Nova Evropa

Italiji. Pored njega, imalo je već lepu književnost, u srazmerno čistoj štokavštini i jekavštini, narečje republike dubrovačke, jedine hrišćanske države na slovenskom jugu za turskoša doba, a već smo čuli kakovu su važnost jezuite pridavale Dubrovniku, Ali od 17, veka davaju pisci, gramatici i leksikografi, prednost bosanskom štokavsko-jekavskom narečju ; najednom je »lingua bosnese la pid bella« (najlepša), i sad nju sravnjuju sa toskanskim narečjem u Italiji, Otkud taj prevrat?, Lepota narečja, o kojoj se još i danas govori, veoma je relativan pojam, i na to pitanje je istinito odgovorio već prvi srpsko-hrvatski gramatik B,. Kašić, u predgovoru svoga prevoda »Rituale Romanum« : »Sfaki človik stogča grada govor i besidenje hvali«, Pitanje postanja književnog jezika spada svagde medju najteža i najzamršenija pitanja, ali ovde imademo, prema mom озуедосепји, розуета jasan slučaj, Imenovani prvi gramatik srpsko-hrvatski, na kojega lingviste ne uzimaju dosta obzir, jezuita Bartolomej Kašić (Cassius), šovori u predgovoru svoga dela »Institutionum linguae illyricae» {u Rimu 1604) izričito, zašto piše svoju gramatiku bosanskim štokavsko-jekavskim narečjem, Kad su se u Rimu pitali, u kojem se narečju imaju bodoslovci iz svih jugoslovenskih zemalja vežbati u propovedima, odlučili su, da se ima

izabrati najraširenije narečje, pa prema tomu morao je i Kašić napisati svoju gramatiku, A koje je narečje slovinsko ili ilirsko bilo najviše rašireno, znali su dobro katolički sveštenici, osobito misijonari,

apostolshi vizitatori i legati, koji su proputovali celi Balkan, i kojima nije smetalo što su tim narečjem govorili većinom pravoslavni i muslimani, K tomu još moramo držati na umu tadašnji visoki politički položaj i veliku površinu Bosne, Za Kašićem pošli su leksikograli Micaglia i Della Bella, prema njemu se učilo u školama, prema njemu su se upravljali pisci i propovednici, Ali bez boja nije ni to prošlo, Kašić je imao sporove sa dubrovačkim Aristarsima, politički i gospodarski položaj Dubrovnika i njegova krasna literatura nisu se mogli prevideti, Zato je upotfebio leksikograf Della Bella marečje bosansko i dubrovačko, Uopće se govorilo i pisalo i dalje da je bosansko narečje najlepše, ali se u praksi postupalo po primeru Delabele, Bosanska i dubrovačko-dalmatinska književnost uticale su jedna na drugu, obe opet na književnost slavonsku 18, veka, a sve zajedno, neposredno i posredno, na književnost ilirizma,

U Zagrebu su se držali starih tradicija, — novo je bilo, j ostaće zaslugom Ilir4, da su uspeli. pridobiti za staro književno jedinstvo i inteligenciju i narod severozapadne Hrvatske ; osim toga, vsavršili su to jedinstvo katoličkoša dela naroda, koji je već u to doba pisao samo latinicom, tim što su, primivši organički pravopis češki, zabacili razne provincijalne pravopise, koji su bili jedna velika smetnja, Uopće su Iliri bili pod velikim uplivom Čeba, i u duhu Kolarove slovenske uzajamnosti pratili su druge slovenske literature, a kao pristaše romantizma temeljli su književnost na narodnim pesmama i na slaroj književnosti dubrovačkoj, — Kod prepevanja narodnih pesama imali su Iliri uzor u prekrasnoj zbirci Vuka

89