Учитељ

У“ МИ

=

Е 209 RIO a Si ii ai ui GG GIGAIAA=GLI•AFOGGGGIAGIOAPJEFI IKOM ara uuIJI OPA IM ru Ga air r i amir zamEI aGNe=Cmn

Osim učitelja — dječjih pisaca nalazimo kod Hrvata, kao i kod drugih naroda, dosta književnika koji pišu za djecu ili isključivo, ili samo dio svoga književnog stvaranja posvećuju djeci i omladini. Nalazimo u hrvatskoj književnosti i takvih književnika koji uopće nijesu pisali za djecu i omladinu, ali su im djela (sva ili samo poneka) svojim stilom i sadržajem pogodna za dječju i omladinsku lektiru (Šenoa, J. E. Tomić, Đalski itd.).

Pravi, sistematski razvoj dječje literature kod Hrvata počinje sa godinom 1862, kada idejni vođa hrvatskog učitelistva neumrli Ivan Filipović (1823—1895) pokreće časopis za djecu „Bos iljak”. Deset godina kasnije (1872) počeo je Hrvatski pedagoško-književni zbofr, to središte cjelokupnog kulturnog nastojanja hrvatskih učitelja i duhovno čedo Filipovićevo, izdavati časopis za djecu „Smilje” koji još i danas izlazi pod uredništvom 7 оте Ки КО

Iste godine (1872) počeo je Iv. Tomšić izdavati u Zagrebu „Вг5 јап" Кој зе одгХао до 1903. Kratkog su vijeka bili časopisi „Hrvatska omladina” (pokrenuo u Zagrebu Josip М! а. ković) i „Liliamnm” (Stjepan Širola i Karlovcu). Izlazili su svega po godinu dana (1885—1886). Dosta dugo održali su se: „P oDbratim”, list za odrasliju mladež (Zagreb 1891—1916) — „Mali dobrotvor” (urednik Franjo Bartuš, 1805—1910) i „Vierni drug” (Zagreb 1898—1992) koji je, eto, zamro tek u naše, poslijeratno doba.

Oko „Smilja” i Hrvatskog pedagoško-književnog zbora okupio se Čitav niz pisaca za djecu, pretežnim dijelom učitelia. Od starijih spominjemo Franiu Bartuša, Ivana E ep Si a, Dža' oc гтпа Тгабепјака (1848—1921; „Pounčice” — „Ма Оједи" „Srčike” i dr.), Josipa Milakovića („Diedine pjesme” antologiia dječje lirike i dr.O, Fomislava Ivkanca (dugogodišnjeg urednika „Smilja” koji ie mnogo prevodio Schmidta, F. Hoffmanna, i pod svojim pseudonimom Smiljan izdao izabrane Basne La Fontainea, Krilova i Ezopa; II izd. 1924), је Ји11ја Кетрта (риtopisi, „Oko Psunja” 19924). Od svih ovih ličnosti samo djelatnost Trstenjaka i Kempfa zasijeca donekle i u razdobije poslije 1918 godine. Od starije generacije hrvatskih dječiih i omladinskih pisaca još su zaslužili da se spomenu: Dra ги п Нагс (рикор:ђ), Bare Pop:ađić (priče iz pomorskog života), Stiepan Širola i Petar Kiuničić (radovi iz ћту. povijesti).

B) Sadašnjica (od 1918 na ovamo):

Od mlađe generacije iz redova ove grupe oko „Smilija” i Hrvatskog pedagoško-književnog zbora, čiji rad — u glavnom — obuhvata razdoblje od našeg Ujedinjenja, valja spomenuti ova imena: LiudeУ ТЕ Коааснте dugogodišnji urednik „Smilja” (АНЕ ни кота e: „ВактС па #пста“ — „17 тога dvorišta 1 аг. рг!се" 1928 — „Izabrane bugarske РЕИНИОН ЈАКО ИН ан (ви ит за ап РГ аг. рг1се" 1931 itd.), koji je pored aktivnog rada na dječioi književnosti vršio godinama kod Hrvata blagotvornu, iako ponekad nezahvalnu misiju ti. pisao prikaze i kritike o novim izda-

ПИ