Jugoslovenski Rotar

Do evakuacije Srbija je dobila dva puta po 110 miliona franaka u vidu zajma, i te su sume stavljene na raspoloženje njoj od strane Francuske i Engleske. 1915 god. obe ove sile učinile su nam svaka po 159 miliona franaka avansa, koji su isplaćivani u ratama od po 30 miliona franaka. Ove sume upotrebljene su kako za ratne potrebe tako i za isplatu plata državnih činovnika, i, najzad za službu državnih zajmova. Rat koji se jedno vreme vodio i na našem zemljištu onemogućio je prikupljanje poreza, a već o upisu kakvog ratnog zajma nije moglo biti ni reči s obzirom na osiromašenje zemlje ranijim balkanskim ratovima.

Posle evakuacije pa sve do ulaska Amerike u rat, mi ulazimo u drugi period naših ratnih dugova. Srbija je do ulaska Amerike u rat dobijala svega po devet miliona franaka mesečno za plate i pomoći, a osim toga dobili smo odjednom 42 milijona i 225 hiljada franaka za izdrzavanje vojske i za sluzbu inostranih zajmova.

Treći period našeg ratnog zaduženja počinje ulaskom SAD u rat. Naša dotadanja pomoć od 9 miliona franaka mesečno, i suviše neznatna, biva povećana sa još jednim milionom dolara mesečno. I jednu i drugu sumu primili smo do 1919 godine (Amerika do 1 januara 1919, Francuska i Engleska do avgusta 1919). U 1919 god. Francuska i Engleska dale su nam još 50 miliona franaka.

Rat je bio završen primirjem od 11 novembra 1918, ali su finansijske teškoće za našu mladu državu tek bile otpočele. Kakve su te nezgode bile i kakav je finansijski haos vladao u to doba kad smo se vratili u zemlju s obzirom na disparatnost financijske i administrativne strukture raznih pokrajina, koje su ušle u sastav nove države SHS, vide se najbolje po tome što je novi budžet za 1919/20 predvideo jedan deficit od 876 miliona dinara. Još su nam u sećanju muke oko rešavanja problema zamena krunskih vrednosti za dinare, neujednačeno poresko zakonodavstvo, pitanje obnove železničke mreže i porušenih zgrada, naknade štete privatnim licima, stanbeno pitanje i t. d. koje uzgred spominjemo, jer to ne spada u okvir ovih razmatranja. Naše finansijske teškoće bile su utoliko teže, što ni sami saveznici nisu bili složni kako u pogledu odredaba političkog dela ugovora o miru tako i u pogledu veličine naknade štete, koju je trebala da se naplati od Nemačke i njenih saveznika.

Pregled našeg ratnog finansiranja ne bi bio potpun ako se ne bismo osvrnuli na dva krupna pitanja, za čije je rešenje upotrebljen dugi niz vremena i puno mučnih pregovora. Ta su pitanja: 1) regulisanje međusavezničkih ratnih dugova, i 2) pitanje reparacija našoj zemlji. Ova dva pitanja su u tesnoj vezi, jer je ugovorima o miru utvrđeno načelo, da se iz dobijenih reparacija imaju da regulišu dugovi koje su saveznici međusobno učinili za vreme rata.

B) REGULISANJE NAŠIH RATNIH DUGOVA SAVEZNICIMA

Po završenom svetskom ratu Balfour. je predložio opšte brisanje međusavezničkih dugova. Amerika međutim, koja je bila jedino u položaju poverioca prema svojim evropskim saveznicima, nije pristala na taj predlog. Tada je Velika Britanija prva pristupila regulaciji svojih dugovanja prema Americi. U pitanju je bio ne samo njen prestiž kao velike

273