Naša stvarnost

LJUDI — DOGAĐAJI — KNJIGE 115

rade i koji stvaraju materialnu podlogu kulture, ostaju u zasenku... Na taj način razvod izmedju života i nauke i umetnosti je skoro potpun...

Umetnost ima danas za mecenu finansijera i... državu. Moderni »mecena« kupuje samo ona umetnička dela koja imaju službena priznanja, akađemijske nagrade i komplimente umerenih reakcionarnih listova, jednom rečju, koja se dobro kotira... I drugi »mecena«, država, onakva kakva je... ne utiče ni malo bolje na razvitak umetnosti... Ono što ona pomaže, to je jedna studena, ukočena, formalistička i ropska umetnost, za. koju je lepo rečeno da je jedna osobita vrsta umetnosti u kojoj je to jedino osobeno što i nije umetnost nego jedan zanat. Umetnost je donde umetnost dokle je slobodna, dok umetnik uživa punu slobodu stvaranja...

I od takvog stanja stvari pati i umetnost, kojoj su krila sasečena, i narod, koji je lišen jednoga od najvećih zadovoljstava i od najviših izraza života ljudskog ...

Starinska legenda predstavlja Anteja kako mu se ponovo vraća snaga kada se dotakne zemlje. Tako je i sa umetnošću: njena nekadašnja snaga joj se vraća kada se dotakne izvora svake snage ljudske, naroda, kada pusti žile u zaparloženu, ali uvek snažnu i plodnu zemlju naroda. Umetnost je biljka koja niče iz naroda, iz njegova napretka i blagostanja... Umetnost, ako hoće đa živi, treba da se vrat svome prvom izvoru: širokoj i svežoJ masi narodnoj. Kao i na sve drugo, narod ima pravo na cvet misli ljudske, na umetnost. I zbog toga, mesto stare, naivne, zbunjene, čisto negativne devize: uništenje estetike, čuje se nov .poklič; demokratizacija umetnosti, težnja da umetnost postane svojina i radost sviju stvorenja ljudskih, jer na nju narod ima puno i prirodno pravo, kao i na nauku, kao i na kulturu duha, kao i na sve što ga čini lepšim, boljim i svesnijim.

Da se razumemo samo. Niko ne misli da je to najglavnije i jedino, i da je to ostvarljivo, odmah, bez ikakvih prethodnih uslova... Bila bi potpuna iluzija, čak i jedna svirepa ironija, i misliti da se umetnost može staviti na domak narodu, ako se u isti mah ne popravi materialni položaj tog istog naroda, ako se ne učini da se ropski rad olakša, da odmora telu, slobodno vreme da može da živi, i za svoju porodicu, i za javan život, i za misao, i za osećanje... I narodno obrazovanje i demokratizacija umetnosti, cela viša kultura naroda, pretpostavlja materijalnu popravku uslova ŽživotPih, blagostanje i slobodno vreme...

I kad ljudi budu imali više slobodna vremena, manje brige za komad hleba, više zdravlja ı blagostanja, oni će imati nove potrebe obrazovanja i cctetičke emocije. Velika umetnost se uvek javlja u trenutcima kad je čovečanstvo imalo velike nade, veliku veru, velike ideale. Kada ljudi budu bili jednom slobodni, ljubav prema čovečanstvu ispuniće sva srca, i izbiće u lepim i snažnim delima umefničkim«. (Iz članka »Uništenje est>tike i demokratizacija umetnosti«, S. K. Zadruga, 1935).

FAŠIZAM I ZADRUGARSTVO

Činjeni su i još uvek se čine pokušaji da se fašizam prikaže kao režim „srednjeg” i „sitnog” čoveka uopšte. To naročito pokušavaju Nemci. Ali, pored teorija koje u tome smislu dolaze od glaihšaltovanih nemačkih naučnika, bilo |e i ima još i nefašista, koji ne vide pravi sadržaji nemačkog fašizma i njegovu prvu i najpreču zadaću, nego se lepe na parole i krilatice samih lašista i konstruišu feorije o vladi malogradjanstva, koja se tobož po svojim osnovnim stavovima razlikuje od liberalističkih kapitalističkih vlada ranije Nemačke. Teorijska analiza i svestrano pobijanje ove teze nije · zamišljeno u ovoj belešci. Ona treba da posluži samo za jednu fragmentarnu dokumentaciju suprotne teze, naime, da ie Hitlerov režim fTaktično najkon-