Топола

19

Karadjordje, u vrijeme svoje vladavine, oscbitu je pažnju obračao na saobračaj a naročito na odašiljanje vojne korespondencije. Isto su vršili njegovi momci, koji su bili uvijek uz njega i raznosili njegove naredbe iz Topole, Beograda ili sa bojnog polja.

Zanimljivo je znati, kako se u prvim danima Karadjordjevog ustanka vodila prepiska medju prvim vladaocem srpskim, od Kosova ovamo, Karadjordjem, i Petrom I. Njegušem, vladikom i gospodarem Crne Gore i Brda, u svrhu zajedničkog vojevanja protiv Turaka. Pisma je nosio crnogorski slijepac-guslar Gjoka Milutinovič Vasojevčanin sa Cetinja u Topolu 5 obratno, i to skriveno u dršku svojih gusala, a uz put je pjevao uz gusle, veličajuči Turcima tursku a Srbima srpsku slavu.

Tada Srbija bijaše isprepletena sa sedam glavnih drumova, na kojima je Karadjordje na većim mjestima postavljao poštanska odmorišta t. zv. mezulane, u kojima su držani bili konji vazda spremni za razmjenu. Kako se pazilo na to, da se imetak poštanski čuva i štiti, najbolji je dokaz to, što ni Karadjordjev pobratim Milutin Garašanin nije mogao izbječi odgovornosti, kad je na njega pala sumnja, da je u Garašima zapalio ne samo poštansku zgradu nego i sijeno za poštanske konje. Poštari (mezuldžije) se brinuli za uredno odašiljanje pošte sa mezulana. Takvih odmorišta bilo je za Karadjordjevo vrijeme preko četrdeset. Okružni zapovjednici-vojvode morali su se brinuti za to, da se poštanski saobračaj vodi uredno, a za uzdržavanje pošta morao je narod dotičnog okruga plačati jedan dio dvadesetka od ovaca, koza i teladi, koji je morao davati u državnu kasu.

Najbolji dokaz tome, kako se Karadjordje brinuo za saobračaj, jeste to, što su putnici, putujući sa zapada Evrope suvira na istok do Carigrada, mogli ne: smetano prolaziti kroz Srbiju, a isto 'tako je mogla sva . zapadna pošta za istok tim putem sigurno prolaziti; s ali su i putnici i pošta morali prevaljivati put carigrad-