Naša stvarnost

122 NAŠA STVARNOST

Složili su se da bi vojna saradnja bila moguća i bez zaposedanja poljske teritorije od strane sovjetskih odreda; izradili su plan, koji vodi računa o poljskoj bojazni, a istovremeno održava u punoj snazi francusko-sovjetski pakt. Razume se da Poljska ne bi imala ništa da prigovori tome, ako bi Sovjetski savez istupio svojom snažnom aviacijom, ako Fi ctvorio svoje fabrike i svoje rezervoare poljskoj vojsci i ako bi jcj stavio na raspoloženje svoje broine sirovine.”

Razrešenje ovih pitanja bio je glavni cilj Gamlenove posete Varšavi. Pozitivan ishod pregovora — omogućio je nastavak izmene misli sa Ridi Smiglijem, — i put ovoga poslednjeg u Pariz. Kao naknadu za (eventualno) opredeljenje prema bloku mira i za obaveze koje iz njega proizilaze, dobio je Smigli u Parizu obećanje za dugoročni reeskontni kredit poliskoj emisionoj banci, likvidaciju druge tranše za gradjenje železnice KatoviceGdinja i povoljne uslove nabavke oružja iz Francuske. Da je Smigli pomoć Francuske i preorijentaciju Poliske inostrane politike shvatio kao momentalnu nužnost na koju ga nagoni očajna wnutfrašnja i spolina situacija zemlje, a ne kao večiti savez, — u to ne treba sumnjati. Dovoljno je, uostalom, zabeležiti da je on pri povratku iz Pariza imao u Veneciji niz tajnih diplomatskih razgovora sa vodećim političkim ličnostima fašističke Italije. Odjek tih razgovora u zainteresovanim zemljama, nije medjutim, u očima „pilsudskista” smanjio uspeh Smiglijeve misije. Njemu će pri povratku u zemlju biti priredjen triumfalan doček, dostojan pobedonosnog rimskog Cezara i diskretno spremljena palica maršala Poljske, kao poslednja etapa u briljantnoj karijeri jednog „smelog” vojnika.

PETAR ŽIVKOVIĆ SIVA EMINENCIJA

Prilikom opštinskih izbora, javlja „Samouprava”, pojavile su se po selima slike Petra Živkovića, onakve iste kakve su za vreme njegova ministrovanja objavljivane u našoj dnevnoj štampi. Danas ta ista štampa objavljuje karikature Petra Živkovića sa bambusovim štapom i žirade šeširom. Jedan period je prošao, nastupila je nova komedija.

U toj promeni dekora ogleda se i stvarno pomeranje u našoj politici: Petar Živković je prestao da bude siva eminencija naše politike, mračna sila do 1929, spasilac i reformafor posle toga, i postao obični prefsednik stranke, potpuno banalna ličnost. I to stranke koja je nikla kao nevešto zamišljena maska diktature, i koja je sav svoj politički život, sve svoje . političke akcije, sav svoj unutrašnji demokratizam i svoj unitaristički program zasnivala na svesnom nevodjenju računa o fežnjama naroda, a u jednoj političkoj kuhinji čiji je kuvar bio sam njen sadašnji pretsednik, koji je uspeo da se posle svoje prve pojave na sceni, kao pretsednik vlade, ponovo povuče u pozadinu i ponovo zavije u neki plašt misterioznosti i da uz veštu režiju očuva oreol „razočaranog, poštenog i dobronamemog čoveka”, koga su intrige profesionalnih političara prisilile da napusti svoj uspešno započeti reformatorski i unifikatorski posao, i koji čeka svoje vreme.