Naša stvarnost

LJUD! — DOGABAJI — KNJIGE 135

Takav je g. Andrić i njegova Bosna. Već godinama su oni fakvi. Takvi su i u ovom najnovijem nizu pripovedaka. G. Andrić samo uvećava svoju galeriju, ali je sadržinski ne menja. Opasnost je da, ako se to povećavanje nastavi, danas još doživljenosti ne postanu običan manir. Manir uprkos svoj izražajnoj rutini koja ponekada čak liči i na majstorstvo.

Pored svih solidnih, a često i visokih izražajnih kvaliteta celo književno stvaranje g. Andrića ne odgovara iziskivanjima današnje književne publike. Ova publika neće košmarski doživljaj i subjektivnu deformaciju. Ona neće panoptikum, već stvarnost. Ona hoće starog Štrbca a ne opterećenog demonima sopstvene krvi ganjanog Aliju Djerzeleza. Ona hoće Bosnu onakva kakva je, a to joj g. Andrić nije pružio i ne može da joj Druži. Djordje Jovanović

· '

HEINE — NEPOZNAT AUTOR

Upravo u godini u kojoj je proslavljena osamdesetogodišnjica smrti velikog nemačkog slobodarskog pesnika i Jednog od najvećih liričara sveta -— Heinricha Heine-a, u njegovoj domovini, koju je toliko voleo a iz koje je baš zato bio i za života prognan, pojavila se u izdanju jednoZ nacionalsocijalističkog izdavačkog preduzeća „Antologija nemačke poezije”, u kojoj je objavljena i pesma Heine-a „Lorelaj”, koja je „na krilima pesme” obišla ceo svet i postala prisna svojina mnogih miliona ljudi. Ispod te pesme u „Antologiji” stoji „Nepoznat autor”.

Povodom toga, Raymond-Raoul Lambert piše u poznatom francuskom desničarskom listu ,Temps”:

„Najveći liričar XIX veka, Heine, samo zato što je bio Jevrejin poreklom, treba da bude izbačen iz istorije. Tako su rešili upravljači njegove domovine. lako nacionalsocijalisti smatraju njegovu pesmu „Lorelaj” tako savršenom i nacionalnom po duhu da le mogu štampati u antologiji nemačke poezije, oni prosto ne navode ime autora. i

lako su u celoj Nemačkoj uništili njegove spomenike, njegov grob u Francuskoj, na Montmartru, nikada neće biti oskrnavljen. Njegovi poštoVaoci sastaće se na tom grobu 17 februara 1937, kad će se proslaviti 80godišnjica njegove smrti. Treba podvući da čak ni za vreme svetskog rata, kada su Nemačka i Francuska bile ogorčeni neprijatelji, nisu prestajali da na taj grob donose svakog dana sveže cveće.

Heine-ova sudbina u današnjoj Nemačkoj nije mimoišla ni najveću francusku tragefkinju svih vremena, Rachel. Rachel je 1850 godine igrala na berlinskom dvoru. Kao uspomenu na to, a zbog silnog utiska koji je proizvela njena igra, pruski kralj je naredio da se u parku zamka na

ostrvu Pauna, kraj Potsdama, podigne kip Rachele u ulozi Fedre. Ovaj

spomenik je nedavno uništen, samo zato što je Rachel bila Jevrejka”. M.F.

~ KOČIĆ DVADESET GODINA POSLE SMRTI Ovog leta proslavljena je, uglavnom zvanično, u vidu pomena sa svečanim govorima, dvadesetogodišnjica smrti velikog književnika | socijamog borca iz Bosanske Krajine, Petra Kočića. lako su te proslave (bilo