Студент

DESET DANA KOJI SU POTRESLI FRANCUSKU

Da se Karl Marks, u dan kad je svet slavio stopedeselogodišnjicu njegovog rođenja, mogao шакаг za trenutak stvoriti u Parizu, sve njegovo ogromno znanje i mudrost, sva suptilnost njegove dijalektičke metode, spremne za susret sa svakojakim ргоtivrečnostima u stvarnosti, jedva bi mu pomogla da shvati ono što se zbiva. U zgradi UNESCO-a i u organizaciji UNESCO-a održavan je veliki međunarodni simpozijum o Marksu verovatno najveći i najznačajniji koji je ikad negde održan. Sovjetski i američki filozofi kao i vodeći teoreličari vodećih zemalja svih kontinenata utrkivali su se u pohvalama Marksu. Prisutni buržoaski naučnici priznali su mu ne samo đa jc ria odlučujući način uticao na društvenu nauku, već je najveći moralni učitelj našeg vremena. Jedan od njih čak reče da Marks ne može pripadati ni jednoj posebnoj klasl ili kasti. Dakle, zvanični svet je manje više spreraan da prihvati Marksa kao jednog od svojih velikih mislilaca. Na svečano otvaranje bili su pozvani ambasadori mnogih zemalja. I kako je postojala »opasnost« da na to svečano otvaranje prodru i neki od onih »pobesnelih« pariskih omladinaca, da protestuju što im zvanična politika i vlast prisvajaju Marksa neki organizatori su počeli da pomišljaju da pozovu policiju da skup o Marksu zašthe od revolucionarne omladine! Tek na odlučnu intervenciju nas nekolicine učesnika. od toga se odustalo. Za to vreme je Pariz živeo u atmosferi građanskog rata. Kad sam u petak, 10. maja uveče, nakon bume disuksije o Markuzeovoj novoj koncepciji revolucije došao u Latinski kvart, izgledalo je da se ta teorija pred našim očima pretvara u stvarnost. Dvadeset ihIjada studenata, mladića i devojaka, u gustim redovima pelo se bulevarom Sen MiSel i pevalo Intemacionalu kao iz jednog grla. To nije bilo meko i milozvučno prazničko pevanje akademskih horova ni neubedljivo otaljavanje jednog uobičajenog rituala na početku i završetku svečanih skupova to je bila prava grrnljavina od koje su čoveka žmarci podilazili. Povorka je morala stati kod ulice Gej Lisaka i Luksemburškog vrta. Tu je bilo pravo radiHšte. Na bezbroj mesta raskopavana je ulica. Odnekud su se stvorili pijuci, metalne šipke, gvozdene ograde, varnice su sevale, kamene kocke su ogromnom brzinom vađene iz kaldrme i od ruke do ruke prenošene u prednje borbene redove gde su se već uzdizale barikade visoke dva i tri metra. Kakav je to entuzijazam, kakva egzaltiranost. T kako sve izgleda savršeno organizovano iako je potpuno spontano i nikog nema da daje direktive! Šezdeset barikada je dignuto te noći između jedanaest časova i dva posle ponoći oko celog Latinskog kvarta opkoljenog hiljadama policajaca naoružanih pendrecima, štitovima, puškama i bombama sa raznim vrstama gasova. U dva sata po ponoći policija je đobila naređenje ministra unutrašnjih dela Fušea da napadne i raščisti Latinski kvart. Zatreštale su hiljade granata. Policija je bacala ne samo bombe sa suzavcem, već je i sa raznim gasovima za gušenje od kojih se neki nisu koristili od prvog svetskog rata dosad. Meni nikad neće biti jasno kako su studenti uspevali da brane svoje barikade četiri puna sata, od dva po ponoći do šest izjutra. Oni su se krajnje upomo branili i kamenjem, »Molotovljevim koktelima« (zapaljivirp bocama napunjenim benzinom), paljenjem kola ugrađenih u barikade, Pošto su stotine studenata ranjena, izgubile svest od gušenja, policija je najzad zauzela barikade. Ali je bitka za vladu nakon tog osmog dana borbe bila definitivino izgubljena. Studenti su pobedili upravo svojim žrtvama. Ogorčenje je raslo iz dana u dan; iz dana u dan su se sve nove đesetine hiliada studenata, srednjoškolaca i radnika priključivale »pokretu 22. marta«. Nanad u subotu ujutru nakon krvave noći koja je Parizu đala izeled iz slamih revolucianamih dana 1789. 1848. i 1871, rukovodioci velikih radničkih sindikata Komunističke partije Francuske koji su sve dotad držali gotovo nepriiateljski prema ovom nokretu. morali su da ga podrže. Za poneđeliak, 13. maja, zakazan je generalni štrajk bilo je sigumo da će se na pariskim nbcama naći stotine hiliada rađriika. Akciie solidamosti su se razbi’ktale po celoj Francuskoi u Strazburu, Bordou, Nantu, Grenoblu, Ilonu, Tuluzi. Renu, Dižonu. Marseju. Mecu, Klermo Ferami. Parninjanu, TJlu.

Vlađa je kapitulirala i prihvatila sva tri uslova studenata; otvorila je Sorbonu, povukla policiju iz Latinskog kvarta i ono treće £to joj je bilo najteže i što je dotle u nekoliko pokušaja pregovora upomo odbijala pristala je da oslobodi zatvorene i već osuđene studente. A studenti su se skupili da se dogovore kako da spreče političke partije da iskoriste njihovu pobedu. U stvari, ono što je bitno novo i značajno u ovom novom revolucionamom pokretu studenata Pariza ali isti tako i Nemačke, SAD i Italije jeste da je on bio moguć samo nezavisno od svih već postojećih političkih organizacija, Sve one, uključujući i Komunističku partiju, suviše su postale deo sistema i uklopile se u pravila svakodnevne parlamentame igre, suviše malo su bile spremne da rizikuju švoje već stečene pozicije da bi se upustile u o\ai ludo smelu i na prvi pogled bezizglednu operaciju. Sve je počelo ina fakultetu u Nanteru na periferiji Pariza. Studenti na čelu sa nekoliko energičnih Ijudi, među kojima se naročito ističe Rou Bendi, negoduju zbog načina upravljanja na Univerzitetu (oni su potpuno lišeni ргаva đa učestvuju u donošenju ma kakvih odluka), zbog buržuaskog karaktera tmiverziteta, zbog američkog varvarstva u Vijetnamu. Ono Sto se događa u Vijetnamu za njih je dokaz totalne nečovečnosti čitavog kapitalističkog sveta. 22. marta nakon hapšenja šest članova nacionalnog komiteta za Vijetnam studenti organizuju protestni miting i zauzimaju zgradu fakultetske administracije. Dekan Grapon naređuje zatvaranje fakulteta. Međutim studenti svakodnevno održavaju masovme političke skupove s 1000—2000 Ijudi na kojima diskutuju o borbama studenata i radnika, o kritici univerziteta i univerzitetu kritičkom u odnosu na dmštvo. Na univerzitet upada policija, bratalno se obračunava sa studentima, fakultet se zatvara 3. maja. Tog dana akcije počinju na Sorboni u znak solidamosti sa dragovima iz Nantera, s osnovnim zahtevima da se pusti na slobodu uhapšenih šest aktivista Nacionalnog komiteta za Vijetnam. Rektor Roš gubi glavu i pravi fatalnu grešku; poziva policiju. Ona upada na Sorbonu događaj nezapamćen u novijoj istoriji Francuske i najgrablje se obračunava s nekoliko stotina prisutnih. Mnogi su uhapšeni, dvanaest studenata je osuđeno što »su primenili silu u odnosu na agametne javnog reda«. To je bilo u petak 3. maja. Otada je Sorbona zatvorena, opkoljena kordonima policajaca u šlemovima, sa štitovima, naoražanim pendrecima, granatama i puškama. SRAMNA OCENA KP FRANCUSKE Naizgled, ne može se učiniti ništa. Studenata aktivista ima nekoliko stotina. »Humanite« osuđuje njihov politički avanturizam, poziva studente da »ne nasedaju njihovoj neodgovor-

noj agitaciji«, da se ne angažuju na način koji koristi samo vladi, da »ne daju materijal za žestoke kampanje reakcionarne štampe protiv svih studenata, da ne dozvole tim levičarskim avanturistima da ih odvoje od radnika i ostalog stanovništva«. Ova sramna ocena KP Francuske bila je u isti mah i potpuno pogrešna i pokazala je katastrofahao nepoznavanje situacije i psihologije svog sopstvenog narođa. U ponedeljak, 6. шаја, već od jutra, počelc su demonstracije hiljada studenata i mladih radnika. Uveče su pokušali da prodru na Sorbonu. U krvavu subotu ranjeno je osam stotina lica. Nova hapšenja. Prodor na Sorbonu nije uspeo. Ali je već tu bitka đobijena. Ceo Pariz, sa izuzetkom reakcije i političkih funkcionera raznih partija, stao je na stranu studenata. Cela pariska omladina zgrozila se nad brutalnošću policije i priključiia se pokretu. Od ponedeljka do petka svakodnevno su se nove hiljade mladih Ijudi uključivale u akciju za oslobođenje Sorbone i oslobođenje zatvorenih drugova. U sredu ujutru, dvadeset hiljada gimnazista našlo se u Latinskom kvartu. Radnici su počeli prilaziti pokretu nasuprot stani sindikata i KP Francuske. Sta je sve uslovilo pojavu ovog veličanstve nog revolucionarnog pokreta? Svakako dugotrajno latentno ogorčenje koje ni jedna politička organizacija dotle nije rnogla ni želela da probudi i usmeri protiv рга vog protivnika. Svakako, velika revolucionama tradicija jed nog naroda koji je svoje probleme uvek u novijoj istoriji rešavao na kristalno jasan i odlučan način. Ali ono što je takođe moralo odigratl odlučujuću ulogu sigumo je ogromna hrabrost, mo ralna snaga, fenomenalna upomost Kom Ben dija i njegovih drugova. Pokazalo se, m,ožda jasaije no ikad, da nema apolitlčne omladin« kad su ciljevi jasni, a Ijudi na čelu odlučni 1 spremni na svaku žrtvu. Studentski pokret u Francuskoj, kao 1 u Nemačkoj, Italiji, Poljskoj, SAD i u drugim zem Ijama, nije u stemju da sam po sebi stvori novo društvo, ali je sigurno katalizator koji otvara neslućene i nepredvidljive nove revolucionarne procese u svetu.

MIHAILO MARKOVIĆ

SVE PO STAROM

Osma konferencija Saveza studenata Jugoslavije

Veis višs godina, a posebno ove, pojedinci -članovi organizacije Saveza studenata, a i neke takultetske orgamsmatraju da Savez studenata treba ukinuti ili ga učip|ti , . £оЈ£. i;na , svoj razlog postojanja. Tar ražlog nađen je u aktivnoj, kritičnoj političkoj djelatnosti. Dok su jedni to tvrdili i übeđivali druge, drugi su moguču, reorganizovanu organizaciju Saveza studenata vidjeli donekle i kao zabavljačku organizaciju. I jedni i drugi polazili su od iste konstatacije: organizacija Saveza studenata je organizacija njenog rukovodstva, јег jc članstvo potpuno pasivno a rukovodstvo izolovano i nepnlagođeno članstvu. Stvoren je, dakle, krug iz koga je teško iziči. Cilj reorganizacije, pored formalnog reorganizovanja, promiene u organizacionoj strukturi, bio bi aktivno uključivanje što večeg broja članstva u organizaciju. Dilema se postavlja tek sada kakva treba da bude ta aktivnost. Jedni, koji su u manjini, skoro isključivo su za kritičku političku organizaciju studenata, drugi su za organizaciju koja će se, pored svih društvenih, baviti i aktivnostima svojstvenim političkoj organizaciji. Cime sada zadobiti članstvo prvim ili drugim predlogom, Diskusija o ovom problemu ukoliko se ne odnosi na društvenu situaciju u zemlji i društveni položaj studenata u njoj bila bi uglavnom sholastička. Upravo takva diskusija, velikim vodila se na Osmoj konferenciji Saveza studenata (Komisija za politički i organizacioni rad i Statut Saveza studenata Jugoslavije). Osim ovog nedostatka (koji se može, donekle, opravdati i nedostatkom vremna za ozbiljne anaiize) ona, ipak, zaslužuje pažnju iz dva razloga: prvo, čime treba da se bavi SSJ po roišljenju njegovog sadašnjeg rukovodstva » drugo, donekle u vezi s tim, da li SSJ treba da ima svoj Program. Mišljehje koje je potpuno prevladalo na Konferenciji je da SSJ da se bavi svim (od sporta, kulture, zabave pa do političke aktivnosti). Sto više to bolje. Tako postoji mogućnost da se bar nešto radi. Jedino na takav

način je, z.a sada, moguce stvoriti masovnu organizaciju studenata. Da se u ovom grdno varaju pobornici ove teze pokazuje dosadašnja praksa SSJ koju svl kritikujemo. Ovakvu tezu o masovnoj organizaciji SSJ mogu u svojoj glflvi imati samo oni Ijudi koji ne znaju šta znači đruštveno pclitička organizacija, koje su slabosti masovne organizacije i koji su uzroci tih slabosti (jer masovna organizacija ako nijena nivou istorije postaje organizacija svog rukovodstva, postaje nemočna organizacija). Napokon to mogu imati u glavi samo oni koji imaju staru stnikturu mišijenja koje kaže: SSJ ne treba da se bavi mnogo političkom djelatnošću, јег to »pripada« Savezu komunista. Zahtev da SSJ ima svoj program nije prihvačen na Konferenciji. Argumenti su bili slijedeći: 1. time bi se izvršilo podvajanje intelektualne od radničke i seoske omladine i 2. Program Saveza omladine ne sputava nikakve aktivnosti Saveza studenata. Dok ovaj drugi argument može donekle da se prihvati, prvi je neopravdana bojazan. (Jedan delegat je rekao da se on boji takvog odvajanja a nije objasnio zašto se boji i koga se boji. Jednostavno, on se boji toga). U ime jedinstva intelektualne, radničke i seoske omladine, koja, uzgred, sada praktično i ne postoji, SSJ ne treba sopstven program. Zaboravilo se reči kakvo bi trebalo da izgleda to jedinstvo. I još ponešto se zaboravilo, a to je da jedinstvo ovih kategorija omladine može biti ugiavnom, idjenog karaktera, da je u diferenciranom dmštvu jedinstvo teško postići, a pogotovo frazama o jedinstvu i da fraze tada lažu samu stvarnost. To ; međutim, nije raogao da shvati, bar za sada, veliki broj studentskih mkovodilaca. Pomućena i nejasna svijest našeg društva u ovom trenutku, pokazala se i kod mladih Ijudi, studentskih mkovodilaca, na ovoj Konferenciji. Nedostatak jasnih i revoMcionamih ciljeva tu svijest može učiniti nesrećnom i komformističkom.

ALIJA HODŽIC

STROŽIJI KRITERIJUMI ZA IZBOR NASTAVNIKA

KOMISIJA ZA INTENZIFIKACIJU STUDIJA I SAMOUPRAVUANJE DONELA JE DVE REZOLUCIJE KOJE JE KONFERENCIJA USVOJILA

(Iz Rezoluclje o Intenzifikacijl studija)

U cilju intenzifikacije studija neophođno je razvijati sa\Temene tendencije nastave (individualizadja nastave) da bi se svakom studentu, u skladu sa njegovim mogućnostima i sposobnostima, obezbedilo maksimalno stručno osposobljavanje... Nužno je, pored ostalog, da se prevaziđu klasični oblici i način izvođenja nastave па univerzitetu. To se može izvesti izmenom nastavno-tehničke osnove, па kojoj se nastava na univerzitetu i pojedinim visokoškolskim ustanovama sada izvodi, ali i većim zalaganjem studenata i nastavnika čija odgovornost mora da bude veća. . • Nastavu treba u svim oblicima organizovati tako da ona u što većoj meri podstiče aktivnost studenata i razvija sposobnost za samostalno mišljenje. Smatramo da težište univerzitetskog obrazovanja treba da bude na samostalnom radu studenata... Osnovni nedostaci sistema obrazovanja na univerzitetu jesu: veliki broj predmeta (njihova rascepkanost) obiman nastavni program, veliki broj časova u nastavnim planovima. nedostatak vremena za samostalan rad studenata i neadekvatan način proveranja znanja. Zalažemo se za dosledno sprovođenje principa da samo najbolji naučni radnici, koji raoraju da budu i dobri pedagozi, raogu da drže nastavu na univerzitetu. Zbog toga zahtevamo da visokoškolski centri dos'edno sprovode reiibor nastavnog osoblja: pri tom reizboru moraju đa se obezbede objektivniji i stroži kriterijumi. Za vanredne studije da se primenjuju isti kriterijumi, pri upisu i u toku studija, kao i za redovne studije. Kon-

ferencdja se izjašnjava protiv školanne na bilo kom nivou obrazovanja. Zbog toga smo i protiv školamie koja se zahteva od vanrednih studenata, јег i oni, kao l svi zaposleni, daju određen doprinos za obrazovanje... Ističemo da su materijalna obezbeđenost studenata i jasna perspektiva nj ihovog zapošljavanja posle završav'anja studija bitna pretpostavka kvalitetnih i efikasnijih studija... (IZ REZOLUCIJE O STUDENTIMA I SAMOUPRAVUANJU) Konferencija ističe da je, za izgrađivanje politike obrazovanja, važno ravnopravno učešće studenata u kulturno-prosvelnim većima i u svim drugim organizacijama koje se bave pitanjima obrazovanja. Radi toga će Savez studenata da traži izmenu zakonskih tekstova. U narednom periodu založićemo se za izgradnju takvog samoupravnog sistema u objektima za ishranu, smeštaj i društveni standard studenata, u kome ćemo biti osnovni nosioci samoupravnih prava, ne isključujući samoupravni položaj zaposlenih radnika.. . SSJ smatra da fondovima za kreditiranje i stipeadiгапје treba isključivo da upravljaju siudenti. . . Zahtevamo da ravnopravno učestvaijemo u samoupravnora odlučivanju o kulturi, sportu, tehničkom vaspitanju i o ostalom što interesuje studente. .. Konferencija smatra' da studenti treba da se uključe iu organe samoupravljanja u komuni, u društveno-političkhn zajednicama i institucijama. ..

(NASTAVAK SA 3. STRANE) oije prihvačene su sve rezolucije, a posle toga je upućeno pozdravno pismo predsedniku Titu. Razrešen je 1 stari odbor. U novo Predsedništvo Saveza studenata Jugoslavije izabrano je 19 članova. Jedanaest člano\a su predsednlci univcrzitctskih 1 vlsokoškolsklb odbora iz Ljubljane, Zagreba, Novog Sađa, Bcograda, Rijeke, Prištine i Niša i predscdnici republlčkih skupština Saveza studenata iz SR BiH, SR Makedonije, SR Srbije i SR Crne Gore. Predsedništvo još sačinjavaju Božo Kljajić, Petar Rupnlk, Stipe Marušić, Dragovan Luklć, Denko Malevskl. Dtmitar Bajadžijev i Đuro Kovaćević. MATERIJALNI POLOŽAJ STUDENATA NIJE DOBIO NAJBOLJI KVALIFIKATIV U Komisiji za materijalni položaj i zapošljavanje mnogo se pričalo, bilo je dobrih stavova, neki od njih su sadržani u Rezoluciji o materijalnom položaju studenata. Radi poboljšanja materijalnog položaja studenata i izjednačavanja uslova za sticanje obrazovanja, istaknutl su sleđeći zadaoi: usavršavanje sistema kreditiranja, stabilizacija izvoга sredstava; dosledno primenjivanje principa solidarnosti u finansiranju obrazovanja na nivou komuna, republika i među republikama; racionalizovanje mreže visokih i viših Škola; pov-ećanje broja i visine stipendija; povoljno zakonsko regulisanje statusa ustanova studentskog standarda u smisiu da imaju manje materijalne obaveze prema društvenoj zajednid; integracija ustanova studentskog standarda i veća investiciona ulaganja u ove ustanove; potpimo i jedinstveno zdravstveno osiguranje studenata. Ipak, ne bi moglo tvrditi da studentski predstavnici dovoljno poznaju ovu problematiku. Isto tako, izgleda da postoji jedna bolest u aktlvistlčkom studentskom (1 ne samo studentskom) svetu da se Iznose problemi a da se posle ućutl. Akcija se zaboravlja. Nedovoljno se poznaju i mogućnosti za rešavanje pojedinih problema i sl. U Rezoluciji o zapošljavamju diplomiranih studenata kaže se, između ostalog: *U naporima da se povoljnije reguliše status pripravnika, neophodno je insistlrati na daljem usavršavanju propisa o obaveznom primanju pripra\nlka, u smislu stvaranja većlh pogodnosti u korist pripravnika. Prl tome je od posebnog značaja da se posebnim republlćkim zakonima reguliše stepen obaveznosti primanja pripravnika. Savez studenata mora najoštrlje da napada nedosledno sprovođenje zakona u praksi od strane radnih organizacija i sprećavati sve pokušaje da se oštete interesi pripravnika«. U celokupnoj problematici nezaposlenosti i, posebno, zapošljavanja diplomiranih sludenata, Savez studenata je uvek stavljao akcenat na izrazito iošu kvaliflkacionu strukturu zaposlenih. 1 ovog puta je naglašeno da nepovoljna kvalifikaciona struktura zaposlenih usporava proces modemizacije. »Savez studenata Istlče borbu za poboljšanje kvalifikacione strukture zaposlenih kao borbu za uspeh reforme«. Podržani su svi raniji zahtevi oko normativnog regulisanja obrazovnog i kadrovskog minimuma u radnim organizacijama. Postavlja se, međutim, pitanje šta će dalje biti: rezolucije su donete, zahtevi su jasni, a mi vodimo zastarelu politiku. Savez studenala Jugoslavije Je preuzeo veliku odgovornost u odnosu na svoje članstvo s obzirom da se obavezao na akcije. Ostaje паш пе da čekamo, nego da zahtevamo akcije i da u njima ućestvujemo.

SLOBODAN VUKOVIC

PREDLOG ZA REŠENJE NEZAPOSLENOSTI

DR BRANISLAV SOŠKIĆ:

(NASTAVAK SA 3. STRANE)

da opterećuju privredu već pojedince, odnosno samodoprinosa (napr. uvođenjem tzv. fonda solidarnosti); 3) namenski unutrašnji zajmovi (kojima « kod nas već pristupa u izgradnji saobraćajnica u nekim regionima), pa i strani zajmovi (kacl su u pitanju magistralni objekti); 4) ostali izvori kojima se moglo pribeci, ukoliko bi i to bilo potrebno, jesu krediti (naročito ako obim štednih uloga znatno premaša iznos datih zajmova), a samo u krajnjoj liniji deficitno finansiranje. Tu postoje i druge mogućnosti kao; participiranje preduzeća u iznosu za lične dohotke radnika koji se zapošljajvaju na javnim objektima, oslobađanje plaćanja doprinosa za radnike koji su bili nezaposleni i sl. BLAGO KRETANJE CENA USLOV PRIVREDNOG RASTA Pri tom se mora obezbediti postupnost i se ‘ lektivnost kako se ne bi dovela u pitanje P°* stignuta relativna stabilnost cena. Prilikom razmatranja tog pitanja treba imati u vidu činjenicu da apsorbovanjem radne snage koja je biia zaposlena, pa, prema tome, već imala svoje lične dohotke i sa njima se pojavljivala na tržištu roba široke potrošnje, ne bi povećao P r ’* tisak na to tržište. Lični dohoci novozaposlenili odnosno onih koji su do tada bili nezaposlem pojavili bi se kao dodajna efektivna tražnja na tržištu roba široke potrošnje, mada ne sa ishni iznosom (s obzirom na ranija primanja u biroima za zapošljavanje i slično). Međutim. Р°' stojanje zaliha i nedovoljno iskorišćenih kapa citeta u preduzećima govore u prilog tome dnije reaino očekivati da bi to moglo da doved do ozbiljnijeg debalnsa između kupovnih i Г 9 П ' nih fondova, tj. do kretanja cena naviše. Osnn toga izgradnja javnih objekata dovodi do P ll ( izvodnje određenih upotrebnih vrednosti, (,cl kojih dobar deo ima, odnosno može da tnm svoju cenu. Uz to, oslobađanje od viškova P re svega nekvalifikovane radne snage, preduzeca bi bila u stanju da lakše i brže uposle kvaii. kovane i školovane kadrove, što bi dovejo « efikasnijeg poslovanja i, u krajnjoj liniji, d veće i jeftinije proizvodnje. A sve su to коп • penzacioni faktori koji deluju u pravcu odrzavanja relativne stabilnosti cena. Na kraju, o stabilnosti cena se može riti samo u relativnom smislu, Ne može se govarati kurs takve stabilnosti cena koji ne dozvoljavao blago kretanje naviše u onoj sra . meri koja se u svetu smatra dozvoljenom. je blago kretanje cena roba »cena« za miziranje privrede, rešavanje nezaposlenosti oslobađanje viška radne snage, a većina sa ' r !,’ menih ekonomista smatra da jeste, onda »cenu« treba prihvatiti. Naposletku, nisu rl ? rozno stabilne cene roba te, ili samo te, kopdovode do prestrukturiranja i intenzivnog P°| slovanja naše privrede, već je to рге svegslobodnije delovanje tržišta, l J društvene korektive tamo gde dolazi do (/ prirodnog i veštačkog monopola*) Delovi iz naučnog referata podnetog па пес * а ' П održanom Savetovanju Društva ekonomista u Vrnja banji).

STRANA 8

STUDENT