Biološki listići

hŠh/ Život proizvodi svoje hiljadu ı jedno čudo: iz hemijskih elemenata svoje sredine ı Iz Sunčevih zrakova: VaŽnost ovoga zaključka po pitanje o poreklu života meće nikome umaći. Alko još dodamo, da pri svome prolazu kroz život. materija ı energija ostaju u istoj količini, t, 20 ja život niti stvara niti uništava, tada nam se već ŽIvot neće više nkazivati nečim osamljenim n prirodi, bez veze i srodstva s onim što Je izvan: njega, nego ćemo uvideti, da je tesno vezan za Zemlju, iz Čijih Je elemenata sagrađena (živa materija, | za Munmće, koje Je Jedini izvor energije, kojom raspolaže. Život je dete Sunea i Zemlje, |; Da hh Je moguće, da Je živa materija postala iz mutve,, la je živo carstvo postalo iz mineralnoga, zapitaće se ko. ie nayiknut da deli što je živo, provalijom od onoga Sto. nije živo? MSunčajući mešavinu uglja, raznih soli, i ft, d., Thema nikakva izgleda, da će se to sklopiti u živu materiju. a Međutim, to se dešava svagde oko na&, ali samo pod jednom pogodbom. | Ne posmatramo li, kako se iz aićušnih kliea i somenja Jtazvijaju bujne biljke, koje sm postale isključivo iz mineYalnih elemenata ı Sunčeve energije? Iz malenoga živa DoEtaje hrast milijonima puta teži: oko prvobitne male koliAČme žive materije napomilala se silna količina muineralne, koja je podstrekom prve uzela njen sklop i postala sedištem iste energetične igre.

.1 Pred tim veličanstvenim pyrizorom, biolog i tkogox«l razmišlja o prirodnim stvarima ostaju znadivljeni, a njihovo |se divljenje samo povećava, što se dublje prodire u te Dpolave. Jer kako Je složera i čudotvorna stvar Jedna živa ćelija (stanica)! U bazeraničmo slabim dimensijama sadrži složenu amhitekturu, koja ae eubi u nevid]jivosti, a koju sačimjavaju džinovski molekuli. kakvi se samo u toj heMijskoj građevini mogu naći: u njoj sa odipravaju, pored Ostaloga, ı takve hemijske metamorfoze, da su prema toj mikroskopskoj radionici naže laboratorije samo mespretni ||. Često, nemoćni podraživaoci: prema spletu ı igri sila, koJima |c ćelija sedište, naše su najsavršenije mašine nesaVršene ı nižega reda. Ko to zna ne može se dovoljno na(di--