Студент

NA PRAVNOM FAKULTETU OKRUGLI STO STUDENATA

Razgovor za »Okruglim stolom »Studenta« održan je 6. novembra na Pravnom fakultetu. Razgovor je trajao nešto više od tri i po časa i zahvaljujući dobroj organizaciji Fakultetskog odbora SS u njemu je učestvovalo nekoliko profesora i asistenata. Tema je, iz tehničkih razloga. bilo manje nego u prethodnim razgovorima: KAKO SPROVESTI REFORMU UNIVERZITETA PRAVO STUDENATA NA ODLUČIVANJE STUDENTI 0 »STUDENTU« Verovatno usled toga diskusiia je zahvatila širok krug problema. tako da smo bili prinuđeni da izvršimo krupniia sažimanja i grupisanja izlaganja nego ranije. REFOPMA UNIVFR7ITETA ZAVISI I OD REFORME DRUŠTVA ANDRIJA GAMS, profesor: Ne sećam se da je prošla iiedna godina a đa se kod nas niie nešto reformisalo. radikalno ili ' ne, ali reforma je stalno sta- I nje. Jedno vreme sistem reformisanja bio je jedan ođ oblika aktivnosti birokratiie koja je na taj način pokušavala da zadr/i svoje poziciie. Reformi ie bilo ne samo na Univeriztetu i u nastavi neso i u oblastima našeg đruštva«. Zbog toga su reforme bile nedovolino promišIjene. samo formalne. To je razlog zbos koga mislim da bi tnme trebalo oorezno pristupiti. Reforma na Univerzitetu zavisi od reforme mnosih dmeih stvari u društvu koie na Univerzitet imaiu uticaia. Ako ie stanje takvo da imamo veliki broj nezaooslenih intelektuala- i ca, onđa na osnovu toea treba ] odrediti kako ćemo vaspitavati ; intelektualce. Ako mi u našem : društvu ne obezbeđuiemo da se naibolii studenti zanošljavaiu, onđa onet imamo iednu prepreku koia itekako utiče na situaciiu na Univerzitetu ina mo- ]

SLEĐECIRAZGOVOR ZA OKRUGLIM STOLOM »STUDENTA« ODRŽAČE SE NA TEHNOLOŠKOM FAKULTETU, U UTORAK, 12. NOVEMBRA U 19.30 CASOVA.

gućnost njegovog reformisanja. Konkretno, prijem studenata u iednu radnu organizaciju ne zavisi od njegovog uspeha na studijama, nego od njegovih veza, jer u radnim organizacijama F>ostoje određene grupe (što pomalo postaje zakonitost) koje su često sastavliene od nestručnjaka i koje imaju mogućnost da konkurse udešavaju tako da se primaiu liudi koji će naimanie da ugrožavaiu niihove pozicije. Ako naši najbolji inženjeri moraiu da idu u inostranstvo zato što u domaćim nreduzecMma na njihovim mestima sede ne stručniaci, ako mi i danas imamo veliki broj nezaposlenih pravnika, jer tamo gde bi oni trebalo da budu sede polupismene ćate, (dok opštine mogu da dovođe koga one hoće, jer na to imaju pravo pa dovode ćate). onda sve to itekako treba imati u vidu kad se govori o reformi. STEVAN VRAČAR, profesor: Treba konstatovati da je ova reforma, u stvari, samo |edan pokušaj da se učini nešto više nego ranije u smislu stvaranja Univerziteta koji bi odgovarao savremenim potrebama, koji bi odgovarao našim stvarnim drušlvenim moeućnostima. Pri tom mislim da kod nas zaista postoji jedna manija reformica, jedna stalna i uporna želia da sve. pri čemu najmanje reformišemo sebe. Mi smatramo da treba go- i voriti o mnosim stvarima sa ! stanovitša potreba reforme a zaboravljamo da smo mi, Ijudi koji govore o reformi, najvažniji faktori reforme. Mislim, da sama činjenica da reforma započinje iz osećania po f rebe za reformom u našoj sredini, da ie to garancija da ono što želimo i postignemo. Naime, mi smo do sada, u svim re-

5- formama bili objekat nekih ma)- nipulacija, objekt riekih pokun • šaja da se sa strane, sa ovim ili >d onim motivima, nešto postigne. )- Svi dalekosežniii zahtevi koii su 'g zadirali u gotovo sve sfere rada na Univerzitetu, dobijali su podsticaje, ideie i metode, u stvari, sa strane, To što stanje na Uni*• veriztetu nije bitno promenienc n proističe baš iz toga što reforma Univerziteta nije proizilazi- la iz onih potreba i cilieva koje postoie na samom Univerzi\ tetu, već je nastala van univerzitetske sredine. Zato smatram da je ova reforma jedna šansa, prava šansa. Nivažniie bi bilo . pronaći jedan stil rada koji bi _ omogućio iedan zaista toleran. tan i objektivan dijalog svih . faktora na Univerzitetn koii bi, x j mislim, doveo do nekih rešenja. Podsetiću da smo do sada, mi j nastavnici dolazili u neori’atne ■ ! situaciie jer se u nastavničkim ! • kolektivima vodila sninaška ! . | borba oko nekih fundamental- j i nih pitania, borba koia se u ve- : j ćini slučajeva svodila na favorizovanie određenih interesa. , Kada je god bilo pritiska sa | . strane, uvek se računalo na no- I dršku određenih krugova na fa' kultetima. To je dovođilo do konflikata 1 koii su ostavliali veoma negativne tragove. Prema tome, zaista bi trebalo rešiti veoma složen nroblem odnosa takozvanog društva i Univerziteta. Rekao sam takozvano društvo, jer nije reč o društvu in aostracto. već o određenim faktorima van Univerziteta. Do sada je Univerzitet uvek bio tretiran kao instituciia nižeg ranga nrema koioi se administracija, ili bilo koii nolitički faktor sa strane, ponašao kao nrema objektu maninulaciie. Univerzitm je, medutim, iedna od kliučnih instituciia samog dmštva i oni koji to zanemamid übim loše nlodove. Na žalost, i Univerzitet i sami situdenti su konzumenti tih !oših plodova. Treba očekivati od Univerziteta. a ne naređivati Univerzitetu. Univerzitet je dorastao posle ; četvrt veka postoiania i sociializma da, no mom dubokom u- , beđeniu, mnogo bolie, mno«o sociialističkiie. mnogo bliže stvamom društvenom interesu ' rešava sva ova pitania nego za- j ‘ tvoreni krugovi sa strane. Sve dosadašnie reforme bile ! su sistematski usmerene na to , j da degradiraju nauku na Univerzitetu, a nauka je u stvari, vitalna pretpostavka Univerziteta kao jedne antnritativne ustanove koja bi bila snosobna za izvršenie svih, nioj imanentnib, , funkciia. Univerzitet ie trebalo. , po nečijim idejama, da se prctvori ne samo u pedagošku ustanovu, nego, štaviše da se ore- , tvori u neku lošu fabriku konfekciiskib proizvoda tu obliku loše kofekciranih kadrova). J Dmštveni napredak, po mom s mišlienju, ne mogu da ostvare političari; oni moeru da vode računa samo o obiektivnim uslo- a vima. Dmštveni napredak se o- s bezbeđuie nankom i proizvod- n njom. Nauka danas iera funda- | mentalnu ulogu u svakom dni- v štvu, a ono društvo koie de- T gradira nanku seče granu na ko- T ioj se bazira njesov proares. Nauka mora da bude vraćena na Univeriztet i da bude afirmi- ' sana.

ANDRIJA GAMS: Svake godine uzimam jeđnu grupu studenata sa koiom vežbam. Međutim, ne postoii sila da natera studenta da sa mnom sarađuje. lako vežbe ima ju za cili da student ne uči kampanjski, on radi suorotno. On zna da pri današniem sistemu ispita može da položi. da dobije šesticu ako i ne pročiia udžbenik, već uči iz nekih skripata, nekih izvoda. iz udžbenika za upravne škole. I oosle svih tih reformi mi tu ništa ne možemo da popravimo. Prema

a- tome, budimo realni i ne zanoa- simo se nikakvim parolama. Zaili to ne bih tražio neke korenite e. reforme tamo gde se ništa ne ;u može uradiii. la Postoje dva područja gde bi 1- bilo korisno da se studenti an;i, gažuju i sebe radi i društva rai- di: to bi bila kadrovska politika ic i politika stipendiranja studenata. Mi socialno pitanie ne možei- rno da rešimo dok ne zauzmemo •- stav prema nekim pitaniima u - društvu. Ali. možemo da otklonimo hendikepe onih studenata n čiji je socijalni položai nezavii, đan. Što se tiče kadrovske po-0 litike. to niie samo naibolniie •i pitanje Univerziteta već i celog - društva. To grupašenje, otpor h mediokriteta prema dolasku i, sposohnih budi postoii i na TJt. niverzitetu kao i u društvu. Ta 1 privatizacija vlasti. ostvarivame 2 | interesa užih grupa naročito se i ogleda u kadrovskoj politici. ) I Studentska organizaciia bi mo- ! gla ovde mnogo da učini. a za- ' to bi trebalo da konkursi zaista . - budu javni i svima pristupačni, • , posebno mislim na konkurse za 1 I asistente, pošto sam pri izboru -I za ostale nastavničke položaie ■ veliki pesimista što se tiče l mogućnosti nekih promena. 1 Ove probleme smatram naiva’ žniiima zato što ih je moguće I sada rešavati dok sa mnogim ' drugim to nije slućaj. Interesantno ie da je svaki pokušai đa . se organizuju ozbiljni pismeni testovi nailazio na oštar otnor studenata, iako je svakome jasno da ovnkav sistem ispita ne zadovoljava. Tako da i pored pozitivne uloge koiu su studenti preuzeli u junu. još uvek se istuna u ime nekih uskih studentskih interesa. NASTAVA KAO I PRE JEDNOG VEKA RADOSLAV STOJANOVIč, profesor: Po mom mišlieniu, problem nastave na Univerzitetu sastoii se u tome da se relativno visok rivo aptsraktnog rasuđivania dovede u vezu sa konkretnim konzumentom, stuđentom. Na koji način učiniti studenta aktivnim učesnikom u nastavi? . Odmah moram da kažem da se bez znanja činienica ne može ozbilino razmišliati o stvarima. Uostalom, naše društvo je u ve' likoj meri preonterećeno improvizaciiama i imnrovizatorima, te nam je potrebno poznavanje čin’enica da osno ir, > trwa mnžemo da radimo. činjenica je ( pak, da se nastava kod nas na* \ Univerzitetu obavlja na isti na- i čin kao u vreme osnivania Vi- i soke škole u Beogradu kada je Međunarodno nravo predavao 1 Jovan Steriia Popovič. Danas se i nastava izvodi na isti način : prepričavaiu se udžben'ci on- i da su to bili strani udžbenici. a i sađa su to domači. To ie ono što i dovodi do takvog stam'a da stu- c dent nema potrebe da postane r aktivan učesnik u nastavi. Zato su i predavania slabo posećena (na četvrtoi godini je sitnaci- 7 ia katasrofalna, jer ima slučaje- i va kada profesor dođe, a nema ni iednog jedinog studenta na s predavanju...) }

i'IVOMIR ĐORĐEVIC, profesor: Studenti moraju promeniti svol odnos prema radu. Poznato im je, na primer, da naš fakultet i još neke druge zovu »ležećim« fakultetima, jer studenti legnu u krevet, otvore knjigu, čitaju, zadremaju. kniiga padne. itd. Imam priliku đa | se na isnitima uverim da je vi- | še od 80 odsto studenata samo : čitalo, a nije učiio tako da savlada, da naiiči ili. kako se to i kaže, đa »nabuba«, jer ima tak- , vih stvari koje se moraju »na- | bubati«. Tako student ne mn/e 1 sve stvari baš u pravom smi- | slu da stndira. smatram da bi 1 bilo poželjno da odabere jednu

- širu oblast i da nju temelnjije, • srtvamo prouči. Ako bi se stvo; rila takva atmosfera mi bismo ; uskoro imali veliki broj specijalista. i Smatram da bi se mogao de• liimčno promeniti sadašnji na■ čin izbora naučnog kadra. Nai ime, dosad se obično putem asi■ stenture stvarao odgovaraiući naučni kadar. Međutim, sada imamo Ijudi koii posle odbrane magistarskih i doktorskih teza i dalje se u samoj praksi bave tecrijskim i pravnim pitaniima. Takve Ijude mogli bismo da dovedemo kod nas, 5 moguće je da za sve nozitivno pravne predmete đobijemo stručnjake ovim putem. Potrcbno je svakako dati mogućnost i studentima da na određen način učestvuiu u izboru nastavnika. Ne mislim da studenti trrbo da bmaiu nastavnike, ali mislim đa im treba omo gućiti da ksžu šta misle. Zato bi bilo potrebno materijale o iz■ boru uvek dostavliati studentskim organima. Ako bi se studenti protivili izboru nastavnika, svakako bi bili duI žni da argumentuiu svoi stav. ’ Studenti često imaiu iasne pred stave o pojp'h'nirp nnsta\ r nini r na i zaista je korisno da se čuje j niihovo mišljenje u vezi sa szborom. RADOSLAV GAJIC, student: Ja sam protiv svakog tretiranja Univerziteta kao uslužne ustanove i studennta kao korisnika tih usluga, jer Univerzitet nostoii rađi studenata. a ne obrnuto. Iz toga proizilazi da je zaiednički interes nastavnika i studenata znatan i da ima veliki broj pmhlema koii oni mogu za’ednički da rešavaiu... Za intenziviranje nastave pred ložio bih organizovanie onštih i oosebnih kurseva, a sistem ispitivanja da buđe takav da za vreme same nastave student delimično položi predmet, a ne tek na isnitu kada se niegovo znanje proverava sa tri oitania. Zahteva se mehaničko memorisanje gradiva a ne aktivno mišIjenje... S AMOUPRA VL.T ANTE SVAKO TJ SVOJOJ STRUCI MTLAN PETROVIĆ, Student: Kada je reč o samoupravlianju 1 stuđenata, ne bi trebalo toliko ! insistirati na nekim nimnsama, j već bi trehalo više voditi računa o suštinskim oitaniima samoupravljania. Ovo bi bila bitna oromena u radu Saveza studenata, pošto Savez studenata nije više iedna h’bridna organizaoiia kao ranije. Naime Savez studenata kao iedna politička organizaciia. kao jedna, da budem određeniji, interesna grupa, može mnogo više da utiče na rad samonoravnih orsfana. iako studenti nisu možda adekvatno u njima predstavljeni...

ZVONIMIR ĐORĐEVIC, profesor: Pre svega mislim da organi samounravljanja na fakultetima i na Univerzitetu ne zadovoljavaju ni po sastavu ni po ustanovlienim nađležnostima, posebno zbog učešća malog broja studenata u radu ovih organa. Mislim da bi bilo veoma važno da se u ovom trenutku u okviru reforme Univerziteta reformišu i sami orcani upravliania na fakultetu. Oni su sada sastavlieni po predstavničkom sistemu | tako da se dolazi u situaciju da I liuđi koii nisu unućeni ili upozna i ti sa nekim problemom, o nie-1 mu ođlnčuiu. Umesto takvoe na-1 čina odlučivanja. bobe bi bilo da se formiraiu oreani u koiima , bi svaka kateeorna zaposlenih . na fakultetu odlučivala i razmatrala nrobleme koii se niih nei posredno tiču. Tako bi i studenti i tehničko osoblie imalo svoie organe i tu bi se moelo meritor no rasnravbati i odlučivati o stvarima koie se tiču njihove prrvfesiie i rada. Neke od ovih iđeia nredložio sam tednoj univerzitetskoj komisiii koia se bavi nroblemima npravliania na fakultetima i neke od ovih ideia su i usvoiene što će dabe biti sa niima ne znam. ali mislim đa ovo omneućuie svim kateeoriiama liuđi na fakultetima da učestvuju u procesu samoupravIjanja. O »STUDENTU« MILAN PETROVIC. student: Ja sam u »Studentu« ove godine primetio jednu, po mom mi. ?l jeniu, vrlo poiztivnu tendenciju: »Student« se interesuje za

e, probleme koji nisu samo proble>- mi studenata, već i celog dru-0 štva. Mislim da je to dobro, ui- pravo zato što studentima omogućuje da prate sa više razume!- vanja sve tokove društvenog žii- vota. Mislim da je »Student« i u i- junu bio na visini svog zadatka, i- da ie sitvamo list Saveza stude:i nata, list Univerziteta. Nanadi a koii su kasniie usledili, po meni, e ore su obična odbrana nekih 1 stniktura. e Međutim, ja imam nekih prii. medbi. Ako je »Stnđent« sebi i- postavio zadatak da izvesnim a nroblemima pri’azi kritički, on- da bi trebaio da za to bude i n konkretniii. Naime. treba'o hi da se na prvoi strani poiavliuiu članci čha bi sadrž.ina predstav_ Uala analizu poiedinih ekonom,_ skih nolitičkih mera kod nas. a _ ne tekstovi koii se ovoga dotiču _i na iedan pseudobećkovićevski _ način. Isto tako smatram da bi 0 trebgjo nroširiti Redakciiu, ali _ ne no sistemu nredstavnika po_ iedinih fakulteta kako to izvesni _ smatraju. h . 2IVOMIR 'ĐORĐEVIĆ, pror. fesor: 1 —Ja mislim da se često obiavlju članci koii ne bi smeli đa . se nađu na stranicamva »Stu_ denfa«. Mislim na članke bez ' ozbiljne analize i ozbilinih predloga. Jer, treba kritikovati, oštro ali i dostojanstveno, sa odcovaraiućim predlozima. Ne tree ba zaboraviti da svi članci vrše . OCToman utisak. Lako ie mlade t novnći za sobom, nosotovo ako . ie reč o člancima koii samo kri. tikuiu, ništa ne predlažu, koii j iednostavno pozivaiu na b*rikaj de. A šta će posle tosa biti? Za! to ia misHm da bi list morao delimično da korisnbe način pri-1 laza pojedinim problemima. I ANDRTJA GAMS: x Ne bih se složio sa mišlie. niem da satirični napisi pred. stavliaju nešto rušilačko. Na> protiv, satira kao sredstvo je konstmktivna... Mislim da ie uspeh i kada se . neka nenravilnost samo otkrne, ier zaista re mogu svi predlasati rešenja. Kada se pak sovori o stručnosti poiedinih nanisa. treba uzeti u obzir da je inak reč o novinarricim tekstovima koii su osrraničeni ne samo svoiom dužinnm već i stilom i nrilazom poiedrnim problemima. Dmmčiie b’h ia o ieđnom pVoromckom 1 problemu pisao u »Studentu«, a ! dnisračiie kada bih to morao da ! obrazložpm na sto f in n straniea. Ako neki napis samo konstatuje, a ne daie predlosre, ja ne poričem da on podstiče na razmišlianje. Zbog tosa i svaki satiričan napis koji kritikuje. a ne daie nredloge, nije bez razloga štampan. ŽIVOMIR ĐORDEVIC: Jeste, ali on ne može pet eodina da piše. a da ne da nikakav predlog. Uvek se. naime, mora znati šta se hoče. Zato ja plediram da se o ozbUjnim stvarima ozibljno piše. MTI.TVOJE BOTTĆ. student: »Student« zaslužnip rvoritivnu ocenu za svoj stav. Kritički napisi u »Studentu« vrlo su dobri, j no treba ići i dalie ka pobnli! šaniu lista, ne treba se zadovoU'iti i uspavafi. »Student« bi trebalo da odvoji jednu ili đve strane na koiima bi beležio razne dosrađaie i aktivnosti sa Uni; verizteta, kako bi se moglo videti šta se konkretno radi na pojedinim fakultetima. MTODRAG ORLIĆ, asistent; Smatram da ie pmveći doorinos »Studenta« to što je učinio da liudima određene nredstave nostanu iasniie od onib na koie ctpo do sada bili navikli. U ovu Redakciiu koia danas radi studenti i Umverzitet imaiu poverenia. Rekao bih i to da ie »Stuđcnf« hio u pravm u onoj meri u ko ; oj su stud«mti bili u nravu. nrešio ie oooliko koliko su i studenti grešili. VFR A RF.TRTć. profesor; »Student« treba više đa piše o radu komisiia za nastavna nitania. TZatim se osvmuia na n*>ke noive medu studentima Pravnog fakulteta.) VEST Univerzitetskl komtte* SK još ni’e doneo 7ikH*>čke o Na »Pred'oflt zrklhifaka« koii Te podnesen od strane kom’sUe. 7a' , u Jf <*ne za anaMzu nanksa u »Sfnden. tu«, na S°stanTni komiteta (R 11. t«0. da*o 1e vi?e nrimed. j bi. ZakUučcT će T**H doneseni u toku ove nedeljc.

PISMO REKTORU DRAGIŠI IVANOVIĆU I DEKANU FILOZOFSKOG FAKULTF.TA TOVANU KOVAČEVICU

Molim vas, dragi drugovi, da mojim kolegama i meni, studentima nekih grupa Filozofskog fakulteta omogućite normalno studiranje na našem fakultetu. Neobično je, svakako, da se baš vama obraćam sa takvom molbom, ali vama je sigurno poznato da prva godina grupe za filosofiju na koju sam upisan, kao i deo gmna koje su upisale neograničen broj stndenata, nema normalnih uslova za rad, usled velikog broja studenata. Nekim seminarima na i re; dovn>m predavanjima koja su se održavala na Kolarč«vom univerzitetu nismo mogli da prisuslvuiemo dobar deo moi>h koleca. kao ni ja. pa srno bili prinuđeni da prosedirho deo predavania na stenenicama ove usfanove. Čak ni Sala heroia uije bila dovolino velika, izsleda, đa primi samo dve prupe (za pedagogiju i filozofiju) pošto je i tu bilo »heroia« koii su morali da heroiski nrostoje celo vreme predavanja. Ne žebm da ulazim u to koliko su studenti, bilo sedeći ili stoieći u prenunim salama, bili spnsobni da prate predavania ili učestvuju u seminariina ali činienica je što i naši profesori priznaju da nismo mi krivi što srro mno<rohroini. Tsto tako ne bih želeo da tražim krivce za pogrešne proračune o brzom »osinnnju« studenata posle imisa Cšto su fakultetske vlasti smatrale uslovom za početak normalnog rada!). Smatram da postoie nekoliko mogućih rešenja ovog problema i da ie na vama i vašim saradn ; rima da odhičite koii je naibolji. Moguče je, naime, organizovati rad po manjim gnapama (što ie za neke predmete več učinieno) iako bi ovo nreopteretilo nastavnike. Može se. takođe, organizovati kolokviium za nroveru snosobnosti i opšte kulture za studente poiedinih grupa fakulteta, iako doista to ne bi bilo u skladu sa proI klamovanim sistemom un'sa. Naizad, mišljenia sam. da bi ! bilo naibolie uvesti slohodan | režim studija na prvoi godij ni, tako da studenti ne bi bili obavezni da posečuju sva predavanja i mogli da polažu za to bio dovolian rad na osnovu preporučene lilerature i povremenog konsu'mvania sa nastavnic'm--«. Verovatno ie da postoje ioš nekc mogučnosti za rešenie ove nes’ tl, ' , '-ije i von'»ein da je u vašoj moi ; i da 'h sproA'edete brzo i efiknsno, n čemu bi. sigurno je, imali punu podršku s^udenata. U koliko se u doglndno vreme ne stvore uslovi za normalan rad biču prinuđen da odbijem da posefujem seminare i pređavanja. po.što mi nije fizički omogučen ulazak u salu za predavnnja i semi nare a i u slučaju ulaska u dvoranu ne vidim korist rada pod ovakvim uslovima. Naravno da to ne znači đa odbijam da dalje studiram na grupi koju sam izabrao, več. naprotiv, da ne želim da se reputacija fakultela iigrozi time što bi fizička kondlcija (stajanje na prcđavani'’ma itd.) postala jedan od važnih kriteriiuma za slndijc na ovom fakullefu. S drugarskim pozdravom,

AI.F.KSANOAR pavković

sninr.NT prvf. r.om\E FILOZOFSKOG FAKULTETA

1965/23

STUDENT

Strana 4