Naša stvarnost

116 NAŠA STVARNOST

zekventniji i najbezobzirniji (da li je potrebno uopšte isticati još ovaj poslednji fakat?) režim finansijskog kapitala. Mi ćemo ovde izneti stav fašizma uopšte prema zadrugama prema knjizi g. Mihaila Avramovića,i) u kojoi ovaj jedini ozbiliniji teoretičar zadrugarstva kod nas, Sa velikim poznavanjem stvari iznosi proces opadanja zadrugarstva u svim fašističkim zemljama, proces koji on naziva „vraćanje natrag”.

Nije naročito potrebno naglašavati da je u svim zemliama zadrugarstvo, istorijski, reakcija sitnog čoveka na težak život, koji ie sa sobom donosio kapitalistički privredni sistem. Trebalo je da zadruge na principu samopomoći pojevtine život širokim slojevima naroda — seljacima, radnicima, činovnicima, zanatlijama -—d da uklone posredničku profit, kako se to kaže zadrugarskom terminologijom. Ovu prvobitnu namenu zadrugarstva mnogobrojni teoretičari pokušali su da postave na drugu osnovu, i da od zadrugarstva naprave društveni reformatorski pokret. Ne ulazeći ni u analizu njegove istorijske namene, ni njegovog kasnijeg teoriskog obrazlozenja, mi želimo samo da utvrdimo činienicu, da ie zadrugarstvo pokret i institucija sitnog čoveka par exellence, i da prema knjizi i podacima M. Avramovića utvrdimo odnos lfTašističkih vlada prema zadrugarstvu kao takvom. ?

M. Avramović počinje sa Italijom i kaže:

„Prvo vraćanje zadrugarstva natrag počelo je u Italiji dolaskom fašista na vlast.”

„Raniji protivnici zadruga „ugroženi interesi” našli su tako olako u jJašizmu svoje saveznike . . . Kada su fašiste krenule put Rima da osvoje državnu vlast, s njima su koračale i sve simpatije „ugroženih interesa”. Šta više oni su bili raspoloženiji nego sami fašisti. I nisu se prevarili. Uskoro su mnoge zadruge počele da osećaju da je nastalo novo vreme za njih.”

To „novo vreme” izgleda ovako:

„Nepoznate su mi sve pojedinosti što su se dešavale za sve vreme mraka u koji je nasilno uvedeno zadrugarstvo, a one se sve i ne mogu danas znati. Poznato je toliko da zadrugarstvo u ltalij nije više ono što je bilo; mnoge su zadruge zabranjene i rasturene, druge su pod stalnom kontrolom državnih poverenika, a svima jie, koje su još u životu, propisan i odredien put kojim moraju ići i granice do kojih smeju ići. Zadrugarstvo ie stavljeno pod stalan nadzor, njega vode ne oni koji su životno zainteresovani, već ljudi van njega, koji ga nadziravaju; omo je podvrgnuto partijskoi politici.”

A službeni komesar pri fašističkom zadružnom savezu ovako je {ormulisao u pozitivnom i u negativnom pravcu funkciju zadruga:

„Ono ima da pomogne, koliko može, da radnici i mali ljudi zaštite svoje zarade. Ono će to najbolje postići regulisanjem cena, što je bilo i što će ostati njegova prirodna funkcija. Van toga zadrugar– stvu je nedopušteno da se meša. Naročito je nedopušteno da kvari podelu rada koju su društvene potrebe stvorile.”

3 Mihajlo Avramović: Šta se dešava u svetuna zadružnom polju, Beograd 1934. ;