Naša stvarnost

DANAŠNJICA 121

Švakako sa istim pravom, sa kojim se danas Smigliju pripisuje pre:okret (?) u poljskoj medjunarodnoj politici, od revizionizma ka bloku mira, od Nemačke ka Francuskoj, Maloj Antanti i Rusiji, potrebno je zabeležiti da je sa njegovim blagoslovom januara 1934 skloplien nemačko-poljski sporazum, koji je opredelio Poljsku na stranu Hitlera. I u prvom i u drugom slučaju, razlozi koji su ispred ostalog' rukovodili odluke Smiglia, i njegovih saradnika, bili su: ratna algebra. Kredo Smiglija kao političara je: sigurnost državnih granica. Zato je on uvek, pa i prilikom svog boravka u Parizu izjavljivao „da cela Poljska mora da se okupi pod jedan barjak koji će se razviti sa geslom „,sve za odbranu zemlje.” Dolaskom Hiilera na vlast, dovedena je u pitanje osnovna linija Poljske politike. Videći u planovima nacionalsocijalizma opasnost za granice svoje zemlje, Smigli i njegovi saradnici pristupili su ostvarenju svog najprešnijeg zadatka: otfklonifi na što duži rok nemačku opasnost. I iskoristili su trenutak slabosti Nemačke, momenat u kome je ona neposredno po svom istupanju iz Društva naroda bila potpuno usamljena. Na taj način oni su je obavezali, pomažući joj da se izvuče iz svoje izolovanosti i izmamili od nje obećanje da protiv Poljske neće ništa preduzimati za deset godina. Nemačka. je na to otvoreno odrekla obaveze stvorene Versaliskim ugovorom, pristupila ubrzanom naoružanju (povećala vojsku na 300 divizija), zaposela i utvrdila Rajnsku oblasi, produžila vojni rok i okrenula se prema Dancigu i 'poljskoj rivijeri. Tako su upravljači Poljske shvatili da im sporazum sa Nemačkom njiukoliko ne garantuje sigurnost granica, da su one, naprotiv, uprkos svemu, baš od saveznika dovedene u pitanje.

Ovi spoljno-politički problemi na jednoj strani a bezizlazna unutarnja privredna situacija Poliske (nezaposlenost, slaba motorizacija zemlje, nemogućnost unutarnjeg zajma usled iscrpljenosti stanovništva, sukobi izmedju lige pukovnika Slaveka i „Naprave”) na drugoj strani, — imali su za posledicu pad vlade „Naprave” i dolazak legicnara na vlast. Skaldkovski se svojom izjavom „prilikom prvog zasedanja Sejma žzaklonio iza Smiglija, „čijom voljom”, kako je rekao, „dolazi na vlast”. Tako Smigli preuzima definitivno krmilo zemlje u svoje ruke. ·

Po njegovom nalogu ministar Kvijatovski radi ncvi investicioni plan vlade. Plan predvidja „finansijsku mobilizaciju zemlje u sumi od 1 milijarde i 800 miliona zlotija, za vreme od 4 godine”. To je poljska „Čterolatka”. Po prijemu u zemlji i u inostranstvu, očigledno je da se bez pomoći sa strane sfabilizacija prilika u zemlji ne može postojećim sredstvima izvršiti. A što je za Smiglja još važnije, neuspeh te stabilizacije dovodi u pitanje uspeh poljskoga naoružanja. U tome momentu odlazi francuski general Gamlen u Varšavu. Njegova poseta imala je da reši oba fa problema. Za Francusku je to značilo obezbedjenje od Hitlera, a za Poljskt pitanje opstanka. Tim povodom varšavski izvestilac „Petit Parisien”-a piše: „Francusko-sovjetski pakt o uzajamnoj pomoći istakao je složenost vojnih pitanja, koja nastaju zbog poliskog nepoverenja prema S.S.S.R., i usredsredilo je na sebe pažnju djeneralšštabova. Postavilo se pitanje, da li bi Poljska pokušala da oružjem spreči prelaz sovjetske vojske, u slučaju konflikta izmedju Nemačke s jedne strane i Francuske, Poljske i Sovjetske Rusije s druge strane. Glavni štabovi pokušali su da otstrane ove teškoće.