Студент

PUTOPIS IZ STUDENTSKOG GRADA

REPORTAZE IZ STUDENTSKOG GRADA

Severazapadno od Beograda, na oko dva kilometra od leve obale Save, u srednjoj Evropi, nalazi se grad od preko pet hiljada stanovnika, prilično neodređenog imena Studentski grad. U skladu sa prastar m običajem imenovanja naselja prema stanovndchna (Stapari, Saraorci, Ba jići), dobio je ime i Studentski grad. Nije imao sreću da dobije neko poet čnije ime, kao Topoia, Rača, Plakalnica, Višegrad Lli Konjic. Gfad se severnom stranom naslanja na brežuljke Bežanije sanatorijum za tuberkulozu, a zapadnom na ravnicu starog aerodroma i njive. Jugoistočno se spaja s Novim Beogradom, a scveroistočno od njega nalaz : se Zemun. Sa ta dva grada, Studentski grad čini granicu Srednje Evrope prema Balkanu, koji sve više postaje poluostrvo, što se od Studentskog grada više ide na jug. Grad je na strateški osobito značajnom mestu, jer uz njega prolazi glavn : put u državi, asfaJtiirani put prvng reda, koji spaja četiri republička glavna grada i vodi u dva inostranstva, sevemo i južno. Sa glavnim gradtom Jugoslav je Sludentski grad je povezan dobrim i obično prohodnim putem, koji ima samo jedno usko grlo, podvožnjak, kojim se put ukršta s prugom. Ukolilko ga ne proglase spo menikom pod zaštitom države, srušiće ga kad se pruga bude pre bacivala na druaiu stranu grada i sva pitanja dobrih veza sa Beogradom biće time rešena. Pošto ima sasvim beznačajan vozni park, Studentski grad sc oslanja na Gradsko saobraćajno preduzeće Beog-ada. Ono ima ap solutni mononol na ovoj autobuskoj liniji i stanovn'cima Stu dentskog grada ostaje samo da se povinuju zakonu jačeg, ier ne mogu da se suprotstave odgovaraiućcm kcnkurenoijom. Zasad, svi stanovnici Studentskog grada uživaiu povlastice u prevozu vozilima GSP-a i nezadovoljni su samo na rečima. Pn’i susret sa neobičnim stanovm'cima Studentskog grada počinje na beogradskoj autobuskoj stanici. Grupa mladih Ijudi čeka autobus s pr'kolicom, sasvim dovolian da primi »Stoosamdeset Ijudi ili četrnaest konja«, kako je to nekad pisalo na železničkim transportnim vagonima. Gmpa je obično manja. Ali kad se otvore vrata autobusa, nasitane takva gužva i besomučno guranje krcz uzan prolaz, da se to može unorediti samo sa zamišlienom gužvom pred Nojevim kovčegom uoči potopa. Svi na kraju sede ili stoje u autobusu i razlog gužve u početku nije jasan. U pitanju su mladi liudi za koie b : čovek očeldvao da im je prijatniie da stoie nego da sede na niskim, neudobnim stolicama od lesonita. Međutim, celishodnost ovog običaja nije u upotreb ; za mišićnim naporom, nego u izrazitoj teškoći da putnik očuva koliko toliko uspravan položaj stojeći dok autobus zaokreće oko savskog mosta, ili kod pođvožniaka. Polasci i zaustavlianja, đok se putnik drži za š'pke pod tavanicom, potsećaju na vežbe na vratilu, ili razboju i to klimavom. Naviike mladog stanovniltva Studentskog grada, najlakše se otkrivaju u njihovoj potrošačkoj usmerenosti. U prvi red dolazi jelo. Uz autobusku stanicu je mali »ekspres« restoran, obič no pun. Preko puta njega je neSto što niie krčma, jer se tako više ne kaže, ali, recimo, provincijski restoran trećeg rcda sa sasvim velegradskim cenama, koj! studenti naznvaju »Džakarta«. Ime možda potiče otuda što m’risava isoarenija duvanskog dirna kiselog vina i zagorele masti kod sitanovniika ovog kra ja izazivaju egzotična priviđenja. Pored »ekspresa« je kiosk sa A iršlama i kobasicama, uz obavezno groblie Otpadaka hleba, masne hartije i zgnječenog »tetrapaka«. Tza toga je đubre, u metalnim kutijama Gradske oistoće, koje Hče na rudarske vagonete. lako je drugačije pakovano, smrdi sasvim isto kao i Beogradsko đubre. U samom centru grada je men za, odnosno glavni objekat studentske ishrane u ovom fcraju. U njoj se jede u krug, što je arhitekfonski zanimljdvo. Jcdu se ručkovi, i večere, čiji materijal u proseku košta 1,76 d'nara, što je zanimljivo sa gledišta dijeteLike. U menzu se ne dolazi u novom odelu, jer na sve strane pršti supa, koju osoblje raenze sipa u kofe za pomije, sakupljajući tanjire. Ona nije masna, ali n'je prijatno da čoveku bude

poliveno baš novo odelo. Inače, stanovnici uglavnom imaju jedno odelo, koje prvih pet godina zovu »novo« i neke uzgredne pantalons i džempere u kojima igraju tudbal (što nije dozvoIjeno, osim na terenima izvan doma), idu na fakultet i uče u sobama. Od objekata ishrane postoji još mala prodavnica u sklopu menze, u kojoj se prodaje ono što se nekad nazivalo »kolonijalnom robom«. Uređen je i mali bife u parteru, a u samoj menzi se za jednom tezgom prodaju osvežavajuća p ća. Na autobuskoj stanici je i prodavnica cigareta, a jedna postojd i u sastavu menze. Očevidno, stanovnici imaju nespretnu težnju da troše prehrambene proizvode. Znači. ill su izelice, lli su neprestano gladni. Šta je tačno, nismo uspeli da utvrdimo. Od ostalih potrošačkih objekata postoji prodavnica štampe i kriminarstičkih romana na ulazu u grad, a u sastavu menze prodavnica knjiga »Kultura«. Po sluju rentabilno i to »Kultura« s popustom 40—80°/o, a prodavac krkninalist čkih romana bez ikakvcg popusta. Postoji i obavezan kiosk Jugoslovenske lutrije u ko me se za svoj novac igra na svoju sreću, samo za razliku od koc kanja u sobama, ovo je dozvoJjeno i Lulrija uzima oko 40Vo proviz tje na sreću dobitniika. To je sve što može da se kuni i proda u Studentskom gradu i verovatno je sasvim verna slika potrošačkih sklonosti stanovnika, jer da imaju srcdstava za nešto drugo »Beko«, »Tord«, »Radio dndustrija Zagreb«, Robna

kuća »Beograd« i »Putnik« bi tu već otvorili svoja predstavništva. Od kultumo-zabavnog života Sludentski grad ima dgranke i razglasnu stanicu Igranke su go tovo bez luća, za razliku od beogradskih. Sviraju sodidni sastavi, ali je malo čamotno, verovatno zato što stanovnici ustvari ne umeju da se zabavljaju, iako imaju sve uslove. Igranke se održavaju iznad menze u jednoj polovini kružne sale. Druga polovina je dodavanjem lep h stolica uređena u salu za sastanke, kojima se ovdc svako može bavili u slobodnim časovima. ?risustvovali smo jednom takvorn sastanku, nekoj godišnjoj konferenciji, u kojoj je uživaio oko sto Ijudi i svi su se pravild da je to čitav Studentski grad. Birali su neka rukovodstva, a bilo je i sasvim duhovdtih referata. Sve u svemu, vrlo zanimljivo za onoga ko voli. Nama pravila ove igre nisu bila sasvim jasna, tako da nismo učestvovali. Setali smo se malo kroz blokove. Ljudi ovde blokovima nazivaju četiri glomazne, grube trospratn’ce, koje sačinjavaju grad. Nije jasno kako su došli na ideju da se služe ovim nazivom, koji se obično upotrebljava za zatvore i konclogore, tim pre što ovde svaka soba ima balkon, što u pomenutim ustanovama nikad nije slučaj. Prvi blok je iznutra sveže obojen masnom bojom i polikoloram zelenkaste i bež boje. Oni to zovu »renovirati« i ta operacija čeka i ostala tri bloka. Menjali su i neke lavaboe u sobama. Culi smo na konferenciji da ih to mnogo košta. U parteru svakog bloka su tuševi. Oni vrlo često rade i na svaki od njih dolazi po nekoliko stofna Ijudi. Oni stvarno dolaze, što je dokaz o higijenskim sklcmostima Ijudi ovog kraja. Sobe su vrto zanimljivo uređene. U njirna živi po tri do pet stanara na prostoru četiri sa četiri. Vrlo su racaonalni što se ti-

če nameštaja i osim kreveta, ormana, stola, stolice i la\'aboa koji su obavezan nameštaj, ne unose nikakav drugi, tako da u sobama ma sasvim dovoljno pro stora za kretanje, čak i za jutarnju giranastiku, ako jedan radi u sobi, drugi na balkonu, a Ireći u hodniku. Po zidovima ima slika i one su razl čite. Tc dokazuje dve stvari: studenti intenzivno ispoljavaju svoja lična interesovanja, iako žive u Lzrazito kolektivmm uslovima, a čitaju i raznnvrsnu štampu, jer su slike mahom isečene iz novina i časopisa. U omogučavanju da se slike lepe jx> zidovima i vratima, ogleda se srdačna želja uprave doma da se stanovništvu dozvoli što potpun ja afirmacia ličnih sklonosti. Neobično je da, uprkos vrlo širokogrudnim disciplinskim propisima, ima dosta Ijudi koj' imaju potrebu da ilt narušavaju. Mnogi u domu spavaiu ilegalno, deleći postelju sa nekim od stanovnika. Shvatljiva je želja doseljenika da se nastane u ovako lepom i udobnom domu, ali zapanjuje takva nepro mišljena širokogriidnost stanovnika, koj' u svoj krevet primaju ♦>dstanare, kršeči time propise gostoljubivog doma. Sobe spajaiu hodnici. U njima su klozeti. Oni, doduše, smirde, ali to je sasvim u prirod : klozeta i čovek se übrzo navikne. To ga podseti na radne akcije, voisku ili staničnu čekaonicu i došliak se odmah osoti poletn je, tevolucionarnije, zdravije. Nahodnicima se štedelo, što je istoni jski opravdano, pa su oni uski i mračn'. To ne smeta, jer se prolaznioi u njiima ne zadržavaju

dugo, Na stepeništima su korpe za otpatke i one su obično pune novina. Nije jasno kako do toga dolazi, kad se zna da studenti sasvm prihvataju i prate dnevnu štampu. Svaki blok ima jedno dodatno krilo, neku vrstu arhitektonskog slepog creva, koje je isto kao i ostala dva glavna krila, samo malo mračnije, sa malo jačim zadahom i nešto ma nje udobno nego glavna. Međutim, ti hodnici imaju parket. Stanovništvo sačiniavaju iskliu čivo došljaci i u Studentskom gradu žive samo po nekoiicina. Potom odlaze i ustupaju mesto nov'ma. Lep običaj, koji bi u jugoslovenskoj stambenoj politioi mogao više da se primenjuje. Stanovnici leti odlaze i u to vreme grad radi kao neka vrsta hotela neodređene kategoriie. Go stiju ima, iako to nije turistički kraj. Ovaj običaj je obavezan za sve stanovnike. Privreda grada je nerazvijena. Izvestan bix>j stanovnika radi u Beogradu prcko svoje zadruge. Bave se gotovo isključivo fizičkim radora. N'ije jasno zašto pribegavaju ovom smešnom običaju, kad svi imaju srednju spremu i upravo stiču visoku. Mnogi običaji su im čudni. Do sta toga može da se objasni njihov m etničkim šarenilom. Potiču iz svih krajeva Jugoslavije i ima gotovo svih svetskih rasa. To je Ijupko i poučno. Etnička nedefini.sanost, zaostala privreda, knjišk : način života i materijalni uslovi stvorili su mnoge naoko nerazurnljive običaje. Tri bloka u gradu naseliena su muškaroima, a jedan ženama. Nije jasno šta se hoče tim neobičn m i necelishodnim razdvaianjem. Posete su ograničene, kao u bol nici. To je, verovatno, zdravo po stanovnike i sviđa im se, čim pr hvataju. Odricanj'e od seksa u ime društvene obaveze učenja i to u najvatreniiim godinama, tolnko je zapanjujuće da bi pomračilo slavu naistrožih kaluđerskih redova Srednjeg veka. Istini za volju, stanovnici često

I ne shvataju plemendtost tog od| ricanja i švercuju partnere u I svoje prenaseljene sobe, ili se služe padinama Bežamje, kad im | klimatski uslovj idu na ruku. Stanovništvo ovog grada pribegava nekoj vrstd kolektivnog rituala. On se sastoji u dovikivanju među blokovima i bacanju stvari kroz prozore u večernj m čascvima. Vrlo je uzbudljivo, naračito kad dospe do stadijuma transa i mianje se slije u jedinstven, prodoran krik. Neki aktivniji stanovn'ci pribegavaju samostalnim ritualnim izlivima, obično noću sa svog prozora, iM ispred ženskog bloka. Sadržaj th rituala je obično seksualan i učvršćuje vrlo efikasno njiihove navike ođricanja. Postoje i drugi mađijski obredi. Studentkinje su vrlo vešte u odgonetanju tajanstvenih puteva sudbine iz šo Ij'ca sa talogom popijene kafe, ili iz linija dlana leve ruke. Jedna zna i načine sa pasuljem, crnim koncem i kokošijom utrobom. Lično smo se uverili u vrednost ov'h proročanstava. Pis cu ovih redova je rečeno da mu stoji pismo i put. Stigla su zaista dva pisma, a nut je obavhen još pre prorieanja. no u načelu proročanstvo je tačno. Pisac se nada da će se ožendti i imali dvoje dece jednoga dana, pošto mu je tako rečeno, a (>n vemie u svaku reč ovih nekoristoliubivih proročnica. Među ovih nekoliko na brzinu i površno prikupljenih utisaka iz zan mljivog grada mladih Ijudi, treba svakako da se pomene i utisak o nezadovoljstvu pojediinih stanovnika. Verovatno tome ne treba da se pridaje naročit značaj, jer je uređenje u ovom gradu demokratsko i organizacija SKJ dovoljno jaka, da izađe na kraj sa zastranjenim shvatanjima. Uostalom, našc društvo se pokazalo vrlo plemen'tim, kada je pcMonilo studentima čitav ovaj grad, bez obzira na to što su ga svojovremeno oni sami projektovali i izgradili. Staviše, ov'm je jasno ukazano na put kojim mbže da se reši pitanje studenata bez smeštaja, sasvim u duhu privredne reforme i finansiranja školstva. Studenti treba sebi da sagrade još nekoliko gra dova i društvo će, sasv'ra sigurno, bez ikakvih smetnji i odugovlačen ja, da ih preda njima na upotrebu. To je znaćajna i osobito lepa tekovina našeg samoupravnog đrušlva, kojora svaki stanovnik Studentskog grada i svaki student, koji još nije imao tu sreću, treba da se ponosi. Stanovnici Studentskog grada uglavnom će da dočekaju nastupajuću godmu u udobnom, prijatnom gradu. Želimo im da u sledećoj godau nastave da isto ovako srećno i zadovoljno koriste blagjodeti staranja našeg društva za mlade buđuče stručnjake. LAZAR STOJANOVIĆ

DEMANTI

U članku »Studentska nečalba«, objavljenom u prošlom broju, _ pisimo je o zloupotrebama izvesnog »Frenkija«. U članku se nalazi i rečenica da je Frenki »nekoliko procenata davao i poslovođama«. Ta rečenica ne predstavlja tvrdnju autora članka, već samo njegovo nastojanje da prikaže atmosferu koju je Frenki stvorio oko sebe, koja, svakako ne mora odgovarati činienicama. Tačno taj podatak ne mora b ; ti tačan, s obz'rom na to da ga je širio upravo Frenki. u čije se »poštenje« čitalac u člapku mogao lako uveriti.

Teško se živi u Studentskom gradu

Ima nekoliko »sistema« za spavanje dvojice studenata u jednom krev r etu. Sistem G-G, što bi značilo glava-glava, koriste manji x mršavij i studenti. Ipak, u krevetu je tesno. Jedina prednost tog »sistema« je u tome što oba spavača upotrebljavaju jedan jastuk. Sistem G-D (»Glava-dupe«) je u većoj upotrebi. Jedan spavač umesto jastuka upotrebljava stai'i sako ili džemper. U ovom slučaju, noge se obavezno peru pre spavanja. U krevetu je komotno i spavač r-e ne guš : u zadahu, koji kulja iz usta njegovog kolege. Desi se da, u snu, neko nogom »raspali« l>o licu svog spavača. Sludenti, koji dele krevet s nekim, neispavani su. U toku noči često se bude. Probudi ih nenameran i nesvesan udarac kolege nogom u stomak. Probud’ ih prevrtanje i bunovno ritanje drugog spavača. Studenti bez Krevela na još nekoliko načina snalaze se za spavanje. Mnogi od njih imaju gumene dušeke. Uveče ih naduvaju i stavljajn pored radijatora, gde je toplije i, eventualno, č st'ie. Cebad pozajme; u nedostatku ćebadi pokriju se zimskim kaontima. Takvi studenli cbično kašlju, pljuju, šmrkću sve zbog orehlade i prašine koja im začepi noseve. II dva stx>iena kreveta mosu nniatno da spavaiu tr’ čoveka. Nije hladno a i he može da se desi da neko padne na tx>d. kao što se mnogima, u snu, dogodilo. U trećem bloku video sam posteliinu (dva stara dušeka. iastuk bez navlake i dva ćebeta) na vrhu ormana. Ormani u s+uđentskim snbama su veliki ('dus?ačk: i široki) tako đa na niima može đa se ispruži jedan Stndenti bez kreveta u nekim sobama spavaju na ormanima. VES JE NAJTEŽE OPRATI I čarane se neru u lavabou. Prvo se nmnnama, ili sunderom lavabo oč’sti od orliavštme. Otvor za ođvod vode obično se zatisne starom mamm’com, U rvidtr se sioa deterdžent »bilian' l «. Studenti uoriavnom nnotrebliavaiu tai deterd/‘mt. valida zato što se s nn’im naibobe nere u hladnoi yod;i. N«ko notoni čarane i tyk ih uiutru pere preko yoči čoka da se »otkisele«. Kad ’b onere. stavlia ih na radii?tr>r. h T a niemn se naihrže suše. S f ”rient : kurniu čarane behh i svetlih boia. Teško ih ie prati. Toš teže je onrati košulie. Naročito ako nema tonle vode. Pro trlia se kraana i man/etne na ru kavima. Važno je da su ti delovi čisti. Ostali se ne v’de kada se obuče sako ili di,emner. Mnogo veći problem ie kako osnšiti košulju. Voda se iz nie cedi i sliva na parket. U trokrevetnim sobama lako je: košulie se ; znose na balkon. Momoi iz netokrevetnih soba mnogo se mu če kad neru; stavliaju lavore ispod košulia koie se suše, ili ih nose u klozet i čnvaiu za svo vre me sušenja (može neko da ih ukrade. to se često događa u Studentskom gradu). Oni koii imaju devojke u retvrtom bloku ne brinu se toliko za nranje. Devojkama daiu košulje, maramice i čax*ape. Devojke su vičniie pranju a i u četvrtom bloku ima nuno rešoa. lavora, lonaca i ostalog nribora za nranje. »Neće im ništa škoditi, nok se navikavaiu na porodični život« kažu za njih momci. Servis za pranie studenti ne koriste. Usluge su skupc. Uprava doma menja svakih dvadeset đana krevetske čaršave. Za dvadeset dana, bolje reči posle deset, čaršavi se vižasno isprljaju. Bela boia se pretvori u s'vu, čađavu. Zapažena je i nojava da studenti cepaju čaršave (nrave od njih krpe za peglanje), progorevaiu ih cittaretama, posipaju kafom.,, »Ni ie mo ie, tuđe je«, mnogi kažu. Otkud da na tai način ispol javaiu svoje nezadovoljstvo ? STUDENTSKE SOBE SLIČNE RADNIČKIM BARAKAMA Sve stvari u studentskim sobama su krajnje jednostavne: ima jedan lavabo, jedan sto, tri stol ce (od kojih obično jedna leži na ormanu, usled nedostatka prostora) i tri kreveta, uglavnom gvozdena, rashodovana. U inventar iedne sobe spada i malo ogledalo. koma za otpatke i četka za čišćenje poda.

No, i pored talkvog »siromašIva« sobe, studenti se tnide, knLLko im pružaju mogućnosti, da svoja borav šta učine prijatnim. Cimeri se dogovore šta će ko da donese od kuće. Neko donese podne zastirače, neko stoni čaršav, neko zavese. Dogovore se da kupe linoleum, negde na rasprodaji. Takođe i mali rešo, pribcr za kafu, plastični lavor... Viljuške i kaš ke pokradu iz Stu dentske menze. Jeftine lončiće i tanjire, takođe. Caše i plksle donesu iz kafana. I tako u nekiin sobama mogu da se isprže jaja, da sc skuva čaj i, naravno, kafa. U »bogatije« sobe übrajaju se one kad neko od stanara ima. na primer, radio s gramofonom ili magnetofon. I one sobe koje po uglovima imaju ugrađene sijabce za »diskretnu« svetlost. Ili nolice sa knjigama. Naravno, takve sobe su retke. I ni'hov' stanari su popularni Ijudi. Po ceo dan ih posećuju prijatelji, pnijateljice... REDOVI STUDENATA ,i Gde je mnogo Ijuđi, tu ie ft gužva. Izjutra, od sedam do osam sati, na autobuskoj stanici puno ie studenata. lako na relaciji Studentski grad Zeleni Venac saobraća priličan broj (za naše pojmove!) vozila. mžva ne | može da se izbegne. Masa stu-1 denata često se zatalasa i navali na prednja i zadnja vrata. U takvoj gužvi stradaju devojke: pucaju čarane, lete duamad sa odeće. Devojke i obično kasne na predavania. Muškarci su vičniji i simpatičnij' pri ulaženju u autobus. Hvataju se za šinke, guraju, uskaču u vozilo koie je već u pokretu. Muškarci gaze jedan drugca. Pogledajte cinele m'adića koji silaze iz autobusa 36 na Zelencm Vencu: sve su prliave! Zanimlj vo je da, i pored relativ no n’ske cene karata. mnofd studenti se »švercuiu«. Neće da kupuiu karte. Zbosr loše organizovanog prevoza, sigumo. Ući i! Društveni klub nekog doma uveče, kada je u jeku televizijski program, nemosuće je. Naročito kad su fudbalski prenos: i prenosi muzičkih reviia. Mala sala nammi se do poslednjeg mesta. Grupa studenata ostaje u hođniku i tiska se oko vrata, čeka da li će neko izaći. Ručati u menzi, na mim i bez čekanja n redu. može se samo kada počinie delienje ručka i kada se zavrŠava. Ostal’h dva sa ta pred šalterima sa hranom otesmu se veliki redovi. Hrana se deli snoro. Cesto nestane platoa, viljušaka, kašika kuvarice nisu sriale da oneru prliavo posuđe. Desi se da student čeka u redu i do dvadeset minuta. Jači i robusniji stuđenti ne staiu u red- oni uzimaiu tanjire direktno, bez čekan'ja. Zbos toga često dođe do svađe, vike. STUDENTI SE SLABO HRANE Student sav novac, ug'avnom, troši na hranu. Mali deo ođvaia za c’garete, piče, bioskon... Za odeću još manje. Jedino kad dobije veću sumu novca. Studenti kupuju naj jeftiniju hranu. Za đomčak burek sa sirom. Oni koji imaju više para i koji više jeclu dva bureka i čaj. Mnogi kupuju viršle sa senfom. vmće. Vršle su jeftinije od vmćih kobasica. U trgovini kunuiu po sto grama sira 5 četvrt hleba. Uvek četvrt hleba i sto grama b'lo slanine. bilo švargle, kavurme, letnje salame, srpskih kobasica. Sto grama je uobičaiena studentska mera kada se kupuju mesarski proizvodi. Kupuju u tegle džema i najmanja pakovanja margarina, Ako domčkuiu džem i margarin, doručak nije mnogo skup: staje oko sto starih dinara. Studenf retko kupuiu suvi vrat, prašku šunku, gavrilovićevu siilamu, kuvane jezike. Rctko knnuiu kajmak i puter, takode. Ta hrana skupa je za studente. Kad jedu u kafani, opet, studenti biraju jeftinija jela. Pasulj bez mesa i čorbast pasulj sa suvtn rebrima omiljena su studentska jela. Škcmbiće i crevca iedu kad nemaju para za nešto dmgo. Sudu retko uzimaju. Salatu takođe. Svečanost je kada se uzme deset ćevapčića ili oljeskavica i flaša niva. To kada se Doloži isDit il ; pioslavlja rođendan. Kad vas student poziva na većeru, znajte da će namčiti dcset do petnaest će\ apčića i pivo. M. V.

v 1968 29'30

STUDENT

Strana 11.