Jugoslovenski Rotar

nje tuzi pred upravnim sudom radi nezakonitosti toga rijeSenja, tu sad molitelj nema više spora sa susjedom, nego samo s upravnom vlasti, dok će susjed samo biti saslušan kao interesent.

Kada se dakle može podnijeti tužba na upravni sud? Odgovor na ovo pitanje već je nešto složeniji, jer ima više slučajeva kad tužba uopće nije dopuštena. Tužbi po samoj naravi stvari nema mjesta u svim onim slučajevima, koji spadaju pred redovne sudove kao i u disciplinskim predmetima, u koliko takovi nisu naročitim zakonom stavljeni u nadležnost upravnog: suda. Nema dalje mjesta tužbi dokle god nije iserpljen redovni tok instancija pred upravnim vlastima. U našem je upravnom postupku usvojen princip dviju molbi, t. ]J. onaj, koji drži da mu je riješenjem vlasti učinjeno krivo, ima pravo žalbe na jednu višu upravnu vlast, dakle protiv općine na srez, protiv prvomolbene odluke sreza na bansku upravu, a ako je ova bila prva molba, na ministra. No ako je srez ili banska uprava odlučila u drugoj instanciji, tada nema više žalbe na višu vlast, nego se tek može pokrenuti administrativni spor tužbom pred upravnim sudom. Tužiti se može u roku od 30 dana.

Skladno sa istaknutim načelom dviju instancija zakon je odredio da je riješenje druge molbe izvršno te da tužba na upravni sud u pravilu ne sprečava izvršenje utuženog riješenja. Ovo je veoma važni momenat, na kojeg naročito upozorujem, jer u praksi i suviše često dolazi da se stranke čude i žale kako to, da se utuženo riješenje izvršava, dok još teče spor pred upravnim sudom. No i ovo se može spriječiti, i ako ne uvijek. Zakon naime propisuje da u slučaju, kad to dozvoljava javni interes, a kad bi izvršenje upravnog akta moglo tužitelju donijeti štetu, koja se nebi dala popraviti, tužitelj može moliti odgodu izvršenja upr. akta dok se ne donese presuda upravnog suda. Ovo se mora moliti kod same upravne vlasti te ova o tome odlučuje po svojoj slobodnoj ocjeni.

Iznimno može se pokrenuti administrativni spor i protiv riješenja samo jedne upravne vlasti ako je po izričitom zakonskom propisu ta vlast ovlaštena da riješava u prvoj i posljednjoj instanciji.

Upravni sud donosi presudu na osnovu činjenica, koje je utvrdila upravna vlast. Ovaj je veoma važni zakonski propis, kojeg treba uvijek držati pred očima, sasvim u skladu sa načelom upravnog sudovanja da se njime ima utvrditi da li se je upravna vlast u svome radu držala propisane forme postupka i da lije ispravno primijenila zakon. Prama tome ne mogu se u tužbi na upravni sud iznositi neke nove činjenice, koje nisu bile iznesene u postupku pred upravnim vlastima, ne mogu se iznositi nova dokazala, koje upravna vlast nije bila u mogućnosti da ocijeni, jer bi inače osnov za riješenje odnosno presudu bio drugi no što je predležao upravnoj vlasti.

5 tim u savezu jasno je da upravni sud ne može suditi o onome, о čemu je po izričitom propisu zakona upravna vlast ovlaštena da odlučuje po svojoj slobodnoj ocjeni. Da to prikažem primjerom: Zakon o držanju i nošenju oružja propisuje da se nošenje oružja može dopustiti svakom građaninu, koji ispunjuje izvjesne uslove. Tu dakle i onda, kad su uslovi ispunjeni, upravna vlast ne mora nego samo može dati doZzvolu, pa ako je uskrati, nema mjesta tužbi na upravni sud, jer ona

17