Филателиста

пашејо аПе ашогнас, а Sasone: »..sopra-

stampati per esser distribuiti some omaggio an alcuni alti funzionari..« :

Nije bez obzira na gore izneseno miierodavno za utvrđenje filatelističke vriiednosli ovih izdanja, što ih svi talijanski katalozi donose. često i bez napomena, koje bi služile sabiraču iz Italiie kao upozorenmie. Poznato je. da im u obrađivaniu onih izdanja, koja imaju bilo kakovu vezu s Italijom nedostaje potreban Mkriticizam. Mnogo važnije za nas filateliste ie odgovor na pitanje, zašto Zamštainov i Mihelov katalog daiu zaštitu ovakovjim slieparskim izdaniima. Kod Zumšlaina pada nanočito u oči dualizam u filatelističkoj politici izmedu redakcije i kataloga i redakcije »B. B. Z.« Dok »B. B. Z.« govori o nemohivinanim, spekulativnim i slieparskim izdanjima, izgleda mi, da se redakciia kataloga u prvom redu rukovodi

· »розјоупшт sposobnostima«. A Mihel po svoioi tradiciji, i ako mu izdavač nije trgovac, voli da primi pod svoje okrilie sumnjiva izdania. Na kraju da rezimiramo! Taliianska okupaciona izdania treba grupirati filatelistički ispravno ovako:

1. Službena izdanja:

Franko marke A 2 i 6, marke zračne poMe B 2 i 4 i porto marke C 2.

JJ. Lokalna spekulativna izdanja bez nadјеглог одобгепја:

С, ОСТОЈИЋ

уде i

тапко marke A 1, marke zračne pošte BI i porto marke C 1.

II}. Sljeparska izdanja: ;

Franko marke A 3, 4 i 5 i marke zračne pošte B 8.

Prema ovoj podeli dobiiaiu u serioznim kakalozima numeraci{u. arapskim Drojevima izdanja pod 1, rimskim brojevima, uz odgovarajuće napomene, izdania pod II, dočim izdania pod III uopće ne spadaiu u kataloge, jer nisu marke. |

Nije mi poznato, da li ie sačuvana poštanska arhiva, koia se odnosi na faliiansku i kasnije niemačku emisionu rabotu u direk" ciji Celinie. Ta arhiva bi svakako umijela mnogo više svijetla i jasnoće tamo, gdie su izvještaji filatelističke štampe manikavi i nepotpuni. Ima sigurmo filatelista, koji su bili očevidci okupatorskog. vršljania i mogli promatnafi niihovo izdavanje ili bolje rečeno, pravlienie maraka. Dobro bi bilo, da oni opišu, što su vidjeli i saznali, a”naročito da opišu točno prilike poštanskog promeha i koie su od tih maraka bile stvarno u Drometu i na koji način je mogla doći do njih publika. Spekulantisu uspjeli svoiim vezama, da ta izdania uguraiu u vodeće kataloge. Mi moramo nastojati da ih redakcije kataloga tretiraju prema njihovoj filatelističkoi vrilednosti. Zato moramo imati što više i šlo solidnijih podataka i argumenata u mašoi borbi za čišćenje Кагајоса 1 Шајеје od spekulativnog korova.

О СРПСКИМ MAPKAMA 3A НОВИНЕ

(Наставак са 185 (стране)

Необичан је и интересантан начин Употребе ових марака. Према објашњењу С. В. Поповића, које је он дао Шенеку, а које је касније пренео и Дероко, такса на стране новине и часописе, који су пре ко граничних пошта долазили у Србију. морала се плаћати унапред. Зато је сваки претилатник из унутрашњости Србије, коме су долазиле новине или часописи из иностранства, морао унапред да положи извесну суму новаца у виду депозита, из кога је после вршена наплата за налепљене марке од стране службеника попраничних пошта.

Разлог за овакав поступак поште био је тај, што кнежевина Србија"у то време није била у поштанској вези са (осталим земљама. Целокупан саобраћај са ино= странством одржаван је преко и посред-

ством аустријске конзуларне поште у Београду, која је још према „капитулацији“ са турском царевином одржавала поштанску (службу између Аустроугарске и Турске, односно кнежевине Србије. Тек крајем 1868 године Србија је закључила, поштанску конвенцију са аустроугарском монархијом, која је ступила на снагу јула 1869 год. (по новом календару). Тада је Србија ступила у непосредну поштанску везу, додуше преко двојне монархије, са осталим земљама. Интересантно је поменути да је том конвецијом било предвиђено укидање дотадашње аустријске конзуларне поште у Београду, која је престала са радом крајем септемОра 1869 г.

Како је у Београду, где је било највише претплатника (на стране новине И