Hanoar : list jevrejske omladine Jugoslavije

ispovijest o bolu jednoga čitavoga · velikog vremena, biće tako dugo vjeran ı zvan svjedok jednoga strahovitog bivanja dogod budu boljele rane koje je rat urezao u naše duše, u sve nas od kojih su se jedni gubili na bojnim frontama, a mi drugi, iako ih nismo VIdjeli, trpimo od bespuća zbog one proliyene krvi koja još uvijek nije okajana. Po tom je Remarqueovo djelo obiju knjiga odličan dokumenat jedne od najvećih katastrofi4 poyi1jesti čovječanstva, i, bez obzira na eventualne sporedno važne tendencioznosti ıli takozvane literarne kvalitete, jedan od najvažnijih pisanih spomena naše epohe. Zato je dužnost da se svaki današnji čovjek s njim upozna, jer: radi se o meni, tebi i svima nama koji danas živimo i dišemo. Ili sam, možda, prelijepo ocijenio Remarquca, zaslužuje li zaista toliku hvalu, nije li ona pretjerana? Ne, nikako. Ako sam našao u nečemu kucaj veličine i čovječje“ga, onda mi je još i najveća hvala premalena. Ili — ili! To samo anemični žurnalisti mopu da unose u gledanje takvoga stvaranja deficilnost »kritike« da je nešto, doduše, dobro, ali... jer su već stari Rimljani rekli da nije dobro nešto previše hvaliti ili kuditi. Kao da, usprkos toj poslovici, ne može da egzlstira nešto što zaslužuje potpunu hvalu.

+ E

Haje Westhus, Kat, Katczinsky. Njih se još katkad sjećaju njihovi drugovi poslije povratka. Oni su vani. Zajedno s Paulom Biumerom koji je nečujno pao kad na zapadu nije bilo više ništa nova. Možda nije toliko do palih. Ali živi, živi, o njima se radi! O njima koji su uništeni, ma da su se spasli od ratnih granata. Što će biti s Albertom i Willyjem, Tjadenom i Ludwigom, Ferdinandom Kosole, s Ernstom? Albert je postao ubojica, Ludwig si je prerezao žile na ruci, Jer Je liječnik ustanovio sifilis. Ernst je napustio svoje učiteljsko mjesto, jer nema snage da vodi mlade duše, on, koji sam traži svoju izgubljenu dušu, traži je — a nje nema, nema. U šančevima je ugibala, atom po atom, u onom kalu, u onom hrvanju i ubijanju. Ne, Trnst nije mogao izdržati. Ta onaj mali ondje u zadnjim klupama prvoga razreda osnovne škole. modrih očiju i plave kose, kopka si prstom po nosiću i vclikim pogledom gleda svoga učitelja. Može li, on, učitelj da ih

vodi? O, ne ide, ne moj zlatni mališu s plavim kosama, ne ide! Peče u grudima, boli u srcu, krv, krv, još viče s bojnih poljana, granate i taneta ječe u ušima, ne, ne ide!

A vani? Vani je sunce, nebo, cvijeće. Ljubice i jaglaci. Ali mira — nigdje više. Ni u majčinu krilu, ne, ne, majko, ni ti nisi kadra ništa više. Sve je davno ı daleko. "Tek nekoliko drugova koji još jedini razumiju. Život teče, ne pita. Sve u cvatu. Ali rane će uvijek krvariti. Ne, ne mogu nikad posve zacijeliti. Teško je prevladati afekat bola, čitajući retke u kojima se opisuje kako borci padaju u času kad se dive travci il oblaku a cto, baš time veže to djelo nesamo oči 1 mozak, nego i čitavu dušu i biće čitaoca uza se. Čovjek je potresen u zadnjoj SVOJOJ žilici, bijes ga grči u revoltu da se moglo desiti nešto tako strašno: oduzimati ljudima vitalitet, sok života. Milijuni tragedija: majke ı djeca bez hranitelja, dragana bez dragoga, sestra bez brata, a vraćeni: ludi i suludi, tuberkulozni i luetični. Porodice, brakovi... šteni, razrovani. Užas, grozan užas: pamet staje. Riječ zapinje. Grozno jaka, bijesno jaka životinja mora da je Čovjek — Jer sve će to on morati prije ili kasnije -preboljeti, jer: živjeti se i dalje mora!

uni-

Vojnik plače. Kad vojnik plače, to je težak i crn plač. O, ima li uopće nešto veće, dirljivije? — Drugarstvo, veliko drugarstvo stvorio je boj u šančevima. A. drugovi pomalo nestaju. Ostaje osama.

Preostaje nastavak borbe. Borbe za sebe

sama, za povratak vlastite duše. =

> "=

Tako sada teče ta očajna borba povratka. Treba stisnuti šaku, zgrčiti pest. I kao maljem udarati u sve trulo i kompromisno da se sazda nov, čisti svijet. Milijuni vape za njim. Radi se o tragedijama milijuna. Velika legija korača od beskraja do beskraja da nađe tračak sunca, a bitka je užasna ı gorka.

Nema više šančevia, granat4,prostreljenih lubanja. Ali ima strašna svakodnevnost, njena borba za koricu duše i slobode.

=

261

jj“