Naša stvarnost

136 NAŠA STVARNOST

ih je i u Beogradu, i u Banjoj Luci i Sarajevu) bile dosta skučenog karaktera, ta godišnjica odjeknula je ne samo kao obligatan pomen na jednog značajnog pokojnika, ona je potsetila na Kočića koji je duhovno još uvek živ i savremen, osvežila njegovo delo, koje je počelo već da bude pokriveno prašinom arhiva i zvaničnog priznanja. Pesnik i donekle ideolog jedne omladine pre dvadesetak godina, Kočić je blizak i srođan i današnjoj omladini, koja se nalazi u izmenjenim prilikama i pređ donekle drukčijim ciljevima, ali koja je uverena da bi Kočić možđa danas bio na sličnom stanovištu kao ona.

Život Petra Kočića, zahuktalih 40 godina, ispunjen je radom i borbom. U jednom dramatičnom periodu života svoga zavičaja, on je Dostao izraz fežnji narodnih masa udaranih izmedju turskog feudalizma i | austrijske ,,civilizatorske” okupacije, on je kao Književnik snažnim izražainim sredstvima fumačio patnje i revolt tih narodnih slojeva, a kao čovek hrabro istupao za njihova prava, postajući u pravom smislu reči narodni tribun.

Rodjen 1876, u selu Stričićima kod Banje Luke, umro u Beogradu, 1916, u kritične dane, pre nego što se ostvarilo nešto od onoga za što se borio, i pre nego što je mogao da prosudjuje to ostvarenje. Nacionalni borac, Kočić je svojim instinktom i svojim znanjem shvatao da se već u njegovo vreme nacionalni problem ne može rešiti za sebe, bez veze sa socijalnim problemima. lako je agrarno pitanje preovladjivalo u Bosni, Kočić je bio svestan toga da osim seljaštva i radništvo ima svoje opravdane ciljeve za koje se bori. Kao što je povodom njegove godišnjice izneseno u prigodnim člancima, Kočić, jedan od stvarnih vodja bosanske nacionalne omladine, istupao je u bosanskom saboru često sa zahtevima socijalističke radničke stranke. U njegovoj koncepciji nacionalnog oslobodjenja zauzimalo ie vidno mesto shvatanje potrebe socijalnog oslobodjenja.

Ovaj pisac. živih, neposrednih, lokalnim kolotitom obojenih i narod-

' skim osećanjem i jezikom prožetih priča, kao ı snažne dramske satire „Jazavac pred sudom”, dobar ie primer za shvatanje dužnosti književnika prema svome narodu i svome dobu. „O, Bože mol, veliki i silni, nedostižni, dai mi krupne i goleme riječi koje dušman ne razumije, a narod razumije!” zaklinjao je Kočić ono klasično vrhovno biće u koje je, u pfilikama iz kojih je nikao, verovao. Kočić je takvih reči stvatno našao, i njega narod i danas razume, bolje nego one njegove savremenike i naslednike koji literaturu dižu u nestvarne visine iznad „Ssvakidašnjice”, da bi pobegli pred pravim zadacima pravih književnih stvaralaca. - Za Kočića Jovan Skerlić, koji ga je radosno pozdravio sa platforme svoje nacionalne energetike, kaže: „Njegov borbeni nacionalizam ima šitoku socijalnu osnovicu; on je smeo i buntovan duh, i njegova liubav prema seljaku nije sentimentalnost i saučešće starih, no širok buntovhfi duh modernih”.

O značaju Kočića i njegovog dela objavićemo u sleđećim brojevima opširniju studiju. Ukoliko mi danas ne težimo za istim idealima kao Kočić, mi to ipak činimo po istom onom saznanju o istorijskoj nužnosti, koje je izraženo u klasičnim stihovima: „P4s svakoji svoje breme nosi — Nove nužđe radju nove sile”. __ S.