Naša stvarnost

6 NAŠA STVARNOST

jedna razvejana i maglovita Sfimmung. Nepotpuna transmutacija dopušta u njoj opstajanje „razderanih rubova” (ragged edges) sirovog uzbudjenja, koji je okružavaju kao što obezbojeni pojas okružava mrlje od prokislog vina. Kod Puškina naprotiv, jedinstvo počiva celo u radnji, crtežu; Gestalt tu postaje oblik isto tako iasno ocrtan kao kristal ili neka mašina. Preobraženje prvobitne unutrašnje date ovde je potpuno; nema ničega više izvan monolitskog jedinstva pričanja što bi nam dozvolilo da je naslutimo. Što se tiče golog i suvog stila Puškinovih pripovetki, on prosto podvlači činjenicu da sagorevanje upotrebliene gradje nije ostavilo ostatka. Time delo postaje simbol, to će reći nešto bitno različito od metafore. Jer, dok je metafora samo jedno od mnogobrojnih mogućnih i medjusobno razmenljivih izjednačenja, simbol je konačna i nužna transmutacija jedne unutrašnje i nedokučive supstance u supstancu spoljnu i vidljivu, u predmet stamen i otporan koji ne obogaćuje svet ideja, već svet stvari, i nema drugog imena do ono koje nosi.

Pariz, 1928. D. MIRSKI

SJENI ALEKSANDRA PUŠKINA

Nad zvjezdanim mnogošfručnim svodom, nad domakom umnoga pogleda, pod vrhovnim nebosklonom neba, gdje se mlada neprestano sunca isktcesana rukom magičeškom Opšlfeg Tvorca šiplju rojevima: tamo še je fvoj genij začeo

i pjevanja mirom pomazao;

olkud zora sine nad prirodom, odonud je k nama doletio! Srefnji pjevče velikog naroda, fvome prahu zemnom švešfenome sĐbraće fi viteški podvizi

pred divnijem stupaju olfarom.

PETAR PETROVIĆ NJEGOŠ