Naša stvarnost

PALESTINSKI NEMIRI 199

mediju palestinskih Jevreja i Arabljana završile propisnim unutrašnjim ratom (sa upotrebom mitraljeza, tenkova i aviona) izmedju Arabljana i britanske voiske i što je odmah posle tog rata, koji je morao da se završi privremenim povlačenjem Arabljana iz borbe, došao bagdadski puč koji je u Iraku doveo na vlast isključivo pristalice panarabljanske ideje.

Sklapanje saveza izmedju Ibn Sauda i jemenskog imama, sporazum o prijatelistvu izmediu Saudije i Iraka, umanjenje . prestiža Velike Britaniie u arablianskom svetu usled njenog neodlučnog držanja za vreme etiopskog rata, neumereni zahtevi i pretnje ambicioznog transjiordanskog emira Abdalaha, borba Egipta pod vodistvom vafda za nezavisnost i izvojevanje novog stanja u Egiptu, tridesetpetodnevni štrajk u Siriji i skidanje francuskog mandata nad Sirijom, sve je to u tesnoj vezi sa dogadjajima u Palestini. Ali iz toga ipak ne treba zaključiti da je panarablianska ideia jedina vodila one koji su izazvali palestinske nemire. Jednima je cna bila glavni pokretač, drugima je poslužila samo kao paravan, treći nikada nisu ni čuli za nju.

Prvi su arablianski omladinci, drugi „efendije” a treći felasi.

Ove tri grupe (od kojih se opet svaka deli na druge manje) spojila jie za trenutak u borbi protiv Jevreja potreba nekakvog revolta; ali svaka grupa se buni protiv nečeg drugog, svakoj je krajnji cili drugi i svaka osim želje da pokaže Jevrejima svoju snagu nema ničega što bi je vezivalo za one druge grupe. . ;

Naimoćnija grupa su „efendije”, velikoposednici. Oni imaju specijalne razloge da mrze Jevreje. Kad je počelo jevreisko 'kolonizovanje Palestine, oni su jevreiskom Nacionalnom fondu za kupovinu zemljišta prodavali delove svojih imanja po cenu deset puta veću nego što su dotle mogli da dobiju. Brzo su zaradili sitan novac, a još brže ga potrošili u Parizu, Dovilu i Monte Karlu. Kad su se ubrzo našli bez novaca, a sa smanjenim nepokretnim imanjem, ustali su protiv Jevreja koji „otimaju arabliansko zemljište.”

Ali nije samo zemljište prelazilo postepeno u jevrejske ruke. Prisustvo Jevreja krnjilo ie i druge interese arabljanskih feudalaca. Pored jevreiskog Nacionalnog fonda, koji na svojim zemljištima uposliava samo Jevreje, kupili su mncga imania i Jevreji pojedinci, i ti su počeli da upotrebljavaju i arabliansku radnu snagu, jer ie bila ievtinija. Nadnice su počele da se penju u celoi zemlji i efendije nisu više mogle da nadju bednike koji će im obradiivati zemlju budzašto. ·

. Efendije su zakliučile da je i ona desetostruka cena koju su dobile za zemljišta bila mala, kad se dobit uporedi sa štetom koju im nanose jevrejski doseljenici. Felasi su od Jevreja naučili mnogo rdiavih stvari: da žele da žive kao ljudi, da traže bolje radne uslove, čak da se organizuju. Dok je nekada arabljan– ski radnik rađio za nadnicu od 9 piastra, danas traži 15 pia-