Biološki listići

“nosti, ili pak umetničko osećanje zahteva površnost, ili ba» nc frpi dnbinu nančne fime, kad Je pitamje prirode. U svakem alučaju to nije laskayo ni po prirodu ni po imetnost. Pitanje kojim ćemo se pozabaviti u sledećim tedovima elas:: Ne može li naučna istina u prirodnim stvarima biti predmet umetničkoga dela? Ne može li priroda nanćno

shvatana nadahnuti umetnika?

Vraćam se na prost primer La Fontaineovih basana. U tone remek-deln ukusa ı stila — moralna pouka na sfranu, — naučno fačmogpa elementa nema gotovo mikakvoga: t. J. te ee basne ne osnivaju na poznavanju privode životinja: njihove psihologije, njihovih običaja, nagoma ı strasti, njihove biologije, t. }. svega onoga stečenoga dugim iskustvom, a što sačmjava naučnu Dprirodnjačku istinu. Ako takvih elemenata ima, oni sn vrlo površni ı opšte poznati: lakavost lisice, dugačak kliun vode, i slično. Da |i je to bila pogodba postanka tog umetničkog: dela? Ne bi | ono moclo biti na istoj umetničkoj visimi, da je postalo iz naučne istine, ı da se umetnik nadahnuo prirodnom histoyijom ŽIVOtinja? Jer može h najbujnija mašta nadmažšiti stvarmost ŽIvofa nebrojenih stvorova, od najsavršenijih sisara do mevidljivih mikvoba? Neću nikada zaboraviti ćavobni prizor koji se ukazuje prirodnjaku pri jednoj šetnji po podmonskim livadama obale Bretagme, sa kojih se more zbog yelike oseke koja tamo vlada. povuklo za nekoliko časova. Čitav svet do krajnosti vaznovrsan, sa svojim običajima, borbama, najčudnovatijim načinima udruživanja, u meopmaničenoj množini oblika, u kojima mikroskop otkriva prava čuda arhitekture. Nije lh priroda nenadmašna u proizvoinji oblika, kad nametniei nisu podobni izmisliti ma kakav ornnamenat. koji nema svoje bliže ili dalje poreklo n prirodnim

oblicima? I koja šteta, da se umetnici slabo koviste ofkrićima mikyroskonpa.