Hanoar : list jevrejske omladine Jugoslavije

san! Zar nećeš da mi veruješ?! A ja ti odgovaram: moraš mi verovati, Inače li neću ispričati san. Ako veruješ, naći ćeš ljubav: samo ako veruješ u nju, ti ćeš je sresti. Verne, nepokolebive u veri, ljubav traži; ona Je samo Za svoje vernike, za svoje poklonike. — Padni na kolena pred njen oltar, prinesi Joj dar: verovanje, i očituj joj tvoju ropsku odanost — tada ćeš je naći. Ona će na tebe čekati: i čim podigneš oči s njena oltara, ti Ćeš opaziti smešak ljubavi. Srešćeš ga uvek na putu, u svim danima. U tvojoj će se duši nastaniti i pratiti kao verni drug. Pogledaj, ja sam se celim svojim bićem priljubio plavom, nasmešenom nebu; ja sa ljubim. Pogledaj leptire i cveće ı zvake sunca! Ne osećaš kako se ovi međusobno vole ı ljube neizmernom čežnjom proleća?!

Podigni glavu i ogledaj se oko sebe! Ako, je u tebi volja, naći ćeš ljubav — ona na tebe čeka. Slušaj, slavuj bigliše prvu čeznutljivu pesmu: ko zvonki romon potoka i opojni šum mlade, prolistale šume. Šušti ı šumi, romori, plače i čezne — tihi proletni lahor...

Oblačić sam svetla i ljubavi, čežnje ı nestašnog smeha.

PAVAO WERTHEIM: NA ZVJEZDANIM KRILIMA

»Ali kao kristal budi miran, ali kao led budi čist i leden! Mučaljiv, golem, kristalan, leden. Brate, Ti ćeš

takav da budeš.« KROZ NOĆ

i

Dublja je noć od sunca, dublja je šutnja od riječi, dublja je čežnja i l

djela. Dok sunce obasjava vidokruge, a omo je oko sklizavo šarenilo pre-

krasnih laži, blistavih i sjajnih. Lijepe su laži boja ı zvukova, panorame

gorskih jezera, šuštavi nabori haljina svilenih koje se opojno svijaju u strasti

oko pasa ljepotica djevičanskih. Ali kad noć padne, onda spava jezero u gori

i sve šarenilo dana. A mir dubine ulazi u duše i srca u kadu tamjana, svečano

i gordo. A u njemu nema slatkih laži, ni šarenila varke, u njemu je istina ı

šutnja. Šutnja je duboki i zagledani pogled koji prodire u srž ı bistvo, koji

dere, lomi i krši kao tornado. A ipak je miran ı tih. Riječ je bijeg, riječ JE

obrana u slutnji slaboće. Nadmoć šuti, slaboća zbori. Čežnja hoće sve, djelo

je dio. Čežnja je golemo more ı ocean, talasi ı bune, a djelo je put, kostur ı klop.

;

Duboka je noć uspavala sunce. Riječima valja pjevati uspavanke da

usnu u šutnji. Dok djela miruju, čežnja caruje bistvom.

Zvijezde se orosile majem života i titraju kao malene djevojčice koje

se s loptama igraju. Nebom lutaju priče ı sjenke. Spokoj pada u duše boga. Amen!

255