Nova Evropa

своје маште и своје рођене жеђи за уметничким уживањем. Гладан, болестан, претучен, несрећан, руски уметник мора да. сања, говори, игра, пева, и ивмишља, за, новац или за, славу, за, себе или за другог, пред отвореним или пред затвореним вратима, пред сувама или пред смејом. Окаска у њему не ћути, не мирује, не умире. Многа и махнита, су њена крила, и гуше уметника који не би хтео да лети и да се игра. | |

Исидора Секулић. TI

Ima danas svega dve izradjene kulture na svetu, latinska i Sermanska, One se u osnovi svojoj razlikuju jedna od druge, u mnogom se pogledu i ne dodiruju, pa se čak i sukobljavaju, Latinska, ili romanska, kultura — koju je stvorio i koju inspiriše »latinski genije« —, odlikuje se lakoćom invencije, ukusom i umetničkim smislom, temperamentom i entuzijazmom; dok je germanski duh temeljan, »grundlich«, i kulturni rad sistematski — »sitan radć, produben, a držanje celine disciplinovano i samosvesno, Naličje romanskih vrlinš jesu površnost, preterivanje, padanje u krajnost; a germanskih: izvesna težina i tromost, sklonost k uniformisanju, i pedanterija, — Ima i jedna kombinovana kultura, uglavnom iz ove dve, — to je anglosaska: Britanci, i donekle Američani, doneli su na svet, sa svojim germanskim poreklom, sposobnost za organizovanje i red, a keltiski i romanski elementi, s kojima su se spojili, razblažili su je, i dali joj pogodniji oblik za općenje u ljudskom društvu; usled čega je i njihova kultura viša od onih iz čijih je sastavnih delova, uglavnom, proizašla, te ujedno i najviša koja zasad postoji,

Sloveni ioš nisu izradili svoju kulturu, Oni ili nisu mogli, ili su bili sprečeni prilikama dosad da je izrade, Njihova je kultura još u stvaranju, kao što su i njihove države; i kao što je njihova velika sredina još flotantna ili rascepkana na sve strane, tako je i njihov

· mentalitet još neprevreo i nesvršen, Ali se elementi njihove kulture ipak daju naslućivati i osećati, pa donekle i odrediti, Da ostavimo postrani komplikovani problem bližeg ispitivanja i odredjivanja, pa da samo dodirnemo zaključke, ono što nas ovde prvenstveno interesuje: šta će Sloveni dati, i u kojem pravcu i obliku, opštoj svetskoj kulturi, čime će oni obogatiti svet? — Ako je dopušteno odgovarati izravna na ovako krupna pitanja, i to vrlo uopšteno i neprecizovano, — rekli bismo, da su Sloveni pozvani da današnju čovečansku kulturu, osnovanu u prvom redu na razumu i na snazi volje, rašire i produbu, da joj, takoreći, udahnu dušu, Strani hladnom rasudjivanju, i tek po nevolji priznavajući i podnoseći stegu organizacije, oni su više skloni maštanju i mističnom gledanju na svet i na stvari, uživaju — kraj sveg demokratizma i slobodoljublja — u održavanju pradedovskih obreda i navika, i vole život kraj domaćeg ognjišta; otuda poročna pohlepa za beskrajnim ugodnim razgovorima i praznim diskusijama, otuda individualna shvatanja koja se prelivaju u

kritikovanje svega i svačega, te nemoć da se u komuni što brže radi za celinu. Ipak, dok predju vekovi mladosti, i budu savladane

260