Jugoslovenski Rotar

tu radi po svojoj slobodnoj ocjeni. Ili dalje: po zakonu o činovnicima ministar ima slobodnu ocjenu o tom, hoće li koga unaprediti. Tu nema mjesta tužbi, no ako se činovniku nakon stanovitog broja godina nebi dala periodička povišica plaće, na koju ima pravo, ima mjesta tužbi, jer tu nema slobodne ocjene, nego propis, koji se mora izvršiti.

Uz navedene slučajeve u kojima nema mjesta tužbi još je jedan, koji se često pušta s vida, a to je slučaj kad netko podnosi tužbu a da mu nije povrijeđeno njegovo pravo ili neposredni lični interes. Da i to prikažem primjerom: Kod neke dražbe povrijeđen je neposredni lični interes jednog učesnika u dražbovanju ako je protivno dražbenim uvjetima prihvaćena ponuda manja od njegove. On tu može tužiti protiv riješenja kojim je dražba odobrena. Nasuprot neko treće lice, koje samo na dražbi nije učestvovalo, nebi moglo tužiti jer dotičnim riješenjem nije povrijeđen nikakav njegov neposredni lični interes. Ili n. pr. ministar izda jednu naredbu općeg značaja, koju netko smatra protivnom zakonu. Ne može sad dotični podnijeti tužbu drž. savjetu i napadati zakonitost te naredbe, jer tu još nije povrijeđen njegov lični interes. No ako se ta naredba primijeni na koji njegov konkretni slučaj, nastaje njegov interes i on može tužiti.

Izuzev naprijed spomenute slučajeve, u kojima nema mjesta tužbi pred upravnim sudovima, tužba je dopuštena ne samo protiv akata redovne uprave nego i protiv kaznenih presuda upravnih vlasti. Dakako da se ni ovdje upravni sud ne može upuštati u ocjenu, da li je upravna vlast ispravno ili neispravno poklonila vjeru nekome svjedoku. Ako je svjedok ispravno saslušan o, činjenicama, ako su te činjenice navedene kako treba, ako nema bitnih protuslovlja u iskazima svjedoka i inače utvrđenim činjenicama, upravni je činovnik kad vrši upravno kaznenu vlast baš tako neovisan u ocjeni dokaza kao i suci redovitih sudova, jer se u pomanjkanju posebnih propisa za upravno kazneno sudovanje imadu primijeniti propisi krivičnog sudskog postupka. Nebi stoga upravni sud mogao poništiti kazn. presudu zato, što je poklonjena vjera jednome svjedoku a nije drugome, koji možda tvrdi protivno, ali će poništiti presudu ako nije kako treba utvrđen učin kažnjivog djela, ako nisu navedeni razlozi za presudu ili ako su inače povrijeđeni postupovni propisi.

Da vidimo sada kako i šta radi upravni sud kad mu stigne tužba. Kod upravnih se sudova — a jednako i u državnom savjetu — sudi po odjeljenjima od više sudaca i svakom odelenju unapred za cijelu godinu predsjednik suda dodijeljuje vrste predmeta, o kojima će suditi. Tako n. pr. zagrebački sud ima tri odelenja i to dva za predmete upravne naravi, a jedno za predmete isključivo finansijske naravi (porezi, monopoli, takse itd.). Svako odelenje riješava sasvim nezavisno od ostalih, a poslove unutar odelenja raspoređuje predsjednik odelenja.

Kad stigne tužba, ona se po na?avi predmeta najprije upućuje nadležnom odelenju, gdje sekretar prije svega utvrđuje da li tužba ima potrebne forme, da li je taksirana kako treba i ima li potrebne priloge. Ako tužba nije u redu, vraća se tužitelju da ukloni nedostatke u određenom roku, koji mu se izričito određuje. Ako je tužba u redu, traže se ponajprije spisi od upravne vlasti, koja ih je dužna dostaviti sudu čak i onda, ako se radi o spisima povjerljive prirode, koji se onda kod suda

18