Naša stvarnost

LJUDI — DOGAĐAJI — KNJIGE 111

SMISAO KOLEKTIVNIH UCOVORA

Štrajkovi francuskih radnika naišli su u celoj svetskoj javnosti na najraznovrsnije komentare. U njima se najčešće raspravljalo o »ekonomskim« posledicama 40-satne radne nedelje, o povišenju nadnica i plaćenog odmora, dok je obaveznost kolektivnih ugovora bila potisnuta malo u pozadinu. Njoj se, kanda, nije pridavala ona prvoredna važnost kao gore pomenutim činjenicama. Ustvari, ako bismo već hteli da pravimo skalu važnosti, možda bi trebalo da red bude obrnut. Jer, kolektivni ugovori su baš, principijelno, ona institucija, preko kojih može radništvo, kao celina, da se suprotstavi poslodavcima, kao celini, i da onemogući samovolju i specijalan postupak prema pojedinim radnicima, nepoželjnih ili manje poželjnih. i

Svaki ugovor izmedju radnika i poslodavca, ako nije kolektivan, stvara za izvesno vreme jednu subjektivnu pravnu situaciju izmedju ugovornih strana. Uslovi predvidjeni u takvom wugovoru su predmiet čestog menjanja za vreme samog njegovog važenja, jer zavise od raznih okolnosti, a naročito od volje poslodavaca. To je potpuno razumljivo. Prema posiodavcu je kod ugovaranja stajao nasuprot samo jedan radnik. Kod kolektivnog ugovora, medjutim, nasuprot poslodavcu stoje svi radnici, i zato cni mogu, a to im je i glavni cilj, da neodredjenost i nestabilnost radničkog položaja, koji rezultira iz individualnih ugovora, otstrane.

Do junskog sporazuma, radnici i poslodavci u Francuskoj, vrlo retko su regulisavali svoje odnose kolektivnim ugovorima. Izuzetno je bilo stanje posle rata kada su poslodavci usled smanjenja proizvodnje i značajnih pokreta u radničkim masama, sami zahtevali da sa radnicima sklapaju kolektivne ugovore. Ali, čim je ovo nepovoljno stanje za poslodavce prošlo, njihove organizacije su prema koleklivnim ugovorima zauzele neprijateljsko držanje, smatrajući da takvi ugovori pretstavljaju ograničenje njihove slobode i autoriteta i da su velike prepreke za normalno funkcionisanje njihovih preduzeća. Glavni njihov prigovor je bio da uslovi predvidjeni u kolektivnim ugovorima vezuju ugovorače, bez “obzira na primene koje se mogu desiti u ekonomskoj situaciji, bilo opštoj ili specijalnoj u njihovim industrijama. Oslobodjavajući se od kolektivnih ugovora, poslodavcima je bilo lako da terete i troškove krize prebace na radnike, smanjenjem nadnica i povišenjem radnog vremena.

Iz ovih razloga kolektivni ugovori u sadašnjoj ekonomskoj situaciji stiču za radništvo naročitu važnost. Pored materijalnog poboljšanja i normiranja uslova rada, u njima se manifestuje i snaga organizacija, a njihovo ostvarenje i sprovodjenje pretstavlja povećanje snage radničkih sindikata, jer bez sindikata nema ni kolektivnih ugovora.

Koliki je značaj ovakvih ugovora za radništvo najbolje se vidi iz OVO nekoliko važnih odredaba, koje predvidja kolektivni ugovor pariskih metalurgista zaključen 12 juna o. g. izmedju Komore pariskih metalurgista i radničkih sindikata, i koji istovremeno služi kao tip ugovora za sva ostala preduzeća, u kojima su radnici ovih poslednjih meseci obustavljali posao:

»Pridržavajući se svih zakona, poslođavci priznaju slobodu mišljenja i pravo svima radnicima da slobodno pristupaju i pripadaju jednom profesionalnom sindikatu.