Nova Evropa

još tri žandarma, ušao je on u portu, Odmah postaviše pred njega astal, On naredi da sve žene sednu za sto, pored njega, i da cigani pridju i sviraju samo njemu, Tada je tvoja ujna-Stevka glasno kazala:

— Bože, baš isti moj čovek ,.,.,,

» Tada se on upozna i sa Ankom, kojoj je, onako pijan, celo popodne piljio u oči, Uveče naredi da bude igranka kod kmetove kuće, gde je stalno uz njega bila i Anka, Na njegov mig ugase lampu, i u mraku nastane urnebes,,.. On je ovde pravi paša ,.,.,

»Od to doba Stevka ide često u opštinu, ali ne više kao dronjava seljanka već u »moldon«-suknji, i uvek svrati u kasarnu, do »gospodina Ostojića« na razgovor, Ostojić, opet, učestao svoje posete Stevki, Noću dodje s patrolom u selo, zatim se odvoji od patrole i prenoći tamo ,

»U poslednje vreme, pred tvoj dolazak, dolazio je on svakodnevno, Svet stao svašta da govori za njega i za Anku, Poručim da Anka dodje, kažem Joj sve i prebacim joj lično: jer, njena je majka oduvek bila. luda, pa sam držala da je bar ona pametnija .,,.,.

— To su fini ljudi, prijo! Šta se mene {tiče što svet priča! Kaži mi samo ko ti to govori?

»Tako je ona odgovarala na moje savete. Nesamo da se nije ргаудаја, уеб је ртен а, 1 ја, и svojih devedeset godina, moradoh da ибинт,,

— Oh, mamo, pa što mi to nisi odmah kazala, čim sam došao? — uzviknem pun gneva,

Sad mi je bilo jasno: on ne dolazi više, jer one tako žele, Ili se, možda, boji: svestan šta je učinio od prve kuće u selu, očekuje sad озуећи,,.,

Bio sam načisto s tim da mi valja dobro otvoriti oči, i zato sam otada legao da spavam tek u zoru, kada i patrola ide na spavanje. A ujna-Stevki dadoh na znanje da sve znam time što nikad više ne odoh njenoj kući,

33,

Za tri godine invazije u Srbiji, neprijatelj je oduzeo od naroda sve: planine su bile gole, zabrani posečeni, štale i torovi prazni, podrumi bez buradi, kačare bez kaca, Kao učenik gimnazije užasavao sam se onog qeirujeyesikaajs doba kada su vojske, pri prolazu kroz neprijateljsku zemlju, uništavale sve pa čak sekli i blagorodne voćke, kao što su to činili Bugari pred bitkom kod Velbužda, Pa ipak, to je činjeno u olsustvu svesti, u trenuinom stanju neuračunljiva besa

vojske koja nadire, Medjutim sada, kroz čitave tri godine, nepri-

jatelj s planom seče dubove i orahe ,,.,.,

Narod je bio gladan i skoro go: ni zakrpe, ni konca nije bilo da se zakrpi, I tome narodu kome je oduzeo sve, može se reći i dušu i telo, neprijatelj nije ništa dao kao naknadu. On nikako nije uspeo, za vreme bavljenja u „Srbiji, da uvede pravni poredak i tako narod: osigura bar domaći mir, Čovek je legao da spava, ali nije bio siguran da će osvanuti živ, ПА

|

375