Nova Evropa

Sprach), a kadikad nalazimo na naslovima takodjer izraze »Syrvische Sprache« +, j, srpski jezik. Za dokaz da su zaista mislili na sve južne Slovene, sve do Carigrada, navodim iz. predgovora glagolskom Novom Zavetu samo ovu rečenicu: »jesmo s tim našim tumačenem svim slovenskoga čzika ljudem služiti hoteli, naiprvo vam, Hrvatom i Dalmatinom, potom ftakaiše Bošnakom, Bezjakom, Srblanim i Bulgarom,« о Је: __ Код гако velikoga programa, nije bila velika nesreća, kako je govorio Dobrovski, što se knjige nisu fiskale na crkveno-slovenskom jeziku, nego su prevodioci bili Hrvati čakavci Ктајпјеба severozapada, Zato je Trubara vodio zdravi instinkt, kad je tvrdio da je Konzul »kein Crobath«, te molio svoje ljubljanske prijatelje da mu pronadju »einen rechten Bossniaken und Uskoken, der recht crobathisch cirulisch reden und schreiben kann«. Ali takovoga štokavca nije dobio, Došli su bili, doduše, dva pravoslavna sveštenika, jedan rodom iz Bosne drugi iz Srbije, ali su bili veliki pijanci te neupotrebljivi za rad, Osim toga, bilo je teško širiti knjige .po Turskoj. Stoga su prestali tiskati ćirilske knjige već 1563, premda su se u Dalmaciji lakše prodavale nego glagolske. U istoj Dalmaciji, »i na drugčim mestima«, bilo je mnogo žena koje hrvatska (t, j. glagolska} slova nisu poznavale, već samo lafinska, Tako su imale neučene žene u Dalmaciji zasluge, nesamo za pisanje narodnim govorom [Marulić je pisao svoja dela najviše za svoju sestru), nego i za širenje latinske abecede, koja je nakon izuma fiska uopće počela potiskivati obe narodne azbuke. . .

| __Kako je celo poduzeće počivalo na energiji, autoritetu, i na potpori Ungnadovoj, prirodno je, što je ono makon njegove smrti (27. decembra 1564), propalo. Ipak je i za tako kratko vreme izdato 13 glagolskih, 8 ćirilskih, i 7 latinskih knjiga (osim toga još 8 talijanskih). Pravo merilo dobijamo kad usporedimo, da je naprama 13 glagolskih protestantskih knjiga za 4 godine tiskano samo 14 katoličkih za 80 godina, od početka glagolskoga tiska, Ove su knjige danas velika retkost, — najviše ih se sačuvalo u Nemačkoj. Moramo još napomenuti, da je tisak ovih knjiga dao povod novoj književnosti u kajkavsko-hrvatskom narečju, u Medjimurju u Ugarskoj i u severozapadnim županijama Hrvatske, Čudnovati jezični ·dualizam, koji nailazimo u prvim kajkavskim knjigama, postaje nam razumljivim usled utecaja protestantskih knjiga, što se dosad nije opazilo, ili se naprosto zapostavljalo, : |

Reformacija je u južno-slovenskim zemljama ugušena od Habsburgovaca, mletačke republike, biskup4 (najviše od zagrebačkoga), i od hrvatskoga bana i sabora, koji — za razliku od ugarskogča sabora — nije hteo priznati protestante u Hrvatskoj i Slavoniji, što je imalo i važni politički razlog, da bi se zadržao nemački uticaj, pogibeljan hrvatskoj autonomiji. Radi toga obično se misli, da značenje relormacije za kulturni razvoj južnih Slovena nije bilo veliko, Za Slovence to već zato nije tačno, što oni imaju relormaciji zahvaliti svoju književnost i svoj književni jezik, koji se sve do danas temelje

86