Студент

Borba za afirmadju i opstanak

U Beogradu je nedavno održano prvo radno savetovanje viših škola, koje je organizovala Zajednica viših škola Srbije. Na savetovanju se mogao, uglavinom, steći utisak da se mnoge više škole u nas, pored toga što se još uvek bore za svoju afirmaciju i traže svoje pravo mesto u društvu, tj. sistemu obrazovanja, bore i za svoj opstanak. EKSPANZIJA RAZVOJA MREZE VISOKIH SKOLA JE ZAUSTAVUENA Od 1960. godine, broj viših škola se samo do 1963. povećao na 139. U školskoj 1966/67. godini bilo je ukupno 140. U periodu od 1959. do 1966. na višim školama je diplomiralo 53 hiIjade studesnata. Ovakvom naglom porastu broja viših škola posle 1960. godine doprinela je i činjenica da je pravo osnivanja viših škola prvi put bilo dato nižim društveno-političkim zajednicama, a ove su se tim pravom obilato koristile. To se, razumljivo je, negativno odrazilo na materijalni položaj ovih škola, broj i kvalitet nastavnog osoblja i uopšte na uslove rada, a samira tim i na kvalitet kadrova koji su izlazili iz tih škola. Zbog toga je bila razumIjiva planska akcija, započeta prc godinu-dve (kao treća laza u razvoju mreže visokih škola), usmerena ka spajanju (integraciji) visdkih škola sa istim ili sličnim karakteristikama ka uključivanju viših škola u sastav istorodnih fakulteta ili visokih škola. zatim ka koncentraciji i ukidanju pojcdinih vjših škola koje nemaju neophodne uslove za rad ili za čijim kadrovima višc nije bilo potrebe. Ove akcije, međutim, još uvek nailaze na nerazumevanje, jer svaki razvijemji idnustrijski centar hteo bi da ima i svoj »univerzitet«, sastavijen od viših škola. MNOGO NEREBENIH PROBLEMA Pri razmatranju procesa obrazovanja kadrova na višim školaraa u prvi plan se postavljaju pitanja: utvrđivanje profila kadrova, potrebe za takvim profihjnni njijiovo planiranje na duži kandidata ža upis, bblici i metodi pastave J njeno trajanje, stručnost nastavnog kadra i kriterijumi njegovog izbora u višim školama, problem vanrednog studiranja itd. fitanje potrebe za vtšim stručnim školama je, pre svega pitanje potrebe privređe t društva za kadrovima koje one daiu. Više škole će postojati sve dotle, i samo dotle, dok društvu budu potrebni kadrovi koje ove škole proizvode istaknuto je na Savetovanju. Kadrovi koji daju viŠe škole po pravilu su stručni, usko specijalizovani kadrovi (a industriji su to kadrovi uglavnom za tercijarne delatnosti). Saradnja privrede i viših škola je, dakle, bila đosta uspešna. Međutim, u toku zadnjih nekoliko godina kada su potrebe za kadrovima svih vrsta znatno üblažene u privredi se (čak i u speci jalnim granama industrije) sve više ispoljava tendencija za prijemom stručnjaka s visokom spremom i to na ona mesta na koja potpuno mogu da zadovolje i lica sa višom spremom. Takva fetišizacija diplome je, kako je istaknuto na ovom Savetovanju, potpuno neopravdana. I to ne samo zbog cene obrazovanja. To je dovelo i do toga da danas nije sasvim jasno kakav treba da bude karakter viših škola. da li one treba da budu završne ili pripremne Skole, tj, da li treba da daju kadrove sa

• završenim obrazovanjem (speci! jalizovane stručnjake), ili, pak, i treba da spremaju kadrove koji i će se doškolovati na fakultetima. , S tim u vezi je i pitanje; da li više škole treba da budu produžetak (nastavak školovanja) srednjih škola. U ovim pitanjima mišljenja su bila različita. Preovladala su ipak ona po kojima više škole treba da budu, pre svega, završnog tipa, a ne da budu prvi stepeni fakulteta, ili, još manje, priprema za upis na fakultet. Kad je reč o profilu kadrova kojc formiraju više škole, može se reći još i to da u programima viših škola ne treba težiti ka usko specijalizovainim- kadrovi ma, već ka onima koji če imati Šire, fundamentalno znanje iz struka za koje se spremaju i koji će, prema tome, moči lakše da se prilagođavaju potrebama \ brzim promenama savremene privrede, pre svega tehnologiji. Prema nekim mišljenjima. svršenim gimnazijalcima i učenicima škola za kvaliflkovane radnike trebalo bi statutima onemogučiti upis na više stručne škole, ili bi ih prethodno trebalo provesti kroz pripremne kurseve. Međutim, na savetovanju je izneto da je dosadašnje iskustvo pokazalo da su gimnazijalci postizali znatno bolje rezultate čak i od onih učenika koji su završili odgovarajuče srednje stručne škole. Prema svim mišljenjima (s obzirom na usavršavanje programa), trebalo bi gde god je to moguće organizovati uporednu nastavu ili dopunske kurseve na samim višim Skolama za one studente koji dolaze iz gimnazije. Vanredno studiranje na višim školama iz dana u dan postaje sve teže iako interesovan je stuđenata za ovaj vid studiranja i dalje raste. Pre svega, privređa nije zainteresovana za otvaranje centra za vauredno studiranje, a i škole su u nemogućnosti da to čine, kako zbog oskudice u nastavnom kadru, tako i zbog nedostatka uslova za organizovanje praktične nastave. Osim toga, školarina je u mnogim višim školama za vanredno studiranje uvek velika. (Takb, na pnmer. školarina na Višoj tchmičkoj školi u Dugoj Resi za jedan semestar iznosi 300 hiljada s. dlnara po jednom vanrednom studentu). Poboljšanje kvaliteta nastave u višim školama tesno je povezano sa još dva problema: trajanje studija i stručnost nastavnog osoblja. Na savetovanju je istaknuto đa hi trebalo razmotriti mogućnost da se studiranje na većem broiu viših škola produži od sadašnja četiri na pet, šest ili više semestara, a isto tako da se u vremc ređovnog studiranja uračuna 1 vreme potrebno za izradu diplomskih radova studenata, koie bi trajalo od tri do šest meseci. PROBLEM NASTAVNOC KADRA Na savetovanju je ukazano i na to da se skoro sve više škole suočavaju sa pitanjem kvalitetnog nastavnog kadra. Zbog toga treba smanjiti honorami rad nastavnika u višim školama, ali da lo ne dovede do odricania od saradnje istaknutih stručnjaka iz privrede i iz drugih visokoškolskih ustanova. Takođe bi trebalo razmotriti mogućnost da se prilikom kriterija za izbor nastavnika kao neophodni uslovi uvedu u zvanie magistra i doktora nauke. Isto tako pri izboru nastavnika mnogo više nego do sada trebalo bi đa učestvuju i studenti. Đ. U.

SVEĆA

Gde li odlazi prebledela od svitanja ode II to dok peva sneva glas dlma Igra đinđuva niz belu put ili poj ulovljene gazele: bell očnjacl tame love naše detinjstvo u tamu svoje šume Ustaju stvar! leptiri tužni Gde, dok nadvlkuje Istlnu gde II se dok pretl nestajanja ziroa njene teJo ponovo slaže

RADOVAN V. KARADHC

Savetovanje o međunarodnoj politici Saveza studenata

Polittka međunarodne saradnje bila je i za sada ostala je, dna od oblasti aktivnosti Save; za studenata koja je bila naji manje zasnovana na demokratI skim formama rada što se ogleda u malom broju Ijudi kojl formulišu i vode međunarodnu politiku i malom interesovanju svih foruma Saveza studenata za nju. Postoji nekoliko razloga koji su uslovill ovakvu situaciju: Neke objektivne prepreke I specifične samo za ovu oblast | koje nužno ograndčavaju broj Ijudi koji mogu da aktivno učestvuju u kreiranju i realiziranju međunarodne politike Saveza studenata (poznavanje sitranih jezika, potreba kontinuiteta itd.); nedovolnja informisapost sfcudenjtta o međunarodnom studentskom pokretu koja proističe iz male angažovanosti studentskih listova i foruma Saveza studenata na povećavanju nivoa informiranosti studenata; nedovoljno reagovanje studenata na međunarodne događaje, naroćito na neke koje igraju bitnu ulogu u međunarodnoj politici Saveza studenata, a koji kod nas prolaze skoro bez reakciie (studentski pokret u Latinskoj Americi, Afrioi i Aziji); nenaviknutost fomma Saveza studenata na nove forme rada koje treba da okupljaju što širi broj studenata i da ih uključuju u proces kreiranja međunarodne politike; okrenutost studenata i studentskih foruma pre svega na unutrašnje probleme, a mali interes za ovu delatnost. Uočavajući sve to, Savez studenata je već dugo vremena u svojim izveštajima, programima rada itd kao jedan od bltnih svojih zadataka postav Ijao i zadatak koreniite demokratizacije međunarodne polifcike ove organizacije. U iznalaženju formi kojom bl otpočela dva demokratizacija postojalo je više inioijativa. Međutim, svoju konkretnu realizaciju do sada našla je jedino dnicijativa SveučiliŠnog odbora Saveza s’tudenata u Zagrebu za održavanjem Savetovanja o me đunarodnoj politici Saveza studenata koje je i održano ovih dana u Zagrebu. Ono što pre svega treba reći 0 ovom Savetovanju jeste da je odličnom organizacijom, naročito vellkim radom na pripre manju materijala i referata uspelo da postigne osnovni cilj koje je sebi postavilo. a to je da okupivši širi broj studenata podigne nivo informiranosti studenata o osnovnim koordinatama sfcudemskog pokreta u svetu i međunarodnoj politici Saveza studenata. Ideja koja je na Savetovanju bila prihvaćena i koia svakako predstavIja početak kontmuiranog rada na demokratizaciji ove polifcike, jeste da se ovo savetovanje organizuje što češće u raznjm univerzitetskim centrima sa što većim broiem učesnika. Osnovne teme ovoga Savetocenvanja su bile: na§ odnos prema međunarodnim studentskim centralama MSS i MSK, ocena i projekcija studentskog pokreta u Latinskoj Americi, Aziji, Africi i Evropi i uspostavljanje osnovnih principa 1 metoda kreirania vnđenia rncđunarodne poltike Saveza studenata Jueoslavije. O stucjentskim centralama na Savetovanju je istaknuto da

bez obzira na nozitivne trendove u međunarodnom savezu stu denata koji znače prevazilaženje blokovske pozicije i uspostavljanja mogućnostri da ova međunarodna centrala postane stvarni izraz studentskog pokreta u svetu, uprkos unutrašnjlm ograničenjima koji još uvek u njoj postoje i koje čane da elementi blokovskog postavljanja nisu orevaziđeni, međunarodna oolitika Saveza studenata ne može da se iscrpljuje niti da svoju osnovu ima u multilateralnoj saradnji. već da svoj oilj uraostavljanja jedinstva studentskog pokreta u svetu mora ostvarivati borbom za konkretno akciono jedinstvo putem bilateralne saradnje po konkretnim pitanjima sa svim unijama sveta (tamo gde može i gde nema ideološke iisključivosti) i putem regionalne saradnje i dogovaranja . Ocenjujući studentske pokrete u raznim zemljama i ko/tinentima sveta, istaknuto je pre svega da postoji. slaba informiranost o onotne što trebalo da predstavlja suštinu situdentskih kretanja u svefcu, a da postoji i malo pokušaja da se konstruiše teoretsko metodološka koncepcija 1 pristup o onome što je mogućnost i smisao studenata i stuđentske grupacije u savremenom drušlvu. Uprkos tome, zakljućak je bio da međunarodna politika Saveza studenata mora da pronađo naćma da intenzivira saradnju sa Latinskom Amenkorn Afrikom i Azijom. Mislimo da bi veliki podsticaj za intenziviranie ove saradnie bila p re svega veća i masovnija reakoija naših studenata sa sm’slom i ciIjem solldarisanja sa borbom progresivnih studenata pre svega Latinske Amerike, a zatirn t ostalih zemalja trećeg sveta. Takva jedna akcija koja bi imaia sadržaj u pružanju polihcke podrške masovnim skupovima i ekonomske pomoćl prikupljanjem priloga itd. i koja bi nasla mesta u našoj studentskoj i ostaloi štamrai učinila bi da i studenti zemalja trećeg sveta postanu svesni podrške jugoslovenskih stuđenata, a i izvršilo bi pritisak na one koji se praKucno bave međunarodnom poluikom da nađu načina da se ova saradnja bez obzira na tinansijske prepreke intenz’Vira. Govoreći o pnnoipima i nacelima međunarodne pohtike > a * veza studenata istaknuto je da ie potrebno, s jedne s/rane, kontinu’rano i sistematski na većoi informiranosti nas»m studenata o ovoj politici, a s druge strane. o potrebi većeg reagovania i internaoionalističke svesti naših studenata. Ove dve komponente trebalo bi da čine o&nov novog položaja studenata kao kreatora međunarodne poluike i uspostavljanju stvamo demokratskc atmosfere i metoda kreiranja i realizacije ove politi Ke. Konačno treba reći da je ovo savetovanje samim faktom da ie održano i da je Orgamzacioni ođbor pripremio opsežan matenjal obuhvatajući sve najvažnije dokumente iz ove sfere uspelo. Naravno treba rcći da ic aKtiv no učešće preko tridesetak učesnika izostalo, pre svega zbog neinformiranosti o ovim pitanjima, ali da je i svrha savetovanja bila da se pre svega taj nivo informiranosti pod.gne, a da se na drugim savetovanjima koje treba uskoro održati može više očekivati od điskus’ja i aktivnog ueešća Sireg broia^uden^

PAS TIR

Svoje nevldljivo stađo voll dok na telenom nebu mirao pase okuplja njegove korake oko sebc Svet Je đubrava travna a on vetrokaz na zlatnom brežuljku sna U sluhu tmi se kote drhtav* lopte bele zalaje do zagrcnuća psoglava zornjača vema I tad pojede stado koraka mesojed zvukojed pojede stado koraka Svet ie dubrava travna sluh mu paučina seca

STUDENI

MILAN VOJNOVIČ POTISNUTA GENERACIJA

Afirmacdja nove generacije je vitalno pitanje socijalistićke rekonstrukdije dmšiva. U položaju savromene omladine tek je potrebna radikalna transformacija.l) Položaj omladine obeležavaju ogromne razlike: socijalne, teri; torijaine i dmge. Savremena om I ladina je heterogena: mladi iz imućntjih porodica imaju sve u| slove za razvoj i afirmaciju, dok 1 su mladi iz s romašnijih porodii ca hendikepirani i diskvalifnko• vani na samom startu. Svedoci smo jedne svojevrsne zatvorene reprodukcije socijalnih slojeva; omladina koja potiče iz radničkih porodica uglavnom se ukljuj čuje u radničku klasu. Radnička omladina i učenaci u privredi, taj latentni stožer savremene prodfukoije i socijalnog razvoja, 1 nemaju osnovne pretpostavke za j naznačenu ulogu: u uslovrima za obrazovanje, kultumi razvoj, zdravstvenu zaštitu, životnd standard itd. JSarišni problemi velikog dela savremene omladine čine egzistencijalna pitanja: obrazovanje, zajx>šljavanje, standard itd. Obrazovni sistem, po svom kapacitetu i slmkturi ne pruža mogućnost velikom broju mlad h za stiranje adokvatne kvalifikaoiie. Procenjuje se da u SR Srbiji do 1970. godine oko 300.000 omladinaca neće završiti osno\Tiu školu. Ako se ovome doda i oko 108.000 omladinaca kojj neće ino ći da nastave školovanje na drugom sturanju, znaoi da će do 1970. godine oko 408,000 mladih Ijudi ostati nekvalifikovano.*) Porast socijalnih problema i omladinske del'kvenciie posredm je izraz pauperizma jednog dela mladih. 1962. godine b'lo je ukuono evidentirano u SR Srbiji 10.395 maloletnih prestupnika a 1967. gođne 20.483«) Omlađina, koja je neraoćna da reši svoje vitalne probleme oseća snažnti egzlstencijailnu ugroženost, nesigumost. Znatan dso mladih nema svoju, generacijsku šansu za razvoj i društveno ansažovanje. Omladina je pofcisnuta i u poht’čkom iivotu. U oošfcinskim skupštinaraa bilo ie 1963, podidmca (2,9«/oV. U Ropublićkoj skuraštind 1963. godine, bilo je 9 omladinaca (1.9°/n). a 1967. godine 4 omlad’nca (o,B*/»), 4 ) Radlkalno podmlađivanje je neophod no i u formalniim organjzadjama i njihovim rukovodećlm orsanima. Mlađa generadja treba da unese u ove organizacije svoie novo iskustvo, način razmišlianja, nove ideje. Jedan raolitički pokret može da postoji jedino ukoliko u njega neprekidno pritiču mlade snage. Društveno samiouraravljanje, kao jedna humanlstička koncepdja, implicira svestranu angažovanost omladine, Njegova suština je u neposrednom političkom odlučivanju proizvođača i građana koji izvire iz sopstvenih uverenja i interesa. Ali pojedinim društvenim faktorima nije u interesu svestrano društveno angažovanie mladih. Birokratiji ie raotrebna raasivna, poslušna omladina, koju je mosruće kontrolisati; ona pruža ogromn otraor stvamoi društvenoi afirmaciii i političkom angažovanju miadih. Instrumenti đmštvene mobiljzacije omladine još nisu razvijeni. Tako rezultati naučnih istraž’.vanja ukazuju na suženu so ciialnu svest znatnih delova omladine. Nizak nivo političke informisanosti ispoljen je naročito kod velikog dela radn’čkog podmlatka i seoske omladine. A inje bitrai uslov političke akcije. Neophođan je širi, intenz’vniji i racionalniji rad u nesovanju i razvijanju humanističkog obrazovanja omladine. Mlada generacija kroz humanističko obrazovanje treba da Jođe do svoje samosvesti, formira stvaralački odnos prema suštins>k m pilanjima društva i politikc. Nedovoljna je i sociološka, psi hološka i druga stručna litcratura o problemima mladih, nerazvijena je i aktivnost na naučnom istraž vanju položaja ; uloge mladih u drušUoi. Razvijanie socijalne misli o omladini je bitni instrument njenog društve nog aktiviraraia; naučna saznania o raznol’kim pitaniima mladih treba da se utkaju u političku aktivnost i postanu osnova kvalitetnijeg rada u Savezu omladine. OmTadinska orgamzadja jošuvek nije postala irstrumerat dm štvenog akt’viranja omlad'ne. Ona ie oblikovana pretežno kao politički pokret, kadrovska rezerva dmgih političkih stmktu-

ra. Stoga je u njenim okvirima evidentno prisustvo med okritetskih kadrova, a usporen je priliv stvaralaakiih lićnosti, onih koji su spasobni da oblikuju nove ideje. Savez omlad ne može da predstavlja instrument društvene al'irmacije mladih ukoli'ko težište svog delovanja usmeri ka ključniim pitanjima socljalnog po ložaja omiadine, a prvenstveno radn čkog podmlatka. Omladina je u središtu društve nog vrenja. Ona reflektuje sve njegove protivrečnosti i tendencije. Omladina je pravi barometar društvene situaoije. NajboJji način da se dinaan'zira omladina j dinamiziranje celog društva. U . kretanju društva napred i omladina postaje društveno aktivna. A omladina ndje samo puki ref leks socijalnog gibanja. Zapreke za afrmaciju omladiine su prete£no izvan nje, u spoljnim uslovima, ali su i subjektivnog karaktera. Postoje mogrićnosti da se omladina svojim intelektualnim, radnim i drug'm potencija-, lima mnogo šire društveno angažuje. Ona može da u socijab noi, političkoj, moralnoj afirma-r djd probije izvesnu stagnaciju i unese novu komponentu i noyo iđeje. Zrele dmštvene snage tu imaju veliku odgovornost; da podstiču borbenost omladine, pruže joj potrebna sredstva, priznaju pravo na traganje i anticapiranje, pravo na eksperiment i grešku. Inovaoija je suština mladosti a mladost postoji jedino kao neprekidno stvaralastvo, razvoj, kao negacija svake socijalne i Ijudske konačnosti. FCSNOTE *) Na kongreslma koji su nedavno ođržani, rečene su 1 ove ocene o omladim: Sara Jovanoviđ, delegat ir Kragnjevca je kritikovala praksu prema kojoj »Sa* vez komunista omlađinu danas vlše upućuje da sluša o samoupravljanju, raspcdeli 1 dohotku, ali je nedovoljno ukijučuje u samoupravne procese, pa je zbog toga njen pticaj nedovpljan«. Dobrosav Jović, dejegat iz,, ji rekao da se njegova orgscusšPtpa posebno zalaže za podmlađivanje organa Saveza komunista. Omladinac Gojko Beara je govorio o postojanju različitih uslova za start mladih u obrazovaniu koji onemogućavaju da rad J soosobnost »vaboga dođe do punog izražaja. (VI Kongres SK Srbije, »Borba«, 23. Ij. 1968.) Više delegata zahtevalo je da se sadažnja aktivnost oko ulaska velikog broja mladih u redove SK ne zavrii samo na podeii crvenih partijskih knjižica, ili, kako je to rekla Jasna Petrović, u stilu »bedžova«: »SKJ volim te!« Mlade treba kao punopravn« članove uključiti u praktičnu aktivno?t organizacije SKJ, jer su oni soreimu -4 sposobni da te zadatke i prihvate. (VII Konares SO Hrvatske, »Borba«, 24. 11. 1968 ) ... dok je Roman Ogrin izrazio zabrinutost zbog nedovoijnog broja mladih sa sela ne samo u Savezu komunista, gde omladinc sa sela gotovo 1 neroa, već i u omladinskoj organizaciji. On smatra da je do toga došlo zbog prepužtanja omladine samoj sebi. (VI Kongres SK Slovenije, »Folitika«. 11. 12. 1968.) Milan Pavliha predložio je da se a tekstu o mladima unese da će u buduće uspešnije nego dosad biti rešavani osnovni problemi mladih. kao što su obrazovanje, zapošljavanje 1 slično. (VI Kongres SK Sloveoije, »Borba«, 16. 12. 1968.) *) Dn-agiša Savić: Nezaposlenost i mogućnost zapošljavanja omladiae, »Naše teme« br. 4'67. str. 686. •) »Omladiaa u brojkama«, Matcrijal za VII Kongres SO Srbiie. *) »Omladina u brojkama«, Matcrijal za Vll Kongres SO Srbije.

UREDNIK »STUDENTA« BRANKA OTASEVIČ ODLAZI NA NOVU ĐUŽNOST I NECE VISE UĆESTVOVATT U URE ĐIVANIU »STUDENTA«, REDAKCITA SF 7AHVA LIUJE NA DOSADASNIEM RADU I 7F.T.1 lOJ USPEHA U NOVOM POSLU.

Strana 10.

1968^29/30