Филателиста

Na njegov dalji razvitak,

ny, s kojom se upoznao lu u Florenciji i sa kojom je živeo zajedno sve do svoje smrli. Ova obrazovana žena povoljno je ulicala na pisca, koji je već tada imao izvesne manje uspehe, 16. VI. 1775, daie se u Torinu nje= gova prva iragedija »Cleopatra« i, istovre= | mono, i njegova farce komedija »I pool, Dve svoje drame, »fFilippo«, u' kojoj Je obradio istoriju Španskog kralja Filipa i njegovog sina; i »Polinice«, napisao je па |тапси-

skom u prozi još pre nego što je došao u

Floroenciju i iste je ponovo preradio, — sada u stihove na- falijanskom jeziku. Glavna su | mu dela (od njegovih 14 fragedija): Polini=

ce, Pinligone, Virginia, Saul, Mirra. On je

svoja dela napisao pod ulicajem volikih irem-

cuskih dramaličara Kornoja, Rasina i Моје | ra; malo zbivanja, mnogo i dugačkih дека- macija na voeličanstevnom i patetičnom jo-_

ziku, iako se kod Pilierija mnogo puta pojavljuje i brz, uzbuđen, tako reći, zadihan dijalog. оре, \ilHeri je snažniji, mužanstveniji i oštriji od svojih uzora; iako danas

njegova dela i ne čine jači ulsak ma bini, ipak, u čitanju se javljaju kao remek dela svetske književnosti. On je bio i veliki rodoljub, čija su dela mnogo puta izazvala čak i razne političke demonstracije. Napisao je još i mnoga manje značajna dela, između ostalog i svoju autobiograliju.

Ttalija je izdala 10932 g. jednu marku sa slikom V. „Allierija. (Scott PB. 129).

АКТЕМЕРРЕ (АлемеЏе), Jakob van (1285, po nekim izvorima 1990 — 24. VII. 1345), građanin Gonta, veliki narodni govornik, vod građana. Pošto je izbio na čelo narodne parlije Flandrije, vodio je ogorčenu borbu protiv ilandriskog grola Ludviga I, koji je sklopio savez sa Francuskom ı hteo da poičini Gont. Prtevelde je sklopio savez sa engleskim kraljem Edwardom III. i stekao је takvu moć, da su ga nazivali vođem Flandrije, Bili, kada je hteo da nagovori građanc Genta da priznaju sina 'Edwarda III. za grofa Flandrije namesto izgnanog Ludviga, neprijatelji su ga ubili. Istoriju Агјемејда оbradili su, među ostalima, Roquette i Conscience. Godine 1863 u Genfu su podigli voličanstven spomenik firteveldu.

Belgija je izdala 1944. р. jednu marku sa slikom J]. v. Pirtevelda. (Scott SP 206).

la nje e ak, pa i na ceo njegov živoi imala je presudan ulicaj grolica Piba=:

BSTRIK. (Bscric), prvi na loči (Mađarska). U istoriji se poja 994 g.; kada je bio dvorski sveštonik Sv. RBdalberta, praškog nadbiskupa. Kasnije је роslao opat meseričkog manaslira (pored Po-

znanja). U ovo vreme (994 906) on je olpratio Sv. Pidalberta u Rim i, vraćajući se, na ·poziv mađarskog kralja Stevana |, пазјато 5е u Mađarskoj, da bi uzeo učešća u

| organizaciji uvođenja hrišćanstva u Madar-

skoj u svojstvu kraljevog glavnog savetnika. U proleće 1001 godine on je vodio kraljevo izaslanstvo u Him, Papa Silvestar Ili, poređ ostalog poslao je preko ovog izaslanstva

'Kkrunu mađarskom kralju. Kada se Азшк

vratio u Mađarsku, naimenovao ga je kralj za nadbiskupa u Kaloči, u kome svojstvu se pojavljuje (prema raznim spisima i dokumontima) još i 1015 g.

Mađarska je izdala 1938 g. jednu marku sa slikama nadbiskupa Bistrika i pape Silvestra JI. (Scott BA. 59).

АРАТВЕКТ, (5мећ Адађег! — oko 956 до 997). Pravo mu je ime Мојјећ. Мадђе skup. Potiče iz češke kneževske porodice Slavnik iz Libice. Godine 982 bio je izabran za praškog biskupa i u ovom svojstvu radio je na uvođenju hrišćanstva među Čehe. Česi su samo po imenu bili hrišćani, jer od svojih »paganskih« običaja nisu olstupali. Posle 5 godina uzaludnog rada Адађег! 5е одгеkao svog položaja, otišao u Rim i postao kaluđer. Godine 902 pozvali su ga, preko jednog izaslanstva, nalrag i ponudili su mu ponovo biskupsku stolicu. Na ovaj poziv i po naređenju pape on se vralio u Češku u pratnji dvanaest kaluđera, sa kojima je osnovao manaslir blizu Praga, i nastavio je svoj гад oko širenja hrišćanstva, ali i ovog puta skoro bez uspeha. Pošto se bio energično suproistavio češkim velikanima, koji uopšte nisu poštovali zakone hrišćanske vere, on je bio primoran da napusti Češku. Otišao je mađarskom knezu Gezi i tamo je duže vreme radio. Kasnije je otišao u jedan rimski manaslir, 906 g. ponovo je olišao Česima, zatim Prusima, gde su ga ubili,

Češka је 1947 g. izdala, povodom 950-2оdišnjice smrti Sv. idalberta, jednu seriju maraka od 3 vrednosti sa njegovom slikom (Scott PB. 118). · -

416