Hanoar : list jevrejske omladine Jugoslavije

ljudskih nađem ljubay u svijetlu ı sjaju ovjenčanu ı blistavu!« Tako si mi zborio, brate! A onda si se nasmiješio ı blagost je obasjala obraze Tvoje. Ti si mi čist ı nedokučiv, pun si mi veličine ı prolivština silnih, sve si u jednome. A grozan u svemu. Tvoja je crvena bijesna požuda — ledenim ovita velom zime ı mira. Tvoja je spoznaja vrela — kristalna vaza, prozirna, glatka. Tvoje su noći majske u smijehu ı kliku — duboke šutnje bolova ludih ı plahih. Tvoje su radosti vrele — sunčane vatre čežnje ı sjaja. A na čelu Ti se odrazuje mir, velik ı gord. Smješkaš se, ljudi ı njihovi odnosi tek su epizode velikih koračanja Tvojih. I ne bojiš se Ti njihovih hvala. Ako Te slave, žališ ih, ako Te kore, žališ ih, ı treba da je tako! Jer oni začas slave, što su maločas korili. I Ti im se smješkaš. I krećeš svojom stazom! A bijelo je ı nevino cvijeće posuto stazom Tyojom, mirtin Ti je vijenac oko vrata, a ljubičin ı Jorgovanov oko glave, u grimizu Ti se halja vijori povjetarcem a mir teče vjeđama Tvojim, amen!

Bitak je tajan. Noć je spoj vasioni. Svijetla titraju ı kao da tajna leprši od zrake traci. I kao da u toj tajni vidiš čežnje ljudskih snova. Nad naseljem je noć, šutnja, čežnja.

O, žene ı djevojke, koje ne dočekaste nikad ljubljenoga, o, ruže, koje ocvaste neznane, o, čežnje, koje zamrijeste prije poroda, o težak je dah noći, opojan, ubojit, kadom svojim mirišljivim!

»QO, noći probdivene pod zlatom zvijezda, o, lelujavi vjetrovi ı zvuci neuspavani, 0, kako ste mi bratski ı sestrinski«, tako si mi rekao nekoć, brate!

Opet Je noć ı mir. Opet je maj, ı jorgovan ı Jasmin. Pod naseljem teče rijeka. U njoj se ljeska prolaznost. A Tvoja posljednja taština pade gle u rijeku! I nosi Je ona krilima svojim. A Ti si stao bogovski ı gledaš zagledano kako sve nestaje ı nestaje Tvoja posljednja taština. I eno je, nestaje sve više. A sad je nema.

Šume valići rijeke, šumore tiho ı bajno. A noć je duboka o ponoći, Djetinjstva cvatu u Tvojim grudima, a mlad si i strašno životan. Gle, kako se sigraju valići, gle sjaja i zvijezda, a velika šutnja pada na biće Tvoje, o brate! Mir s Tobom, amen!

Da, brate, posljednja je Tvoja taština otplovila rijekom. Sad si potpuno velik. Mala je težnja taština, mala slava, mala žudnja. Ali ko traži samo sve, za njega više nema taštin4.

Da, brate, noćne zvijezde šapuću ı drhtavo Ti se smješkaju dok Ti koračaš samcat.

I rasteš mi sve veći ı veći, dok ne budeš golem do beskraja, mučaljiv i kristalan u ledu, o, brate! Jer led i kristal, golemi muk, to je najveća Tvoja strast.

256