Nova Evropa

našnjeg stanovišta; no ova literatura bila je, prema uzoru reformacije, namenjena ujedno i za Srbe i Bugare, Doista su u misijonarskim školama u Bugarskoj upotrebljavali iste knjige kao u Dalmaciji, na jeziku »slovinskom«, ili »ilirskom«, ili »hrvatskom«. Na inicijativu i trošak rimskih krugova, poimence kongregacije »de рторабапда fide« i drugih zavoda, štampana su brojna dela latinskim, ćirilskim, i glagolskim pismom, često i isto delo raznim pismom, Pisci, zapravo prevodioci, obradjivači i kompilatori, takovih dela bili su rodom iz raznih jugoslovenskih zemalja, neki dapače iz Bugarske, tako da i novoveka književna delatnost Bugara počinje u stvari na srpskohrvatskom jeziku; te je u 17, i 18, veku postojalo uistinu književno jedinstvo, doduše u malim razmerima, o kakvom su sanjali docnije zagrebački Ilirci, — Odlično mesto zauzimaju .u literaturi bosanski franjevci, Njihova dela, tiskana ćirilicom (prvo 1611) i latinicom {prvo 1613), širila su se svuda medju katoličkim narodom, a pretiskavala su se mnogo u sledećim vekovima, Ta literatura nije ostala bez uticaja ni na pravoslavne i muhamedanske saplemenike,

Duhom protureformacije napunjeno je i umetničko pesništvo i svetska književnost u Dubrovniku i Dalmaciji, od 17. veka, Nas osobito interesuje, da se protureformacija, kao i reformacija, brine za duševno zbližavanje i ujedinjenje, i unosi nešto novoga u taj pokret fim, što slovensku prošlost prikazuje u svetlu katolicizma, a stavlja si za cilj uniju katoličkih i pravoslavnih Slovena. Iz takove sredine proizašao je „Juraj Križanić, koji je otputovao u Moskvu da provadja svoj panslavizam, ali je onda dobio priliku da u Sibiriji piše dela kojima su se divili Rusi 19, i 20, veka, Ljudi Križanićevih tendencija bilo je na slovenskom jugu mnogo (što nije, uzgred budi rečeno, uspeo rastumačiti ni Jadić, a još manje moskovski istorik Bčlokurov, u svojim velikim delima o Križaniću),

Alko sravnimo književno delovanje jugoslovenske relormacije sa onim protureformacije, opazićemo neki napredak. Protestanti, koji su proizašli iz malobrojnih hrvatskih glagolskih krugova, polagali su osobitu važnost glagolskim knjigama, napustili su ćirilske, a svršili s latinskima, dok su u Rimu računali više sa faktičnim odnošajima, pa počeli sa latinskim knjigama (1582) i ćirilskim [1583], a sa glagolskima došli tek 1621; tek po nevolji ograničivši se na knjige kod rimsko-slovenskog bogosluženja, U Rimu su cenili ćirilicu i glagolicu kao pismo »slovinsko« ili »ilirsko«, i naročito su dobro znali što može da izvrši ćirilica, mnogo više raširena od glagolice, Provincijal bosanskih franjevaca zabranio je svojoj braći još 1737 privatno upotrebljavati latinicu, »budući da su i slova dar božji, dan pojedinim narodima i jezicima«,

Najveći napredak zahvaljuje protureformaciji književni {ezik, Protestanti su pisali severozapadnim čakavskim narečjem, koje se je u istom stoleću još lepše razvilo u umetničkom pesništvu u Zadru, Splitu, i na severnodalmatinskim ostrvima, te se je smatralo ___prema iskazu mletačkoga putnika Giovani Battista Giustiano (1553) и Splitu, — najlepšim i najplemenitijim, baš kao toskansko u

88