Hanoar : list jevrejske omladine Jugoslavije

ali mogu da znače sve, ako židovski naro.l od njih sve učini. U historiji, u međunarodnoj politici naivno je odviše polagati na obećanja, deklaracije i ugovore. Kad je Enpleska za vrijeme rata trebala Huseina, učinila mu je velika obećanja. Kasnije ga je držala tako dugo dok je to bilo moguće. Onda ga je pustila kao da nikada ništa nije bilo. Mogućnosti je bilo, ali to nije značilo da “e Engleska držati Huseina protiv Ibn Sauda ı onda, kad njezin štićenik bude slab i još :slabiji. Zato je politički naivno reći da je židovski narod učinio svoju dužnost, alı da nas je Engleska prevarila. Nema sumnje da je golema krivnja na engleskoj strani. Čitav niz teških razočaranja. Palestnska admini'stracija je posvema zatajila. Passfieldova je knjiga nečuveni dokumenat u našem odnosu prema mandatarnoj vlasti. Ali očito je da se židovski narod u posljednjim godinama našao u situaciji slabijega. Ko to ne će da vidi, bježi od zbilje.

Na tom su se kongresu sukobila dva svijeta. Na desnoj strani kuće reakcionarne partije u pokretu: revizionisti, mizrahi ı veći dio općih cionista. Ta se dva svijeta dijele na liJevo ı na desno u svim pitanjima Života, dakle i u politici i usocijalnom naziran ju. Radnička partija, najveća na kongresu, reprezentira uistinu našu državu. Po svoem političkom shvaćanju realna ı zrela da upravlja sudbinom pokreta, po svojem SsOcCIJalnom shvatanju toliko patriotska da imade razumijevanja za sve Što se Još može uklopiti u okvir nacionalnih interesa. Na žalost je lijeva strana kuće ostala na tom kongresu u manjin. Sudbonosan rezultat toga kongresa je pad Weizmanna. Čovjeka koji Je ne samo donio Balfourovu deklaraciju ı koji je kroz 153 godina stajao na čelu pokreta, čije je ime u židovskom narodu ızjednačeno s Herzlovim, a čije ime u međužidovski narodnom svijetu znači naprosto

marod, nego ı genijalnoga vođe, jedinoga ko-

ieeca imademo. jedinoga koji posjeduje neobične vrline kojima se vodi pokret. Mali su ga ljudi srušili. Mali ljudi koji su nakon dvije godine deklamovanja pobijedili brojem svojih mandata. Revizionistt ı oni koji su im blizu u posljednjim · su Neko je na kongresu rekao da mu je doduše poznato da su uz šofar i ratnu viku sruš e-

mjesecima mnogo bučili.

ni zidovi Jerjha, ali mu nije poznato da bi se od velike vike ikada bili zidovi opet podigli. Kad je kongres svojom rezolucijom srušio Weizmanna i trebao izabrati drugoga. nastala je tišina. Niti njega niti njegove saradnike nemoćni mali ljudi nisu mogli nadomyjestiti. Desnica je mogla da sruši, ali nije imala čime da gradi. I opet su ı radnici i ljevica općih cionista pokazali spremnost da uzmu na Sebe najteže breme konstruktivnoga rada. Nikada još nije pobjednik izašao na koncu poražen tako kao ta kongresna desnica. Kad je Žabotinski u onoj burnoj noćnoj sjednici u djetinjastoj napoleonskoj pozi stao na klupe kongresa, upravljajući prezirni pogled prema radnicima, a oko njega se sakupila garda njegovih pristaša da ga brani od napadača, kojih nije bilo te kad je teatralnim gestom razderao kongresnu legitimaciju i na koncu, zaboravivši se posvema, izvadio komad od 20 santimna te ga bacio među radnike, okrenuše se od njega i oni koji su možda simpatizirali s kojom od njegovih političkih ideja. Tako ne izgleda vođa židovskoga naroda. Posljedice toga kongresa još se ne mogu pregledati. Ali jedno znamo: radništvo je iz Đazela izašlo čisto. Partija omladine osvijetlala, si je lice te Je ı opet pokazala da na njoj počivaju temelji pokreta. Njeni vođe imadu smjelost da od svojih pristaša zahtijevaju sljedstvo i na nepopularnim putovima. Ne vodi se politika naroda time da mu se za sutra obećavaju ncispunjive iluzije. Svaki narod imade svoje 1deceale, ali pored njih ima ı parola za dnevni rad. Putovi su dnevnoga rada često teški ı trpki. Ali omladina neka znade da može imati puno pouzdanje u svoje vođe u Erec Jisraelu. Ako bude taj kongres imao ı teških posljedica, mi vjerujemo da će imati ı tu da se cionistički pokret neće po drugi puta dati zavesti na staze 17 kongresa. Nova će se Egzekutiva naći pred teškim zadacima. „Ali u njoj sjede dvojica naših najboljih: Berl Locker ı Arlosorov. Zato ćemo je svima našim silama poduprijeti. Više nego ikada mora omladina stajati na braniku cionizma kako ga ona shvaća. Naša je lozinka najoštrija borba protiv reakcije unutra i asimilacije izvana, aliinajvećinapor za konstruktivni dnevni teški rad.

Hans Hochsinger

262