đuhovno stromaštvo. (Aktivlstl su ponekad i slabi đaci). Na sastancima SK obavezna je stručna terminologija: »problem«. »adekvatno mesto«, »dru* štveni proces«, »faktor«, »princip«, »kompaktna celina«, »idejno politički uticaj« i sl. Ako se nešto odluči, važi samo za Komitet jer malo koji učenik zna 0 čemu sc razgovaralo. ZAšTO POSTOJI SO? Kome je potreban ovakav način organizovanja SK SO? Omlađincima svakako ne, a i Savezii omladine su najmanje korisni privatni, odsutni, pasivni i bcsadržajni komiteti. Međutim. malo je verovatno da će se u dogledno vreme tu nešto promeniti. Savez omladine u školi je ponajviše kolporter »Susreta«, što je zaista ne malo komično. Postoieći aktivisti imaju dve mogućnosti: ustupltl mesto drugom 1 blti skinut sa »pijedestala«, ili nastaviti sa kvazi poHtlkom I radom samo za sebe. Oni se odiučuju za ovo drugo. AH nije 1! to i naš ličnl poraz što je još uvek tako? M. M. M.

UČENICI - NA RUKOVODEĆA RADNA MESTA

U Beogradu, na Voždovcu, u ulici Vojvode Stepe 286, nalazi se Republički ccntar za obrazovanje kadrova u komunalnim i za* natsklm delatnostima. Osnovna namena ovog centra je da stručno osposobljava i dalje usavršava kvalifikacijc mladih radnika. Preko svojih kurseva, centar omogučuje radnicima sticanje srednjih i visokih kvalifikacija. NASTAVNI PLAN I PROFESOR SKI SASTAV Nastava u centru odvija se u dva dela; teorijska nastava izvodi se u učionicama, uz pomoć raznih učila, a praktičan deo nastavc učenici provode u besprekorno opremljenim kabinetima. Tu se praktično radi ono što se prethodno učilo na teorijskoj nastavi. Ulazcći postepeno, iz časa u čas, u tajne električnih uređaja i električne struje, učenici postaju pravi majstori svog zanata. Kako smo obaveštcni, učenici ovog centra posle završenog školovanja zauzimaju, uglavnom, rukovodeća mesta u radnim organizacijama. To nesumnjivo naj više govori o izvanređnim kvalifikacijama i stmčnosti koje učenici ovđe stiču. Da je centar stekao ugled i izvan naše zemI jc, dokaz jc to što izvestan broj učcnika iz stranih zemalja pohađa ovu školu. U razgovoru sa rukovodiocem elektro odseka ove škole saznali smo da jc nastavnički kođar odličan: predavači su Inženjeri, profesori i visoko kvalifikovani radnici, među kojima nekoliko

eminentnih stručnjaka na polju elektrotehnike. Postojeći kapaciteti centra iskorišćeni su skoro do maksimuma. Pri centru postoji internat za učenike iz unutrašnjosti, koji po veoma povoljnim cenama ovcie mogu da žive i rade. Republički centar je, bar donekle i u okviru svojih mogućnosti, rešio problem nezaposlenosti jednog dela omladine u Beogradu. 'Kaime, uz pomoć Gradskog čentra za zapošljavanje u ovu školu pošao je, prošle godine, znatan broj mladih, nekvalifikovanih Ijudi koji su lutali po gradu tražeći posao, od preduzeća do preduzeća. Saznali smo za još jednu novinu, u ovoj saradnji Čentra i Zavoda za zapošljavanje Zavod je, u vidu posei?nih nagrada, priprefnio iznenađenje učenicima ove škole, svojim stipendistima. ŽELJE I PLANOVI UČENIKA Pošto posle devetomesečnog kursa, svi učenici imaju pravo da sa điplomom ove škole, otvore samostalnu radionicu ili da se zaposle u druStvenom sektoru razgovarali smo sa učenicima o njihovim planovima. Interesanino je da gotovo svi učenici imaju nameru, da posle završenog školovanja, rade u proizvodnji. A kasnije, kad budu stekli materijalnu osno\ai, nameravaju da otvore vlastite radionicc ili servise. ZORAV RAJKOVIC

L I K

More se budilo. Sa rumenilom što prethodi suncu, na pcsku užarenom od vrele noči, rodila su se maštanja... Video sam lik kako lebdi nad vodom. Pmžio sam ruku da dodimem taj lik ... On je izmicao. Zvao sam. Molio sam da se ne prepušta vetrovima: da se vrati u šume, gđe su potoci, gde su jagocle. Sada je daleko. Zubima sam grizao obalu, molio vctrovc suncc... Kidao sam travu. želeo sam da vičem. Plašio sam se drvcča na obali; plašio sam se tatasa .. * * * Kapci su mc pekli. Usta su me bolela.

MILOS KAZIMIROVIĆ

1968/8

OMLADINSKA REDAKCIJA ZORAN DEKIC MIRJANA VASOVIĆ MILAN M. MIAIC BORIS PISTIGNJAT AARKO NEDEUKOVIĆ SLOĐODAN ZUNJIĆ JELISAVETA PROTIĆ LREDNIK ALEKSANDAR PAVKOVIĆ C J

STUDENT

Strana 9.