Jugoslovenski Rotar

naročito rukuju. Na žalost ovo obično traje prilično vremena te se događa, da ni mjesecima spisi ne dolaze, bilo jer ih vlast momentano treba, bilo jer su poslani kamo drugamo itd. Kad stignu spisi, jedan ih sudija referent prouči i onda u sjednici odelenja donosi referat o stvari i svoj predlog. Taj predlog može biti ili da se tužba odbaci kao nedopustiva iz napred navedenih razloga, ili da se presudom odmah poništi utuženi akt upravne vlasti radi nedostatno utvrđenih činjenica, radi protuslovlja u spisu ili formalnih nedostataka, ili, a to bi trebalo biti u pravilu, da se odredi javna rasprava za pretres tužbe. Zakon je predvidio da se redovito presude donose nakon javne rasprave, no na žalost posljednjih godina je veoma porasao broj slučajeva gdje se upravni akti poništavaju odmah u sjednici radi znatnih formalnih i stvarnih nedostataka, koji su očito posljedica preopterećenosti upravnih vlasti ili i nedostatnog posvećivanja pažnje pravilnom- postupku.

Na javnu se raspravu pozivaju tužitelj i tužena upravna vlast. Uz to moraju se pozvati i lica, kojima bi poništenje upravnog akta moglo biti na štetu, jer se i njima mora dati prilika da budu saslušana. Predmet se pretresa kao i kod redovnih sudova pa tu i vrijede propisi građanskog sudskog postupka u koliko nije naročitim zakonom inače propisano. Presuda donosi se ili odmah nakon rasprave ili u roku od S dana.

Zanimivo je, a to je upravo i karakteristika upravnog sudovanja, da je presuda upravnog suda uvijek negativna. Njome se ili odbija tužba ili se poništava utuženo riješenje. U svakom slučaju presuda je obrazložena, pa ako je upravni akt poništen, u njoj se naređuje da upravna vlast ima donijeti novo riješenje držeći se kod toga razloga presude upravnog suda. Dakako da i protiv toga novog riješenja može i opet biti mjesta tužbi na upravni sud, ako riješenje ne odgovara presudi ili Je riješilo još nešto drugo, o čem nije bilo suđeno.

Protiv presuda upravnog suda može se podnijeti žalba na državni savjet u roku od 15 dana, no upravna vlast može se Zaliti samo uz prethodno odobrenje ministra.

U praksi veoma često dolazi da tužitelji traže da im troškove postupka pred upravnim sudom naknadi stranka, s kojom su imali spor pred upravnim vlastima. Ovo je dakako sasvim netačno, jer pred upravnim sudom, kako smo već kazali, tužena je upravna vlast. Zakon je s toga izričito odredio da se samo tužitelj može osuditi na platež troškova, ako mu tužba bude odbijena, dok u slučaju, ako tužbom uspije, nema pravo na naknadu troškova. Ovo očito nije pravedno, nego bi bilo u redu da u slučaju, kad tužitelj dokaže da je upravna vlast donijela utuženi akt protivno zakonu, tužitelj imade pravo barem na naknadu efektivnih troškova takse koje je morao platiti na tužbu, a koje idu u korist države. Sama taksa na tužbu iznosi 1% vrijednosti predmeta, ako je predmet procijeniv, inače Din 200.—. Imali smo u praksi slučajeva gdje je taksa premašila desetak i više tisuća dinara, a tužitelj je tužbom uspio. On je dakle dokazao sudskom presudom da mu Je protiv zakona učinjeno krivo, ali mu nitko te takse ne vraća, pa tako u stvari država imade neposrednu, često, dosta znatnu korist od toga, Što je njena vlast donijela nepravilno riješenje, radi kojeg je stranka primorana da tuži na obranu svojih prava. Još je gore —

19