Jugoslavenski imenik bilja

IX

na čitav rod , koje u drugom kraju označuje samo jcdnu vrst (jer jih ondje više neraste). Ovaj metež je jošt i odtuda postaoj što u ovoj knjizi nisu svakolika imena bilja iz svake okolice, već nešto odavde, nešto odanle, kako mi je uaspjelo. Bit će dakle vise putab, da narbd ime koje biljke, kojim se u ovoj knjizi samo jedna vrst označuje, u istinu proteže na čitav rod; nu ja toga nisam mogao učiniti, neimajud od nikuda potvrde.

Pokojni Heuriko Freyer, čuvar najprije kranjskoga, pa onda tršćanskoga muzeja, vrli prirodoznanac i slovenski rodoljub, pribirao je od početka ovoga vieka marljivo slovenska imena bilja, pa jik nakupio koje sam glavom, koje po prijateljih i crpanjem iz starijih slovenskib rukopisab, toliko množtvo, da popis tih imenah zaprema do 50 Hstovak u 4. Još dok sam pisao svoje Biljarstvo g. 1850., nstupi mi pokojnik svoj dragocjeni rukopis, živ dokaz njegova vatrena rodoljublja. Poredjujuć slovenska imena bilja s hrvatskimi opazio sam, da su ponajviše jednaka ili barem srodna i slična: to me pobudi, te sam i slovenska imena u ovu knjigu primio, pa da mi bude slovenska sbii-ka podpunija, zamolih pokojnoga profesora Ivana Tuška, onda tajnika slovenske matice, da mi bude u pomoć. On se mojoj molbi riedkim usrdjem odazva, te mi posla što je sam skupio, pa jošt izmoli od gosp. dra. Bleiweisa dva starija rukopisa (kojim za pisca nisam doznao), i jedan novi, naime obilatu sbirku slovenskib imenab bilja sabranu od župnika Medveda. Ovu gradju popunio sam prilozi gg. profesora F. Erjavca i župnika M. Sile. Tim je naraslo gotovo toliko množtvo slovenskib imenah, koliko ima brvatsko-srbskih, zato sam i prozvao ovaj imenik bilja jugoslavenskim. Misbm, da 6u ovim svojim poslom donjekle pritedi uzajamnomu poznavanju, popunjavanju i izjednačivanju jezika brvatsko-slovenskoga.

AI neima srodnosti i sličnosti samo medju imeni bilja brvatskimi i slovenskimi, nego jošt i medju imeni hrvatsko - slovenskimi i ostalib slavenskib jezikab; zato sam u ovoj knjizi pokušao porediti naško biljarsko nš,zivlje s inoslavenskim, koliko mi bijaše mogude; jer osim Rusab neima nijedno drugo slavensko pleme podpuna imenika bilja. Zato je moj trud u ovom pogledu samo prvi pokus; al i ovaj pokazuje očito veliku izkonsku srodnost slavenskib jezikab, te će možda dobro dodi kao prilog slavenskomu komparativnomu rječniku.

Jos de se jedno pitanje pažljivomu štiocu ove knjige nametnuti. On de pitati: jesu H ova imena bilja samo od književnikab za pi-