Naša stvarnost

Ć <

LJUDI — DOGAĐAJI — KNJIGE 111

Depoziti, uštede pali su od 1931 do 1933 godine od 28.214 na 21.424 miliona dolara. Drugim rečima u roku od 2 godine štediše su izgubile

25% svoje uštedjevine.

· Proizvodnja, industrija, radništvVo

Broj radnika opao je od 1929 do 1931 „godine od 8.838.743 na 6.623.026. Ova statistika obuhvata samo radnje čija vrednost prelazi 5.000 dolara.

U dobu od 1929 do 1932 godine pale su industrijske nadnice za 60.2%, plate u industriji za 40.7%, rente, dividende i prihod od kapitala za 38.9%.

Broj nezavisno organizovanih radnika porastao je od 1933 do 1935 godine od 9.3% na 10.4%. Broj radnika organizovanih u fabričnim pojedinačnim udruženjima porastao je od 45 na 49.6%. Broi neorganizovanih radnika spao je od 55.7 na 40%.

NOV DUH U ZAKONU O AUTORSKOM PRAVU

Francuska intelektualna javnost je još uvek pod utiskom predloga zakona o autorskom pravu koji je izneo mladi ministar prosvete Jean Zay, po kome je taj predloženi zakon nazvan »Zakon Jean Zay«. Cvim zakonshim predlogom provejava jedan nov duh, koji je izazvao živu diskusiju. Protiv njega st se digli neki izdavači a i obligatni protivnici sadašnje demokratske vlade, a pozdravili su ga oduševljeno istaknuti književnici i prijatelji mera vlade Narodnog fronta. Po zakonu Jeana Zaya potpuno se osigurava autoru pravo na korišćenje svojih duhovnih ostvarenja, ograničava se izdavaču mogućnost da vezuje za sebe nezaštićenog autora i da iskorišćava popularnost autora koji je primio njegove uslove dok je još bio izložen njemu na milost i nemilost. Ali se čitavo pitanje stavlja na jedan viši plan, više opšte-čovečanski i kulturan. Dela o čijem autorskom pravu je reč, tretiraju se kao duhovne vrednosti koje pripadaju narodu i čovečanstvu, iako se materijalne koristi od njega osiguravaju za one koji su ih stvorili. Regulisanjem pitanja nasledstva, u saglasnosti sa pitanjem pravičnog obezbedjenja jednog dela plodova za one koji su preminulom autoru bili najbliži, staje se na put tome da se delima umrlog kulturnog stvaraoca koriste bezgranično nedostojni i da se u vidu čuvanja nasledja oduzmu javnosti dela koja joj pripadaju, kao i da naslednici zloupotrebljuju svoje nasledno pravo za falsifikovanje dela čiji su naslednici ili za retuširanje lika autora pod vidom pijeteta i lažnoga kulta. Za zakon Jeana Zaya čuveni književnik Jules Romains kaže da je to »najznačajniji dogadjaj koji se desio u poslednjih sto pedeset godina u francuskom gradjanskom zakonodavstvu, i jedan od najznačajnijih koji se desio u modernom zakonodavstvu ucpšte.« Svcj zanimljivi članak pun oduševljenja Rcmains završava: »Potrebno je da po svaku cenu pomognemc da se sačuva duh ovoga zakona. On služi na čast svima koji su imali inicijativu za ovaj zakon i pripremili tekst. On služi na čast našoj zemlji. On će Jeanu Zayu doneti hvale koje će trajati još dugo posle nego što će biti zaboravljene današnje smicalice protiv njega.« J.