JUS standardizacija

dirani proizvodi, itdđ.), ali njihova primjena mora biti zakonski rriznata i regulirana tako da i proizvodđjač sirovina i DrFOizvodjač gotovih proizvoda zna, kada i adje i sa kojim sirovinama smije, a ne samo moOže, proizvoditi ođredjeni proizvod.

Eklatantan primjer su proizvodi od armiranog poliestera. Danas se u Jugoslaviji proizvodi sirovina za potrebe svih preradjivača, kod četiri velika proizvodjača, poliester smole, od kojih je najveći u Hrvatskoj. Preradjivača ima ogroman broj, od sitnih obrtnika do velikih prcizvodjača i u naJjrazličitijim područjima primjene, a prije svega u:

- brodogradnji

-– gradjevinarstvu

- kemijskoj industriji

– ambalaža za prehrambene svrhe - ambalaža za zapaljive tekućine

Nažalost, do danas nije donesen ni jedan standard iz ovog područja.

Prcizvodjači sirovina posjeduju proizVO=djačke specifikacije, uputstva za rađ i mogućnosti primjene za pojedine tipove sirovina, medjutim, tko garantira da će preradjivač upotrijebiti upravo taj tiD Sirovine za odredjenu namjenu ili raditi po predloženoj tehnologiji, jer je mnogo ekonomičnije proizvoditi iz jeftinije sirovine. Na gotovom proizvodu ne vidi se kemijski sastav, tj. osnovna sirovinska baza.

Korisnik proizvoda nije ničim osiguran od rizika, koji Je preuzeo na sebe Onog momenta, kada je prihvatio estetski vrlo lijep, moderar proizvod, vrlo često bez ikakve ili nepotpune deklaracije.

Gdje je sigurnost ovome potrošaču i tko će

biti odgovoran za nesreću kođ upotrebe proizvoda za koji ne postoje nikakvi propisi,

već su prepušteni stupnju stručnosti i savJesnosti proizvodjača?

Navjest ćemo i primjere proizvoda i područJa, gdje su se udomaćili ovi materijali i gdje se svakodnevno osjeća pomanjkanje standarda. To su na pr.:

- cisterne za uskladištenje lož ulja u domaćinstvu i za prijevoz naftnih derivata iz armiranog poliestera i opasnost od požara, statičkog elektriciteta, - fasadni elementi, pregradni na bazi armiranog poliestera, poliuretana, okirola, ekspandiranih krutih materijala i dr, te opasnosti od požara,

- raznovrsni ambalažni materijali za prehrambene proizvode na bazi različitih plastičnih masa i njihova zdravstvena

ispravnost,

- ogromna paleta sredstava za pranje i pitanje njihove razgradnje, te opasnost za floru i faunu,

– sve vrste pisala i boJa za šFclsku djecu i Cpasnost od trovanja,

- kozmetički proizvođi i njihova zdraVstvena ispravnost, itd.

Mišljenja smo, da i u samom postupku donošenJa standarda i drugih propisa ima iZvjesnin nedostataka.

Standardima se reguliraju karakteristike materijala na Više kanala:

- sa stanovišta fizikalno-kemijskih SVOJstava, -– sa stanovišta klasične namjene (primjena u gradjevinarstvu)

- sa stanovišta opasnosti -— najče sična podjela i klasifikacija ( požarna zaštita).

Prilikom donošenja standarda nema dovoljno koordđinacije izmedju komisija, naročito kada su u pitanju moderni materijali (polimeri) koji konkretno kod klasifikacije materijala po opasnosti od požara nisu našli svoje mjesto.

To Je upravo razlog, da je i sigurnost primJene takovih materijala znatno manja nego Što to ovi materijali svojim karakteristikama i tehnološkim mogućnostima prerade zaslužuju, kada bi se to reguliralo propisima, upravo onako kako se to regulira kod klasičnih materijala.

Mi smo se prvenstveno osvrnuli na domaće tržište, domaće proizvodjače i željeli smo ukazati koliko je umanjena sigurnost primjene ovih proizvoda, čija područja nisu obuhvaćena standardima, tehničkim normativima i normama kvaliteta.

Kako stoji sa proizvođima iz UVOZa?

Član 2. Zakona o standardizaciji kaže, da je provjeravanje proizvoda u pogledu kvalitete dužnost uvoznika, odnosno zastupnika strane firme pri prodaji robe sa konsignacije proizvoda.

Sa sigurnošću možemo tvrditi, da je iz ručja kemijske preradjivačke industrije, cement jedini proizvod iz uvoza kod kojeq se permanentno provodi propisana kontrola da sa kvalitetom tog proizvoda nema problema. Mislimo ovdje, proizvod za tržište. Gdje je permanentna kontrola briketa ug=-

ljena, pogotovo za velike gradove?

rod-

(O

Bilo bi oportuno govoriti o nedđostacima kada standarda nema, a ne Ostvrnuti se i na nedorečenost donesenih propisa. Propisi moraju biti nedvosmisleni tj. ne dozvoliti da ga svatko provodi kako želi ili da ga se čak mimoidje. To izaziva nesigurnost inspekcijskih organa, proizvodjača i potrošača.

166