Студент

porodica Pantelić

Nemamo »zađnjih misli«, skupljamo stvari koje po&toje. Sma amo da je čudesno bas to što postoje. Nala/Iшо stvari koje ste vi izgubili i zaboravili Vas su učili koliko STANOVNIKA ima Кша i koje su PUSTINJE najveće. Vi ste naшгдпт posie ručka, da budete LEVICARI i da NAVIJATE za »Crvenu zvezdu«. ate J ta se radi levom a šta desnom RUKOM u životu, vas su LEPO vaspdtali. Blaeo vama, vama je sve JASNO. Nama nije sve tako jasno. Može da se vetvrdl» misli,' oseća, übeđuje, ne vredi ništa, činjenice se ođupiru. Vi možete da pncate, činjenice ćute one JESU. Potpuno su nezavisne od vaših tumačenja. Izvinjavamo se ako dotičemo stvari koje vama nešto znače. Mi se time ne bavimo, za nas one samo postoje. ЛТ DALJE DA verujemo da CINJENICE MOGU SASVIM LEPO DA OSTANU TO ŠTO JESU I BEZ NAŠEG MEŠANJA. Sto se VAS tiče, rađite šta hoćete. Porodica Pantelič živi negde na Dorčolu. Sa stepeništa se ulazi u zajednički hodnik pet porođica. Porodica Pantelić je najmnogobrojnija (8 plus 1 rođaka). U ovoj porodici: Svako svakog kontroliše Svako pere svoje sudove Svako obavlja ličnu i opštu higijenu Svako ide na pijac i kuva Nikad ne spavaju zajedno. Kupatilo i vešernicu upotrebljavaju po naznačenom rasporedu zgrade. Takođe i WC. ZAKON ZA PORODICU PANTELIĆ 1. Tišina mora da bude preko celog dana. Svako ko remeti tišinu biće kažnjen. I nikakve &e posete ne smeju primati. 2. Odeća i obuča za školu 1 posao ne sme se nositi po kući. Ukoliko neko ošteti ili isfleka odeču, takav ne sme nigde izlatiti, a druga mu se ne sme kupiti. Zato se na vreme skreće pažnja: odeća, obuća, sav pribor za školu i posao, kao i kosa, nokti i telo, moraju da budu čisti. 3. U kupatilo i klozet ići samo u vreme koje je za nas određeno, da ne bi dolazili u svađu sa komšijama. Milan i Ljiljana da ne trče kod Jocićke. 4. jfCad su đržavni praznici može da se sluša radio celo posle podne, a takođe se mogu primati posete do 8 sati uveče. REDOSLED SPAVANJA Svetlana, Milan i Ljiljana moraju spavati ođ 9 sati uveče do 5 ujutru, u krevetu tetka Vide. Рге nego što se tetka Vida vrati sa dežurslva, moraju raspremiti krevet. Petar i Tomislav moraju spavati od 11 uveče do 5,30 ujutru, kada odlaze u radionicu. Branka mora spavati kad se tetka Vida probudi i izađe u grad. Kad ne spava, mora voditi računa da li su Milan, Ljiljana i Svetlana dobro pokriveni. Stole mora da spava posle ručka, sve do 11 sati uveče. Posle toga, moraju da spavaju

Petar i Tomislav. Ivka neka spava pre podne, a ako ne može zbog kuvanja, mora spavati kad joj je povoljno. OBAVEZE Svako svoju pregradu u plakaru mora da drži u savršenom redu. Oprano, od fleka očišćno, ispeglano i složeno. Veš se sme mešati Svoje cipele i čarape svako mora sam da čisti i da pere. Ličnu i opštu higijenu svako mora da obavlja uredno. r .^4*. SLfLOM* у aO. тк Јалл . рЛрЈнг у и, ka Олл,. Да а> м.к <<3 u. * '«.* гл ЈЈоужи. r uAaS.ir u /*». col у Cjtu. « a*ju. у И Л»Ш.М4 Ceuiei уа lAfitj u <ujta u. ко у ■ *Кл.<£и.ка u лдтјса Сидеикиц. и. yVLf*M- ЗуиЈССГ Илу-ЉЛ Ч t) Mf (.H С4 са t <а t ft r ОЈ4Д. Ј.Л a. DUŽNOSTI STOLE: Da ostavi novac za pijacu, pre nego što pođe na posao. Da ide u slobodno vreme na pijac. Da traži u opštini stan ■ svakog dana. Takođe da kontroliše da li Petar ide redovno u školu i na posao. Da se interesuje kako se on ponaša kod gazde, gde ide u slobodno vreme i sa kim se druži. To isto važi i za ostalu decuIVKA: Kontrola dece u kući. Da ide na pijac. Da daje uputstva kako se koje jelo kuva. Kontrolisati Brankine izlaske noću. BRANKA: Učenje, kuvanje i mešanje. Sama da spremi jedan obrok u nedelji. Kontrola učenja i rada ostale dece, Kao i njihovo po-

našanje u kući i na ulici. Svoju pregradu za ručni rad da spremi. Da traži zaposlenje. Da ne izlazi noću. PETAR: Nabavka hleba i mleka. Spremanje i ribanje hodnika. Cišćenje čunkova i šporeta od gari. Obaveznog učenja preko nedelje 4 sata dnevno, a u nedelju 7 sati. Takođe da pomaže pri donošenju s piiace. Pranje svoga suđa. Da pazi šta radi kod gazde. Neka se dobro slaže sa komšilukom, naročito sa čika Blagojem. TOMISLAV: Unošenje drva i uglja svakog dana. Po potrebi da pomaže Petru da čisti čunkove. Da bude besprekorno čist i uljudan na radu. I u školi Učenje najmanje 1 satn 15 minuta. Da se gazda više ne žali na njega. Ргаnje suđa svoga. SVETLANA: Spremanje sobe. Pranje vrata i prozora. Odlazak na pijac i pomaganje u kuvanju. Pranje suđa. MILAN: Ciščenje i loženje Sporeta, svaki dan. Učenje od 6 do 12. Da ide na pijac. Igranje, pranje i peglanje veša. Slaganje odeće i spremanje u školu. Pranje upotrebljenog suđa i ođlazak u školu. Da vodi računa o matematici. A po povratku iz škole obaviti ličnu i opštu higijenu i ići na spavanje. U krevetu se ponašati pristojno i ne začikivati Ljiljanu. LJILJANA: Spremanje kuće odlazak na pijac, igranje, pomaganje pri ručku i učenje od 10 do 12. Posle škole oorati ruke, po večeri oprati svoje suđe i leći. Ne začikivati Milana. Predviđene su recke za greške, sumiranje, kažnjavanje, pohvale, nagrade. Zakon izdala i proveravaće kako se vrši Savković Vida, s. г. IZJAVE STOLE; Tražio sam od opštine da se uselimo u kanalizaciju. Ima u Beogradu nekoliko očuvanih mesta koja nikome ne služe. Mi bi to uredili lepo. Ali, oni u opštini kažu da je nehigijenski živeti u kanalizaciji, i da je u neku ruku to i zabranjeno.

IVKA: Najgore je deci. Stole i ja bismo lako. BRANA: Kad bih našla zaposlenje, uzela bih sobu privatno pa bi se ovde malo rasteretilo. PETAR; Nije dobro. Sta ja znam. Ovako je oduvek. TOMISLAV; Tražio sam od gazđe da spavam u radionici. Obećao je, ako budem poslušan. To bi nam dobro došlo. SVETLANA; Najgore je za učenje ! spavanje. Neke raoje drugarice imaju svoje zasebne sobe. Ali, nisu bolje od mene. Profesori se Ijute što sam nemirna. Ali, ja moram negde. MILAN: * Najgore je zimi. Nemam gde da se igram. U hodniku ne daju. Nigde ne daju. A ovde ne može zbog tišine. LJIUANA: Bata i ja se svađamo u krevetu. On je kriv. On samo ume da kaže: budi mirna, probudićeš. A ja hoću da se podvlačim i pod krevet. ali је tamo uvek zatrpano. VIDA: Ne znam, teško im je. Ja radlm no ću. Pomažem im i to malo olakšava stvar. Ja mislim da će jednog dana biti bolje. V СТПТА\тт;IЛ V U МАТвТПОПГТЛ

L. STOJANOVIC I M. MAJSTOROVIC

HIPI

POKRET ILI NOVI IDEALISTI

o! зо j •< ‘Г\ :> .o • 50 * I > o < ■ Г • u I . m I <1 rvi

Novi idealisti među studentima am-enčkih imiverziteta su Hipiji, grupacije koje su počele da se stvaraju tek pre dve-tri godine. Njihov broj sve više raste, tako da se pretpostavlja da ih danas ima već oko 200—300 hiljada. Velika većina Hipija dobrovoljno je napustila imiverzitete i koledže kako bi ostala u potpunijoj saglasnosti sa principima ovog novog pokreta. Mcđutim, ponovo se pojavljuje potreba za univerzitetom, kako bi se univerzitetska sredina koristila kao tribina za proselitsko širenje ove nove idealističke sekte mladih. Čak i kada napuštaju univerzitetske kampuse Hipiji se najčešće nastanjuju veoma blizu njih, tako da ostaju u neposmdnoj vezi sa ostalim studentima. Ćak i ako zasnuju farmerske kolonije onda su i one u neposrednoj blizini Almane čiji vemi sinovi otkupljuju agrarne i umetničke proizvode svojih drugova, koje u najmanju ruku simpališu, čak i kada njihove principe i način njihovog života ne odobravaju. Veoma je komplikovano dati sažetu suštinu Hipi-pokreta zbog toga što se on tek formira, pa je veoma nestalan u svojim bitnim karakteristikama. Pored toga o pokretu se piše uglavnom senzacionalistički, a retko studiozno i zato je najuputnije da se samo u osnovnim crtama izloži ono što je izrazito originalno kod Hipija kako bi je izbegla opasnost od pogreške. U svojoj suštini Hipi-pokret je negacija svih moralnih vrednosti, koje je izgradila građanska klasa u sklopu puritansko-pragmatičke zapadne kultura i njihovo zamenjivanje moralnim vrednostima Ijudi iz preiklasnih, predindustrijskih, i to naročito istočnjačkih društava. Kao takav, pokret, рге svega, predstavlja težnju za saznanjem smisla čovekovog bitisanja u svetu i borbu za humanizovan život u uslovima tehnobirokratije, automatizacije i izolacije savremenog čoveka-robola; (sam naziv Hipi je deminutiv od reči Hipster, koja u starocrnačkoameričkom narečju označava »onoga koji zna« smisao stvari). Pokret, zatim, ponovo uspostavIja utopijske komunističke zajednice, koje je još u početku devetnaestog veka u SAD osnivao Robert Oven, a koje su postojale u još izvomijem vidu u predindustrijskim društvima. Hipi-pokret je, dakle, prevashodno moralni pokret iako se pretežno izražava kroz, naizgled, nerazumljive vidove ponašanja i akcija. Njegovo poreklo baš zbog toga i jeste u okviru onih društvenih sredina u kojima su se pojavile i najoštrije krize u strukturi tradicionalnog građanskog morala, a pre svega u okviru građanskih klasa američkog društva. Međutim, značajno je to da su njegovi revolucionarni nosioci baš sinovi i kćeri roditelja koji su strogo privrženi takvom moralu. Značajno je i to da su centri ovog pokreta lokalizovani u univerzitetskim naseljima, među mladim intelektualcima kojima se sve više pridružuju i njihovi profesori kao i intelektualci iz šireg društva. Značajno је, najzad, da privrženici ovog moralno-revolucionamog pokreta žive i del ju u skladu sa svojim načclima. Zbog toga se svako svođenje suštine pokreta na egzibicionizam i afektaciju mora shvatiti kao njegovo izopačavanje. Upravo zato se oni vidovi hipizma koji, čini se, preovladavaju u imućnijim

slojevima naše omladine moraju shvatiti samo kao karikatura pravog Hipi-pokreta, koja se svodi na spoljašnju, pomodnu atraktivnost, iako u svojoj sušlini čak i ovakvi viđovi nesvesno u sebi kriju bit kritike savremenih skoroj evićsko-malograđanskih težnji za imitacijom zapadnog građanskog društva. Osnovna moralna parola svih Hipija je: »Mir i Ijubav«, zbog čega ih često i nazivaju »Cvetna omladina«, tj. omladina koja se principu nasilja i mržnje u svetu suprotstavlja upomim, ali tihim protestima. U tu svrhu su Hipiji stvorili svojevrsni vid »propagande«: plakate, značke sa parolama, protestnu poeziju i muziku, protestne marševe i sedeljke u vidu štrajkova, kao i veoma aktivnu antiratnu i antisegregacionističku kampanju putem štampe i žive rcči. Hipiji su pobomici oslobođenja prirodnog čoveka. Oni teže da se oslobode pritiska lažne, licemerne i konfliktne zapadnjačke kulture i da izgrade novu, šim svest o čovekovoj slobodi u svetu. Ove svoje težnje, s dmge strane, Hipiji izražavaju putem slobodnog i jednostavnog oblačenja puštanja kose i brade, nekonfomog življenja po parkovima, ulicama i farmama, pulem proučavanja i podržavanja običaja i religija istočnjačkih naroda. Hipiji nastoje da do maksirauma razviju drugarstvo u svim njegovim vidovima: među narodima i među ideologijama i da se oslobode svih oblika nejednakosti koje postoje u okviru zapadne kulture. Usled toga oni osnivaju svoje zajednice prakomunističkog tipa, u kojima vode jednostavan i prirodan život. Ali, Hipiji se istovremeno bore i za maksimalno razvijanje autonomije i spontanosti ličnosti, nastoje da se oslobode obezličenja karakterističnog za masovnu kulturu zapadnih dmštava, kultum obilja i podvojenosti. Odatle proizilazi i posebni pečat u izgledu i ponašanju svakog od njih, koji ne sme da se shvati samo kao aktivni egzibicionizam. Hipiji su propovednici radosnog i veselog življenja kroz igru, pesmu, Ijubav među Ijudima i Ijubav prema umetnosti i prirodi. Oni i rad ne žele da shvate kao nuždu ili teret, nego žele da ga ponovo dožive kao radost i igru, kao što su ga i prirodni Ijudi doživljavali. Na taj način se suprostavljaju puritansko-pragmaričnom moralu takmičenja, težnji za materijalnim koristima, obavezama i dužnostima koje sputavaju čovekovu slobodu, robovanju novcu i prihvatanju onih ideologija i religija koje nastoje da osmisle ovakav »ekonomski racionalizara«. Ove svoje ciljeve Hipiji i sprovode u delo u svom svakodnevnom životu i rađu kroz pesmu i igru, razonode i istinske Ijubavi, što se sve veoma često shvata samo površno, ili se kao takvo i podražava. Hipiji su profeti neposrednih ciljeva života kroz rad i umetničko stvara.aštvo, i na taj način se suprotstavljaju principu dalekih onostranih ciljeva koje propisuju različite religije i ideologije kao lek za trpljenje. Oni su protivnici kulta profesionalizma i pasivnih posmatrača, koji su razvila automatizovana dru-

štva na zapađu. Zbog toga svi oni nastoje da kao deca i prirođni Ijudi stvaraju, smatrajući da je svaki čovek, više ili manje, obdaren i da se stvaralaštvo ispoljava i kroz aktivno i selektivno primanje, a ne samo kroz produkciju, kao što je to propovedala kapitalističko-robna kultura. Najzad, Hipiji većinom uzimaju i droge. Ali, oni ne uzimaju droge u svrbu bekstva od života, nego u svrhu poniranja u dublje sfere nesvesnog, tamo gde su potisnute stvaralačke snage ličnosti u toku razvoja u represivnim kulturama. Oni uzimaju droge ritualno, kao neku vrstu pričešća, kao što su nekada umetnici-boemi uzimali alkohol, ili Ijudi prirodnih religija opojne droge, da bi zapali u tram. lako je njihov LSD Cliserg'čka kiselina) manie štetan od našeg alkohola, ipak se već i u okviru Hipi-pokreta sve više javljaju protesti рп> tiv ovakvog pragmatičko-amerikanizovanog traženja istine o svetu i sebi. Sve više se izdvajaju pripadnici tzv. »čiste moralne revoluciie« od pripadnika tzv. »psihejdeličke revolucije« (poiam psihejdelija je nastao kao izraz obo jenih halucinacija koie čovek doživliava pođ uticajem halucinativnih droga, tj. neka vrsta obojenih snoviđenja; ejdos znači slika), Pripadnici moralne revolucije, sve više traže put ka istini i akciii kroz kritičku intelektualnu spoznaju filozofske meditacije i zbog toga nredstavljaju zaisia cvet intelektualne omladine u okviru zapadne kulture. Hipi pokret je, kao što smo videli, pre svega naročito upadljiv đruštveni fenomen koji ukazuje na krizu zapadnograđanske kulture i posebno na krizu tehnokratsko-automatizovanog inđustrijskog društva. On je isto tako simptom krize pragmatičkih vrednosti: takmičenja i uspeha kao osnove drušlvenog i ličnog bla* gostanja, te ideoloških i religioznih osmišljavanja čovekovog života kroz traženje razliČitih dalekih, onostranih ciljeva. Međutim, iako je Hipi pokret nesumnjivo veoma naivno-primitivan i predimenzioniran у svom akcionom vidu, (čak pomalo i eskap'stičan), ipak je on u svojoj suštini nesumnjivo revolucionaran. On je naivno-revolucionaran, ne u okviru blokovske podele sveta na kapitalistička i socijalistička društva, nego u okviru suštinskije podele na humanističke i građanskc slojeve u pojedinim društvima (ako se ovi pojavi shvate ne kao formalna obeležja, nego kao suštiska). Zbog toga se ovaj pokret, iako nzdvan, ekstremističan i utopijski, sve više šin u svim onim društvima u kojima su građansko; pragmatički slojevi naročito moćni i uticajm u društvenoj strukturi i aktivnosti. Ali, izgleda da se ovaj akciono novi V& kret sve više integriše sa organizovanijim 1 ciljno usmerenijim društvenim snagama, рг* svega sa prosvećenom inteligencijom i levičan skim političkim strankama, tako da može da se očekuje da će im dati svoj entuzijazam, i korenitost, kao što su ih nekada romantičnoboemski i nadrealističko-levičarski kružoci dalj radničkom pokretu i zajedno sa njim ostvarili neke od svoiih ciljeva, iako će se nesumnjivo jedan deo Hipija ponovo vratiti u krilo lagodnijeg života, matičnog građanskog društva. (Ir studije koju če uskoro obja\iti časopis »Sociološke teme«)

8.

STUDENT

1968/9