Hanoar : list jevrejske omladine Jugoslavije

u Tebi, jer Tvoja je strast najteže buntovništvo majvećega mira koji neka "Te miluje, amen! i Došao si, brate, došao si, a smiješak je govorio oko usana Tvojih. O sitnosti ljudi koji se komešaju u kaplji vode. O, brate, kako su sitni ljudi, kao praživi! Ha, ha, brate, kako su oči Tvoje blistave strijele. Žališ ljude, teško "Ti je snositi siromaštinu njihovu. Znam, znam koliko žališ te uboge stvorove. Jedni bi htjeli da zavire u dušu i da otkriju njezine zakone kao onaj da je dva pomnoženo s dva četiri, htjeli bi da skinu masku kako oni to kažu. A Ti si mi rekao. brate: »O, sirote demaskatori, kako su tužni stvorovi. Oni koji sami nemaju ništa oni idu da kidaju koprene tuđe tajne ı da prstima svojim ukaljanim blate duše čiste. A sve za volju neke nauke takozvane. Ali nije to mauka jakih i mišićavih. Žene slabačke, starice nemoćne, djeca kukavna, ona kreću za tom lažnom naukom slabih ı neimar4. I kažu oni: eto, otkrili smo "Te, gol si pred nama, prazan i nag! A, ja se tek smješkam i praštam zablude ženama slabim!« A drugi plaču za svilenim haljinama i tužno gledaju sjaj prstenja koje se blista. I žao im je, ako ljudi neće da o njima dobro zbore kad se sastaju na razgovor. 1 htjeli bi svagdje pomalo da budu, ı htjeli bi malo svile, malo zlata, malo mudrosti, malo ovoga ı malo onoga. IH: puno od svačega? A, Ti, o brate, Ti si mi rekao: »Njihovo najviše puno, uvijek mi je još premalo. Ja neću malo zlata ı malo svega, ni puno svega nije mi dosta. Ja hoću sve, sve. Samo sve! I ništa više.«

O, žalosne su ložnice ljudske. Žalosne su noći u ložnicama bračnim, svadbene su noći njihove Žžalosne, strašno Žžalosne. Znam, brate, oko Ti je kružilo ložnicama. A kad si se vratio, bol Ti je lebdio obrazima. A ja sam došao da te pitam i da mi kažeš. A Ti mi reče: »Laž su ložnice njihovc, užasna laž! Kupuju se i prodaju, a srca nemaju. Jedni se čine kao da znaju za ljubav, drugi je bez stida gaze, trećima je svejedno. I varaju jedni druge. Trguju ljubavlju. I kreveti drveni, i stakla, i biseri, i kuće, i haljine, i zlatniši. sve su cijena ljubavi. A ljubav umire, ili je mrtva, ili plače. Da, laž, grozna laž lebdi nad parovima ljudskim u ložnicama njihovim. Hiljadu zlatniša, ili desetak ili stotinjak hiljada to je cijena. A ljubav je mrtva. Hu. laž, laž!! I ne znaju žene te za veliku strast, muževi čine kolika je cijena. Lažne su vanbračne ložnice, ali su milijun puta još lažnije bračne. I dok se za cijenu gnjusno gnječe svadbeni mladenci u svadbenim noćima, za cijenu, dotle je ljubav prodana ı plače, plače... O, da svisneš, o, da nestaneš! Ali — tako valjda mora da bude za malene ljude da brakom kupuju, plaćaju ljubav. Trgovina čudna, smiješna. A odvratna, bljutava, kao močvara blatna. Daleko treba poći da se čovjek očisti i opere, treba zaželjeti velikom čežnjom da među desecima tisuća nađeš jedan ljudski par gdje nema ljubavi prodane, zgažene. Ali, jao si ga onima koji trguju! I djeca njihova, ı sve u deveto koljeno prenosi se prokletstvo onih koji napuniše bračnu ložnicu trpovinom 1 zlatnišima, dok ljubav gaze ı pljuju, ı djeca ı devete potomstvo biće im prokleto! — O, blažena mene, gdje u jednoj od deset tisuća ložnica

257