Hanoar : list jevrejske omladine Jugoslavije

ZDENKO LOWENIHAL,: PJESME

|P z Od Ga

Sjedim ı pišem. Sjedim kod malenog stolčića. Već Je star ı raskliman, ali ga volim, vjeran sam mu, Jer me uz njega vežu tolika sjećanja. Prozor je otvoren, gradska buka ulazi u moju sobicu ı uznemiruje Je, ali mene ne smeta, ja sam ostajem miran, miran u svome bolu. Žalostan sam, zaogrnuo me tužno plašt sudbine. Po danu, kad sam u ljudskome krugu, šutim u samoprijegoru, činim se veseo, bezrižan, drže me sretnim. Pa kako ı ne, još sam tako mlad, u proljeću života... Ali sada, vani Je večenja tama ı sam sam u svojoj maloj sobi, kod mog malenog stolčića ı svjetiljke što titra, kao da plače. Sam sam, sa sobom, sa svojim bolom, sa svojom tugom. Pišem, da si olakšam srce, a da ni neznam što, kako.

Ovo su moje suze.

Vani se smiruje vreva, talasi postaju sye manji, tiši ı tiši. Noć, san. Sam sam sa svojim bolom, nesretan, uzburkan, kao. da nikada neću naći sna.

A moji reci plaču.

Usred polja ubrao sam mak. Zreo, crven mak. Vrlo mi se svidio, bio je vrlo, vrlo lijep. Ali kad sam ga malo protresao, spadoše latice, Jedna za drugom. A u ruci mi osta zelena peteljka, s nešta crnoga praška na vrhu.

Moj puteljak vodi u hlad duboke tamne šume...