Hanoar : list jevrejske omladine Jugoslavije

ski način stvaranja. U knjizi »Der Fall Maurizlus« imade vanredan dijalog između Htzela i Waremmea; ovaj je posljednji Žadov: on priča o težini židovskog pitanja. O tomc kako emancipacija ı asimilacija ne rješavaju židovski problem. Obara se na kulturu koja dopušta da se židovski grobovi oskvrnjuju. A u knjizi »Etzel Andergast« predbacuje Ttzel nekome Grinu, što mrzi Židove, ma da ih ne pozna. I onda brani Židove. Sve u svemu: Wassermann je pozitivan Židov. On se otvoreno bori protiv nepravde, nanesene Zidovima. Ne izuzima sebe iz narodne zajednice. U njemu živi tragika Židova' koji je mislio da može naći priključak na veliki svijet. ali taj ga je odbacio natrag. Wassermann piše i ovu pjesmu u knjizi »Etzel Andergast«:

»Ich bin von Konig Davids Stamm, das hab ich ganz vergessen,

hundertprozentiges Konigsblut, und so vici Unflat fressen! Tech tu, als war ichs nicht, das ist mem Strafgericht. Getrost. getrost, zveitausend Jahr: eim Sandkorn in der Ewigkett, ich hab ja noch so viel Geduld, Geduld fur einen Berg von Zeit.

Steh auf, Sohn Zions, und sei stolz,

Dic Qušler sind aus schlechterm Holz.«

Nesumnjivo je da se Wassermann u svojim posljednjim djelima počeo da bavi problemima omladine. Već i u »Der Fall Maurizius« crta razne tipove ljudi i prikazuje mladoga Etzela kao pretstavnika onih koji nisu zadovoljni ovim i ovakvim životom, koji polaze da traže novi život. Etzel je idealista. Iz čitavog to bića proizlazi. Etzel je pošao u svijet kao borac za najveće vrednote, ı u jcdnom se času srozao. Tad prikazuje Wassermanu u romanu »Etzel Andergast« sliku današnjeg svijeta, današnje mladosti; slika je porazna za današnji svijet. Što više: njegova optužba.

Wassermann crta u »Etzel Andergast«-u omladinsku. zajednicu, omladinsko Ovo naselje osnovala je u Berlinu Američanka Nell Marschall. Ono je. izgleda, uređeno po idejama Siegfrieda Bernfelda. Tim mladim ljudima pružila je ova Američanka

naselje.

utočište, njihovim mladim Žžiyotima, da Dpopravi u tim mladim ljudima njihovu zarđalu dušu. No Euizel se morao i u njoj razočarati. Mnogi su momenti doveli do toga, a konačni slom je bio jedne večeri kad je Etzel doveo u koloniju pet mladih ljudi koje je trebao smjestiti u jednu praznu kućicu u koloniju. Nell mu to odbija, sasvim iz ličnih razloga. "Lu nastaje u Etzelu konačni slom. Kako će on da dođe pred oči ovih mladih ljudi koji su se nadali od njega dobiti novi život? I on. pobjegne od svega toga. — Ali Etzel je pošao dalje. Pod rukom iskusna majstora skoro se razvio drugi čovjek. Oni tamo iz omladinske zajednice nazivahu ga otpadnikom, jer je za njih svaki koji pođe dalje od njih, u želji da nađe put cjelini, otpadnik. Ovdje sc sukobljuju dva naziranja: koletivizam ı individualizam. Ne u običnom smislu, nego više u duhovnom. Čovjeka bi trebalo zgaziti, veli Wassermann, ako ga se ne može obožavati, ako se njemu ne može moliti kao Bogu. Ali gdje je taj čovjek koga bi se moglo obožavati? Optužuje taj lažni kolektiyvizam koji je samo suma osamljenosti, vrijedna sažaljenja.

Tako prikazuje Wassermann mladoga čovjeka današnjice i njegovo vrijeme. Njegovo mi se djelo čini štoviše ı kao optužba toga vremena i te mladosti. On je skeptičan ı ne vjeruje potpunoma da će se taj mladi čovjek moći da spase i da pođe novim putovima, da spase sebe i svijet oko sebe. A ipak ne treba da se očajava. Pa mladost mora da nađe svoj put. da nađe nekoga ı nešto kuda će moći »gore da gleda«; a oni koji su gore s razumijevanjem I taj mladi čovjek naći će put cjelini života.

će voditi tu omladinu.

Wasserman je historik naših dana. »Etzel Andergast« roman je naše današnjice, ı ne može se ocijeniti u jednom zbitom prikazu. Problemi koji se tamo tretiraju ne mogu se prikazati u malo redaka. To su problemi našega sadašnjeg života. Djelom »Etzel Andergast« postao je Wassermann jedan od vođa omladine u njenu teženju i njenoj borbi za istinu. Ti mladi ljudi. doduše, proživljuju krizu svoje mladosti, oni su razočarani svojim životom i padaju u njegov dubok ponor, ali novom će ih istinom mladost i Život UzVISItI muževnom stvaranju pomlađenoga Čovjeka-

Branko Grossmann

275