Hanoar : list jevrejske omladine Jugoslavije

kinjama ni među njihovim kćerima. Pokret radnica, kao ı pokret radnika općenito, imao je prve prelazne stanice u kolonijama Judeje ı Samarije, nazočito u Petah Tikvi i Rišon Le-Cijonu. Kolonisti, seljaci i seljakinje gledali su nepovjerljivo u ove haluce koje su u galutu napustile roditeljski dom i otišle daleko u Erec Jisrael, pa idu poput mladića iz kolonije u koloniju tražeći tjelesni posao, upravo poljski rad. Bez nade da će dobiti rad u polju išle su neke haluce da peru rublje u kućama seljakinja, obavljale su i kao nadničarke razne poslove koji su im bili odvratni, neke su tražile i našle posao za šivanje i šivale bluze drugovima-halucima, dok su neke išle kao služavke u kuće kolonista. Kolonistkinje su, u većini, gledale sa sumnjom a haluce kao u djevojke koje su »skrenule s pravoga puta«. One koje su služile u kućama osjetile su i suviše prezir sa strane domaćica.

U Petah Tikvi, majci svih kolonija, sa stotmama arapskih radnika, irudili su se jevrejski radnik i radnica da nađu rada u oranžerijama. Ako je općenito bilo teško jevrejskome radniku da dobije posla, još je mnogo teže bilo radnici. Kad su radnice tražile posla, dobile su odgovor od kolonista: „Oranžerije su pune Arapa, pa zar je moguće uvesti u njih Jevrejke na rad?” Sačuvaj nas Bog!« Il: »Mi ne pristajemo da jevrejske djevojke rade u oranžeriji zajedno sa halucima, daleko od kolonije; toga neće biti.«

Haluce su bile spremne da rade za trećinu plaće samo da bi radile u polju, u oranžeriji. Događalo se često da se radnica koja je našla da radi jedan dan u oranžeriji odricala šivanja koje joj je donosilo osam groša na dan i hranu, i veselo išla da radi u oranžeriji za nadnicu od četiri groša bez

hrane.

Priča jedna od prvih haluca da je kroz sedmice kidala noge da nađe barem jedan dan rada u oranžeriji, ı čim ga je jedanput našla, ujede je škorpijon u samom početku rada. Ujed od škorpijona prouzrokuje teške bolove kroz više sati, ali je haluca stisla zube ı nastavila rad, unatoč teškomie bolu. Znala je, ako ostavi rad u toku dana, smjesta će objaviti, pa i sami haluci, da nije izdržala jedan čitav dan pod žestokim sunčanim zrakama, il da je sam rad neobično težak za nju. Haluca je podnosila šutke bolove ı izdržala iskušenje u nadi da će dobiti posla ı u buduće. — Druga haluca priča da je u prvim danima rada, vraćajući se s motikom sa okapanja u društvu ostalih radnika, u blizini kolonije bila prisiljena da se odijeli od drugova ı ađe sama okolnim putem, jer je ulaz u koloniju sa motikom na ramenima u društvu haluca budio sumnju, ı bila je nasnata da se pokori navikama ı shvatanjima oncga doba u koloniji. — Još jedna priča u novinstvu onoga doba: Sumnjive smo bile u očima kolonista, pa su svoje kćeri čuvali od našega uticaja, nastojali da nas odvrate od njihove blizne da ıh ne zavedemo sa puta dobra ı poštenja. A radnici? I oni su katkad gledali s prezirnim smiješkom na nas ı naša nastojanja da rušimo, navodno. prirodne ograde, da