Hanoar : list jevrejske omladine Jugoslavije

Ondje, na uglu stoji žena. U dronjcima. I viče. Izvikuje novine nekim kričljivim glasom koji prodire leđnu moždinu. Za dinar ı po. Ta je žena trudna. I dođe mi da zaviknem nerođenom bratu ili sestri da najteža ı najodlučnija borba još nije nastupila.

A taj brat ı ta sestra, milijuni braće ı se-

star4, dići će se na obranu svoga prava na sunce, na mladost i život. Mora doći, bez uslova mora doći jedan dan kad će Ernst

opet naći svoju dušu, i osvetiti svu krv. ili zar je Paul Baumer uzalud pao onoga čudnoga jesenjeg dana kad na zapadnoj fronti nije bilo više ništa nova??

Pavao Wertheim

ŽIDOVSKA POVIJEST

Jiidische Geschichte. Von Joachim Prinz. Vcrlag iiir Kulturpolitik, Berlin. 1930. Mit 15 MIlustrationen. Cilena 140 Din. — (platno).

U posljednjim je godinama biogra{ska literatura veoma napredovala, ı po množini, ı po vrijednosti djela. Jedva ima znamenitjega čovjeka koji ne bi bio posebice prikazan. Ne radi se više o dokumentovanim ı znanstvenim studijama, nego o dinamskom crtanju koje izvire iz umjetničkoga uživljavanja u ličnost.

Je li čudo da u takvo doba ı židovski narod postaje predmetom ovakvih biografskih djela. Mjesto sporoga ı temeljitoga studija letimičan pregled njegovih bivanja: mjesto znanosti pričanje, mjesto dokumentovanosti dramatske scene, ı zapletaji.

Joachim Prinz pokušao je na 269 stranica »da židovsku povijest u jednom dahu, i to ljudima kojima je stalo da osjete nešta od napetosti, dinamike, drame ove čudne zajednice.« Pričanje je zanimljivo.

ispriča

ali nije u jednom dahu, nego jc naprotiv isprekidano, jer pored sjajnih odlomaka (napr. odlomak o sefardskim Židovi-

m a, koji je gotovo novost u našoj literaturi}

ima potpuno slabih. Dok su neki ljudi ocrtani živo, te ih vidimo pred sobom, dok je gdjekad i općenita atmosfera, prikazana kratko ali jasno, dotle osjećčamo da knjiga nema prave baze. Ona je zaista pričanje, zanimljiva anegdota, ali nije povijest. Čita se poput romana. a to joj je velika odlika, jer ipak nije. po materijalu. diletantska i nepouzdana. Sa-

25

mo nije potpuna: ni u punoći materijala, ni u Jednovitoj obradbi pod jednim ı određenim vidom.

Kao zabavno pričanje ona može da posluži u nas zacijelo boljc od ma koje druge židovske povjesnice, jer su sve one dosadne i mrtve, ako izuzmemo velika djela Graetzovo ı DĐubnovljevo. Ali je šteta, što je stil gdjegdje afektiran., nejasan ı očito neizglađen; i materijal je gdjekad ispremiješan. Da su ovo samo lusmena predavanja, moglo bi se to oprostiti: za knjigu je ncoprostivo. sto su tako jedva oprostive onolike štamparske pogreške. (Str. 151 ı 1592 nejasan stil: str. 221 zbrka godina bez dovoljnih nutarnjih razloga. među Sštamparskim griješkama pored mnogih interesantna pogreška u Balfourovoj deklaraciji str. 249, novi pisac Herz! Alt — napisao roman Neuland v. str. 972).

Nadajmo se da će u drugom izdanju biti pogreške popravljene, jer Je Prinzova povjesnica ipak zgodna i vrijedna preporuke.

Dr. Cvi Rothmiil!er

ANEGTODA ILI ROMAN

Mvron Brinig: Die Singermanns. Roman.

Aus dem Amerikanischen von Lisa H. Lons.

Cijena Din 91.— (platno). Adoli SponholtzVerlag, Hannover.

Anegdota postaje roman time Što ne Opisuje događaje nego ih formira u jedinstvo i veže sa životnom cjelinom. (Isto tako postaje anegdota historijom; samo što je roman produkt pjesničke fantazije, a historija se temelji nia stvarnom i utvrđenom bivanju). Jedinstvo cjeline i u isti mah komentar životu: to je roman. .

Često dobivamo pod imenom romana samo mmegdotu. I ona imade svoju vrijednost i zanimljivost. Ali nije roman.

Često može djelo da bude i roman i anegdota. Za pojedini «slučaj» ono je jedinstvo i komentar (Deutung), dakle roman. Za cjelinu ono može ipak da ostane samo dobra anegdota.

»Singermannovi« je veoma zanimljivo pričanje o iseljenicima iz Rumunjske u Ameriku. koji se iza teške borbe ekonomski snalaze u

Pi

~