Hanoar : list jevrejske omladine Jugoslavije

GLADAN SAM

Georg Fink: Mich hungert. Roman. Bruno Cassirer-Verlag, Berlin 1930. 368 str., ciiena: brošir. Din 70.—, platno 105.—

Ima knjiga koje djeluju na čovjeka kao ricbotični visovi na samotnog putnika, koje uzdižu čitaoca u druge sfere ı ljepše svjetove, tc zaboravlja da Je čedo ovog globa. Ali ima i takvih koje neumoljivom svojom zbiljom. za koju mnogi od nas jedva da ı slute, prožimaju čovjeka tako, da se ne usuđuje sagnuti plavu da mu nc poteku suze. Tako je tužna historija života jedne matere i Život njena "Tedyja koji je rasao sporije nego njegovo saznanje, a iskustvo sticao tako rano, da mu nikad nije moglo postati doživljajem.

S četiri Je godine poznavao glad. s četiri ga Je otac vodio prosjačiti, da bi se mogao opijat: od sinovljeve »zaslužbe«, sa Šest Je poznavao ulicu, sabirao ı prodavao čikove, bio svjedokom prostitucije ı slutio, da mu otac sprema sestru za Jsto zvanje, sa šest Je davno bio iskusio svu očevu brutalnost, a ipak ga nikad nije mogao mrziti. U tim je godinama znao imitirati ulicu, ljude i pse do savršenstva, mogao plakati kadgod bi ustrebalo, znao da u židovskom kvartu ima dobrih srdaca, poznavao pscto. kao »izrođenu zvijer s ljudskim predrasulama« ı znao da andela među siromasima kao što ima ı be-

ima

stija.

Bio je »jedan iz kuće s pedesetičetvero oduševljene djece kad je Amalija Zwillich s trinaest godina morala u Charitć, jer Je bila gravidna. Nikad nijd odala od koga. Samo mi djeca — ali mi smo bili složni! — znali smo svi: od brijača koji je sam imao četvero djece. Od njega je dobila bočicu jorgovanova mirisa koji smo mi jednom, četrnaest nas, sjedeći u krugu izlili. da bi onda zaklopljenih očiju, duboko ı snažno dišući. kao pušači opija zapali u blaženstvo raja. Oya je bočica jorgovana bila Amalijma cijena.« Davno prije znao je da se ljubav može kupiti na ulici. kao cigareta. Nikad nije bio dijete, jer »kod majsiromašnijih se djeca rode kao starci, a podjetinjuju tek godinama«. kad mislim na svoje školske drugove. na djecu iz kuće. s ulice shvaćam danas. koliko smo svi onda bili stari; ništa ne očekujući, ništa ne želeći, SVcC trijezno znajući. nikakova svetinja u ŽIwotu. nikakav ideal. nikakvi snovi. Da siro-

masi su toliko siromašni, te niti nc snivaju.« A s jedanaest godina — koliko je toga već bilo iza Tedyja — kuće, ulice, toliki ljudi, sudbine. Često tako star, toliko umoran, preumoran da bude žalostan. nikad nisam bio preumoran, preko smrti: tebe majko, da volim...«

Samo za Jedno tvoje

Mati mu je bila Židovka. Ostavila je pobožnu ı bogatu roditeljsku kuću u Šleziji i pobjegla u Berlin s »plavim čovjekom«, koJeg Je voljela, ali taj nije poznavao ljubav. Više mu je bilo do njena miraza i baštine. Kad je mali kapital bio potrošen i kad je Georg Konig, tako se zvao Tedyjev otac vidio da se njegovi planovi neće ostvariti, Jer mu je Žena bila razbaštinjena — sve sc više odavao alkoholu. Iz dana u dan Život postaje teži ı Žalosniji. Mati se muči, obavlja najrazličitije poslove da prehrani troje djece. Otac krade iz kuće krvavo privređen novac, pijančuje, zlostavlja ženu i djecu. Koliko puta ustaje mati noću s Tedyjem, da unesu pijanog oca s dvorišta pod krov. Kad je otišao na ratište, a da se Je samo od desetgrodišnje Henny oprostio — u nju je polagao velike nade! — to je bilo olakšanje. Nijc se VIŠE Vratio. .

Rat nije mnogo izmijenio lice siromašnih kvartova. Tek se odjednom otkrio proletariJat — njegovo izubijano lice, iskrivljene kosti, prazni lonci. Djecu su fotografirali, shkeletnu dojenčad na praznim dojkama matera. Odjednom! Zašto? Jer je svojom bijedom i nevoljom mogao služiti propagandi, ali me za se, već za druge!

Onda je došlo po Tedyja ono najtragičniJe. On je dugo znao da među mnogim sablaPotmulo je podgrizao tijelo njegove majke i učinio Jednog dana svoje, »tu vidjeh cijelu nepravdu

stima siromaha ima jedna: rak...

života, Stvaraočev odvraćen pogled, njegovo uzvišeno zaboravljanje svoje kreature, njcgovo nesmilovanje i njegovu ogluhu. Ja vidjeh čovjeka na križu, majku na rđi njene ljubavi, cijelu bijedu čovječanstva.«

Skupo je platila svoju ljubav. ta mati. skuplje je ne bi mogla platiti nijedna žena. Zadnju je kaplju krvi iscijedila iz svog ranjenog srca za svoju djecu. Što sve nije prepatila. ali je trpjela kao sve velike duše tiho. I samo jedna utjeha osta: Tedy. živ majčin spomenik. To su najljepše stranice ove knji-

276